KNJIGA II

OBRANA RODNE GRUDE

SEDAMNAEST DANA SLOBODE
U SRCU POROBLJENE EUROPE

Antifašistički plakat

9. – 25. RUJNA 1943.

PAD ITALIJE

Italija kapitulirala: Split na nogama – Manifestacije mnoštva na Rivi, crvene, engleske i američke zastave na talijanskim tenkovima, bratimljenje s vojnicima – Demonstracije pred tamnicom – Dio talijanskih vojnika veselio se zajedno s narodom – Delegacija građana, predvođena dr. Josipom Smodlakom, predsjednikom NOO-a, zatražila od zapovjednika divizije »Bergamo« modalitete primopredaje vlasti – Proglas NOO-a rodoljubivim građanima Splita: krv i suze nisu bili uzaludni! – Povorke idu gradom: tisuće Splićana manifestiralo na Rivi – Poziv NOO-a talijanskim oficirima, podoficirima i vojnicima za zajedničku borbu protiv Nijemaca – Narod razoružava talijansku vojsku – Štrajk glađu u sudskim tamnicama: pušteno oko 150 zatvorenika – Fašisti i petokolonaši pokušavaju zametnuti krvave tragove: gore Banovina, Questura i općinska zgrada – NOO proglasio opću mobilizaciju – Borbe sa SS divizijom Prinz Eugen kod Klisa – Nijemci bombardiraju grad – Uspostavljanje narodne vlasti – Talijanska se vojska više ne smatra neprijateljskom: formiran talijanski partizanski bataljon Garibaldi – Poziv da se prijave zločini kako bi se zločince izvelo pred ratni sud – Klis: njemačka, talijanska i domobranska posada, opkoljena od partizana, traži pomoć – Nijemci pokušavaju prodor od Klisa ka Splitu – Strijeljano tridesetak talijanskih policijskih agenata, koji su se istakli u batinanju i mrcvarenju političkih uhapšenika – Njemački avioni neprekidno bombardiraju partizanske položaje – U Splitu izašla Slobodna Dalmacija – Vicko Krstulović o herojskoj borbi dalmatinskih boraca prilikom posljednjih velikih neprijateljskih ofenziva – procjena Pokrajinskog komiteta: Split se neće moći dugo održati u našim rukama – Poziv vlasti na otvaranje dućana, radnji i redovnu prodaju na Pazaru – Njemačka kolona zaustavljena u Poljicima – Londonski Times o oslobođenju Splita – Hapšenja i strijeljanja istaknutih fašista i kompromitiranih – NOO: odluka o prehrani stanovništva – Partizanska priredba u Kazalištu – Noćna jematva zbog bombardiranja – Veliki gubici Talijana u njemačkim bombardiranjima Splita: 300 mrtvih i 600 ranjenih – Rasulo četničkog odreda na Kozjaku – Prva konferencija AFŽ-a Splita – Talijanski vojnici ukrcani na pet brodova za Italiju – Njemačka zapovijed za napad na Split – Evakuacija Splita – Grad bez vlasti: raznošenje hrane, odjeće za vojsku, opreme – Uništen ratni materijal koji se nije mogao odnijeti

Oduševljenje na splitskoj Rivi u danima kapitulacije Italije

Pad Italije. Oduševljenje na splitskoj Rivi u danima kapitulacije Italije

8. rujna

  • Objavljena je kapitulacija Italije.
  • Poglavnik NDH Ante Pavelić uputio je avionom iz Zagreba u Sinj dr. Edu Bulata da u svojstvu »ministra za oslobođene krajeve Dalmacije« krene s njemačkim jedinicama i preuzme civilnu vlast u Splitu. Kronologija
  • Oko 19 sati nad Splitom je vrlo nisko kružio jedan avion štuka. Pao je u blizini zgrade Salezijanaca. Pilot je teško ozlijeđen.
  • Oko 19 sati pronio se po Splitu u tili čas glas o primirju Italije sa Saveznicima. Pričalo se da je to javio Radio London u 18.30 na talijanskom jeziku. Po gradu, na ulicama i na Obali grupice su glasno o tome govorile, pravile prognoze. Opće raspoloženje je bilo veselo. Pitalo se što će Nijemci, kojih navodno ima oko 6000 u Kninu i Drnišu. U barovima i kafanama sve je bilo puno. Pri odlasku kući prije coprifuoca bilo je pjevanja, kao i do kasnog doba noći u raznim stanovima.
  • Kadrovi iz Zafranovićeva filma Pad Italije (1981)
    Kadrovi iz Zafranovićeva filma Pad Italije (1981)

    Pad Italije. Kadrovi iz Zafranovićeva filma Pad Italije (1981)

  • U 19.45 talijanske radiostanice donijele su ovo priopćenje: »Talijanska vlada, uvidjevši nemogućnost da nastavi nejednaku borbu protiv nadmoćnijih neprijateljskih snaga, a u cilju da uštedi naciji daljnje i teže patnje, zatražila je primirje od generala Eisenhowera, glavnog zapovjednika udruženih anglo-američkih snaga. Traženje je bilo prihvaćeno. U vezi s tim, svaki akt neprijateljstva protiv anglo-američkih snaga mora prestati od strane talijanskih snaga u bilo kojem mjestu. Međutim, ove snage reagirat će protiv eventualnih napada koji bi došli od bilo čije strane«. Kisić
  • Bego je opisao atmosferu među njegovim prijateljima na dan kapitulacije Italije: »Gradom se je proširila, oko 8 sati uvečeri, vijest da je Italija bezuvjetno kapitulirala. Sve se podiglo na noge kada smo u kavani Bellevue tu vijest dočuli i provjerili njezinu točnost, a nas nekolicina, ne mogavši više mirno sjediti, pođosmo preko grada živahno komentirajući. Uznemireni bukom avionskih motora pogledasmo u zrak i vidjesmo jedan tromotorni njemački bombarder kako kruži po našem nebu. Izviđa. Da se sklonimo i ujedno proslavimo kapitulaciju Italije, pošli smo u restauraciju na zajedničku večeru, gdje nam je gazda stao nuditi skrivene rezerve hrane. U dobrom raspoloženju skupilo se već mnogo građana, jelo se i pilo, čaše su praštale o pod, ali svejedno pravog veselja nije bilo. Osjećali smo da nije još sve gotovo i da bi tek sada moglo početi za nas pravo ratovanje. Nakon večere opazismo opet kako jedan talijanski avion kruži u zraku i dugo oblijeće, dok se nije srušio i slomio u Splitskom polju.« Bego
  • Nakon kapitulacije Italije, 8. rujna 1943.g. stigla su u Split tri mala talijanska putnička broda i evakuirala sve fašističke glavešine, generale i komandante te nešto civila, a pusta vojska prepuštena je sama sebi, bez komande i hrane. U gradu je nastao sveopći kaos. Omladina je počela razoružavati talijanske vojnike a 9. rujna 1943.g. su ušli partizani i uveli kakav-takav red.

Bilo je žalosno gledati te jadne talijanske vojnike kako bez cilja lutaju gradom, gladni i dišperani. Na udaru su se našli svi brodići, kaići, jedrilice i motorini, koji su bez daljnjega bili uzeti za bježanje preko mora u Italiju. Bilo je puno neukih vojnika koji su mislili da je Brač Italija pa bi se uputili preko kanala na nekim daskama, pa čak i plivajući. Bilo je utopljenih i nestalih a jedan jadnik, kojemu je netko ukrao kraj naše kuće na Zenti ranac s, vjerojatno, nešto mizerije što mu je ostalo, cijelu noć je neprestano vikao: »Farabutti, ladri, mi avete rubato il mio sacco di montagna«. Činilo ti ga je milo slušati. Sergije Katalinić Sergije, Sjećanje na moj život, drugi dio, neobjavljeno, Zaklada Karlo Grenc.

  • Nakon obavijesti o kapitulaciji Italije Vicko Krstulović, sekretar Pokrajinskog komiteta KP, u pismu Dragi Gizdiću, između ostalog piše: »Više nego ikada Nijemac je sada glavni neprijatelj, a među ostalim našim zadacima bit će i taj da mase talijanskih vojnika i domobrana uvučemo u aktivnu borbu protiv Nijemaca…«. Gizdić, 1943.

9. rujna

  • Na obali u Splitu, pod rukovodstvom KPH, manifestirala je velika masa građana. Tada je došlo do bratimljenja s talijanskim vojnicima koji su upućeni da se suprotstave narodnim manifestacijama. Građani su stavljali crvene zastave na talijanske tenkove, čemu se vojnici nisu suprotstavljali. Kronologija
  • »Niti nakon kapitulacije Talijani nisu htjeli puštati naše političke uhapšenike iz zatvora. Sramota ih je da priznaju da su i pred nama morali kapitulirati. Stoga pred tamnicom narod neprestano demonstrira i tuče se s talijanskim stražarima, a ovi ponovo hapse i prijete«, napisao je Bego. Uočio je da Talijani po prvi put pucaju na njemačke avione koji su bacali ustaške letke, te zaključio: »Mi smo u teškoj dilemi: s jedne strane talijansko ropstvo, a s druge strane Pavelićeva sloboda, ne znamo što je gore. Ipak volimo ropstvo, nego takovu slobodu.«
Razoružani talijanski vojnici u Hvaru

Pad Italije. Razoružani talijanski vojnici u Hvaru

Opisujući atmosferu u 7 sati navečer na Obali prigodom spuštanja talijanske zastave, Bego je naveo da se skupilo mnoštvo naroda, posebno iz Velog Varoša, ali i talijanski tenkovi i bacači plamena. Opisao je i »piramidu« mladića koji su se popeli jedan drugome na ramena, te razvili crvenu zastavu, kao i talijanski pokušaj rastjerivanja ljudi lažnom zračnom uzbunom, micanjem tenkova i pucnjem u zrak jednog alpinca kojeg je u isti čas dohvatila po glavi šaka mladog demonstranta i zbila mu kacigu na oči. Posebno ga je impresioniralo penjanje mladića na talijanske tenkove, te razvijanje crvenih, engleskih i američkih zastava na tenkovima i pored prijetnji talijanskih oficira, koji su s bombama izvirivali iz tenkova i pravili »la faccia feroce«, ali su ubrzo odustali. Dio talijanskih vojnika veselio se zajedno s narodom. Bego je napisao: »Bilo je smijeha, vike i veselja, bilo je mnogo prignječenih rebara, naših i talijanskih, te izgubljenih cipela i klobuka, ali sve u zanosu i oduševljenju, što je potpuno razoružalo zle namjere pojedinih talijanskih oficira«. Bego

  • U Splitu je jugonacionalistički »Nacionalni komitet za Dalmaciju« održao sjednicu na kojoj je zaključio da prihvati već od ranije formalno ponuđeni sporazum s partizanima. Tom im je prilikom dr. Ljubo Leontić predložio nacrt sporazuma koji je bio prihvaćen i glasio: 1. Sve se međusobne razmirice ostavljaju po strani; 2. Kazna smrti bit će izvršena samo nad onima koje ratni sud proglasi zločincima zbog pljačke ili izdaje; 3. Svi se obavezuju da neće ometati akciju sabotaže strategijskih objekata ukoliko bude bila potrebna. Osnovan je i Koordinacioni odbor u koji su ušli po jedan predstavnik svake stranke i jedan predstavnik Srba. Od strane nacionalista u Odbor je određen dr. Vjekoslav Lavš, a predstavnik Srba je dr. Jovo Miović.
  • Delegacija građana, predvođena dr. Josipom Smodlakom, predsjednikom Narodnooslobodilačkog odbora Splita, posjetila je generala Emilia Becuzzija, zapovjednika divizije Bergamo i od njega zatražila modalitete primopredaje. On im je izjavio da ima naređenje od pretpostavljenih da se brani od napada Nijemaca i da svakog časa očekuje englesku flotu, te zbog toga nije htio predati vlast. Toga dana poslije podne posjetio je generala četnički major Pavasović kome je odobrio opremu i oružje za 500 ljudi.
  • Ustaški letak bačen iz aviona nakon kapitulacije Italije

    »Imaj povjerenja u njemačkog vojnika« Ustaški letak bačen iz aviona nakon kapitulacije Italije

  • U Splitu, u hotelu Park na Bačvicama, u kome se nalazio štab talijanske divizije Bergamo, Drago Gizdić, koga su Talijani svojim automobilom s pratnjom doveli iz Žrnovnice, vodio je pregovore s komandantom generalom Emiliom Becuzzijem o predaji. Za to vrijeme pred hotelom se sakupilo nekoliko tisuća građana koji su uzvikivali parole i tražili predaju vlasti. Pošto se general nije složio s postavljenim uvjetima da odmah preda sve oružje partizanima, a civilnu vlast Narodnooslobodilačkom odboru Splita, jer navodno za to nije mjerodavan, dogovoreno je da će sutradan iz Žrnovnice doći na pregovore u Split član Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a Ivo Lola Ribar i komandant IV. operativne zone Vicko Krstulović. Kronologija
  • Nad Splitom i okolicom neprijateljski su avioni bacili ustaške letke u kojima se pozivaju građani da mirno sačekaju dolazak njemačke vojske. U letku je pisalo i ovo: »Hrvati i Hrvatice izmučene Dalmacije! Napokon je došao čas koji su svi Hrvati tako vruće željeli. Čas oslobođenja! Pomoć dolazi i dolazi brzo! Da, ona već živi među Vama i u Vama! Ona dolazi u obliku naših muževa i sinova u mladoj hrabroj i slavnoj hrvatskoj vojsci, koja korača rame uz rame s našim njemačkim drugovima! Sa brda spuštaju se SS divizije. Božja pravednost pobjeđuje!«. Kronologija, Kisić
  • Zapovjedništvo njemačkog zrakoplovstva u Hrvatskoj uputilo je u Mostar 1., 4. i 5. eskadrilu od dvanaest aviona stuka radi podrške jedinicama 7. SS divizije Prinz Eugen u napredovanju ka Splitu.
  • U Sinj su se, s aerodroma u Mostaru, avionima prebacile dvije čete Prvog bataljuna 13. puka njemačke 7. SS Prinz Eugen divizije radi prodora ka Splitu. Sutradan su prebačeni i posljednji dijelovi ovog bataljuna u Sinj.
  • Uočivši prebacivanje njemačkih jedinica u Sinj, Štab IV. operativne zone NOV-e Hrvatske naredio je ponovno formiranoj Devetoj diviziji, koja se nalazila u rajonu Vrlike, da hitno uputi Prvu dalmatinsku brigadu na pravac Sinj - Split, u cilju sprečavanja prodora njemačkih snaga ka Splitu. Kronologija
  • Pričalo se da su Njemačka i Hrvatska objavile rat Italiji.
  • Tridesetak njemačkih vojnika, koji su se nalazili na velikom rumunjskom brodu Balčik, usidrenom od prije dva-tri dana uz đigu pozvano je od Talijana da se predaju. Oni su odbili te su postavili mitraljeze i dva mala topa na palubu, a oni su bili u ratnoj opremi. Dan im je ultimatum da se predaju, jer bi parobrod u protivnom bio uništen. U 13 sati su se predali, a zajedno s njima zarobljena je i sva posada broda. Ratna mornarica je preuzela parobrod. Zarobljenici su smješteni u kasarnu Gripe.
  • Oko 10 sati demonstracijska povorka mladosti tražila je da se puste uhapšenici. Bilo je pjevanja i poklika. Povorka je kraj kina Tesla zaustavljena od kvesturina i karabinjera te raspršena.
  • Oko 16.45 nad Splitom je proletio avion i bacao letke po naslovom »Hrvatice i Hrvati izmučene Dalmacije«, u kojima se poručuje da je došao čas oslobođenja, koje donose hrvatska i njemačka vojska. S Balkanske ceste pucali su na njega mitraljezi. Izgleda da su ga pogodili u jedno krilo, ali je nastavio let. Pričalo se da se srušio malo dalje od Vranjica.
  • Kod Armijske komande (bivši hotel Matković na Bačvicama) popodne su imala sastanak dva partizanska oficira. Njihova pratnja, u kojoj su bila dva vojnika, ostala je pred zgradom. Oko njih se skupilo mnoštvo, većinom mladost koja se tu šetala, te ih stala aklamirati. Došli su karabinjeri koji su naredili razlaz, koji je slijedio bez ikakvog incidenta. Pričalo se da armijski general Spigo nije u Splitu.
  • Parobrod Lopud s nekoliko jedrenjača prenio je u Split iz Omiša streljivo (pet vagona) i hranu koja je bila na raspolaganju tamošnjoj talijanskoj posadi, za koju se pričalo da je već u Splitu. Kisić
  • U proglasu Narodnooslobodilačkog odbora Splita od 9. rujna 1943. godine koji je upućen Splićanima u povodu kapitulacije Italije napisano je:
U borbu do konačne pobjede

Proglas NOO-a. U borbu do konačne pobjede

»RODOLJUBIVI SPLIĆANI!

Talijanski osvajači, naši vjekovni neprijatelji, predali su se bezuvjetno našim Saveznicima. Pod strahovitim udarcima bratske Crvene armije, naših saveznika Engleske i Amerike, porobljenih naroda Evrope, a naročito naše Narodnooslobodilačke vojske, Osovina se konačno raspala u prah i pepeo. Naše teške žrtve, naša popaljena sela i gradovi, naša potocima prolivena krv i suze nisu bili uzaludni.

Jedan naš vjekovni neprijatelj bačen je na koljena, ali još nije uništen naš glavni neprijatelj, nije dotučena krvava njemačko-fašistička zvijer. Pred nama stoji još ozbiljna borba, ali naša zora slobode već sviće. Njemački fašistički imperijalizam zajedno s domaćim izrodima još će pokušati da odloži svoju neminovnu propast. Ali od nas samih, od naše sloge i odlučnosti, zavisi naša pobjeda, naša sloboda.

RODOLJUBIVI SPLIĆANI!

Došao je čas da zaboravimo međusobne razlike i da se čvrsto ujedinimo u borbi protiv zajedničkog neprijatelja, njemačkog fašizma i njegovih domaćih slugu.

STUPAJMO SMJELO U BORBU!

Danas napustimo svaki privatni posao: VEČERAS U 7 SATI IZIĐIMO I MANIFESTIRAJMO NA ULICAMA NAŠEG DRAGOG SPLITA.

Svrstajmo se u borbene redove i svojom snagom dokažimo svim neprijateljima da smo složni i nepobjedivi!

Borimo se hrabro za slobodu i demokraciju!

SPLIĆANI, budite disciplinirani, pokoravajte se odlukama NO odbora koji će Vas voditi smjelo u borbu! Bratimimo se s talijanskim vojnicima!

Dočekajmo organizirano i dostojno naše saveznike da u zajedničkoj borbi s njima istjeramo iz naše zemlje strane osvajače i uništimo njihove domaće plaćenike !

ŽIVIO BORBENI I RODOLJUBIVI SPLIT!

ŽIVILO BRATSTVO I JEDINSTVO SVIH SPLITSKIH RODOLJUBA! ŽIVJELI NAŠI VELIKI SAVEZNICI SOVJETSKI SAVEZ, ENGLESKA I AMERIKA!

ŽIVJELO ZEMALJSKO ANTIFAŠISTIČKO VIJEĆE NARODNOG OSLOBOĐENJA HRVATSKE!

ŽIVILA NARODNOOSLOBODILAČKA VOJSKA HRVATSKE! ŽIVIO NAŠ POKRAJINSKI NARODNOOSLOBODILAČKI ODBOR ZA DALMACIJU!

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

9. IX.1943.

NARODNOOSLOBODILAČKI ODBOR SPLIT«

Proglas Narodnooslobodilačkog odbora Splita od 9. rujna, 8./39

  • Prema pozivu NOO u Splitu pozvani su pristaše HSS-a, SDS-a i jugoslavenskih nacionalista, da zaborave sve međusobne razlike i da se zbiju u čvrste redove te stupe pod Vodstvo NOO-a. Da večeras u 19 sati manifestiraju svi po ulicama Splita.
  • Malo prije 19 sati obala je bila dupkom puna. Bilo je prisutno između šest i sedam tisuća ljudi. Žene su uglavnom nosile crvene vrpce na kosi ili na grudima, a muškarci na zapučku, u rukama crveni rubac ili crvenu zastavicu. U 19 sati slijedila je redovita ceremonija spuštanja zastave. Sva ona masa svijeta zauzela je stav mirno, a onda su slijedili poklici »Tito!« uz pljeskanje i pjevanje Oj Slaveni, himne koja je izgleda postala zajednička svim borcima protiv fašizma. Bila je takva vika da se jedva čula sirena uzbune. Svijet se na to nije ni najmanje osvrtao. Došlo je pet tenkova i par kamiona s vojnicima pod puškom, izgleda s nakanom da se svijet raziđe. Bio je ispaljen jedan hitac u zrak, ali ni ovo nije utjecalo na masu. Neka je mladost skočila na tenkove i izvjesila crvene zastave. Tenkovi i kamioni prošli su Obalom. Nastavilo se s pjevanjem te poklicima sve do 19.30, kada se masa disciplinirano razišla. Nije bilo nikakvog incidenta. Prestanak uzbune slijedio je u 19.40.
  • Skoro su cijeli dan vođeni pregovori između predstavnika partizana i četnika. Došlo se do sporazuma da se četnici pridruže partizanima u borbi protiv Nijemaca i hrvatske vojske. Određeno je da idućeg dana četnički »odjeli« budu na Kozjaku.
  • Svaki onaj koji se prijavio da ide u borbu, dobio je od Talijana oružje, a po svojoj slobodnoj volji birao je formaciju u koju će stupiti. Kisić
  • U poruci Narodnooslobodilačkog odbora Splita talijanskim vojnicima, podoficirima i oficirima na talijanskom jeziku u povodu kapitulacije Italije napisano je:

»TALIJANSKI VOJNICI, PODOFICIRI I OFICIRI!

Maršal Badoglio je potpisao primirje s našim velikim saveznicima Sovjetskim Savezom, Velikom Britanijom i Amerikom, koji pozivaju talijanske vojnike da se bore protiv njemačkih fašističkih osvajača i da ih istjeraju iz Italije.

TALIJANSKI VOJNICI, PODOFICIRI I OFICIRI!

Njemački fašisti su sada naši zajednički otvoreni neprijatelji. Dakle, mi se moramo boriti protiv njih. Mi vas pozivamo da započnete borbu protiv njemačkih fašista u bratskoj slozi s nama. Stupite zajedno s nama u borbu! Nemojte poslušati naređenja Nijemaca! Nemojte dopustiti da vas Nijemci razoružaju! Dajte nam oružje da bi mi mogli da se naoružamo i da se zajedno s vama borimo protiv zajedničkog neprijatelja! Sada je za vas došao čas da pokažete da niste krivi za strašne zločine koji su bili počinjeni protiv našeg naroda.

Svi u borbu, sve za borbu!

Živjelo bratstvo talijanskog naroda s jugoslavenskim narodima! Živjela slobodna i demokratska Italija!

Živjela slobodna i demokratska Hrvatska!

Živjela slobodna i demokratska Jugoslavija!

Smrt njemačkim fašistima!

NARODNOOSLOBODILAČKI ODBOR SPLIT«

Split, 9. rujna 1943.

Proglas Narodnooslobodilačkog odbora Splita talijanskim vojnicima, podoficirima i oficirima od 9. rujna, 8./40

  • Sastav NOO Splita u to vrijeme je bio: predsjednik dr. Josip Smodlaka, potpredsjednici Ante Kuzmanić, bivši prvak HSS-a i dr. Ljubo Leontić, bivši prvak SDS-a, tajnik Zvonko Bešker i članovi Ante Donatov, Stipe Bagat, dr. Milivoj Visković, Hanja Radić, prof. Steg, Ivo Raić, Frane Šegvić, Zvonko Koceić. Gizdić, 1943., 563.
  • Aprovizacija je po osobi davala kilogram mladog krumpira po cijeni od 4,20 lira po kilogramu. Kisić

10. rujna

  • Pokrajinski narodnooslobodilački odbor Dalmacije i Štab IV. operativne zone, koji su se nalazili u Brštanovu, izdali su zajednički proglas upućen narodu Dalmacije, borcima, komandirima i komesarima partizanskih brigada i odreda, vojnicima i oficirima domobranstva i četnicima s pozivom u borbu za konačno oslobođenje. Kronologija
  • U 10 sati ujutro povorka ženske djece i mladosti, po priči oko tisuću, išla je gradskim ulicama i na Obalu. Na čelu povorke bila je velika crvena zastava, na kojoj je bilo napisano »Tito«. Veći dio povorke mahao je crvenim zastavicama. Građani su pljeskali povorci gdje god je prolazila. Povorka se razišla oko 11 sati, bez ikakvog zahtjeva od strane vlasti. Malo kasnije prošla je skupina četnika koja je pjevala i izvikivala poklike. Kisić
  • U Split je ušla i smjestila se u zgradu Ženske realne gimnazije, Komanda splitskog područja, veći broj rukovodilaca i jedna četa partizana. Narodnooslobodilački odbor Splita smjestio se sa svojim odsjecima u bivšu palaču Croatia i ubrzo preuzeo svu vlast. Kronologija, Kisić
  • General Umberto Spigo, zapovjednik talijanskog 18. armijskog korpusa, koji je blagovremeno pobjegao iz Splita u Zadar i već pao Nijemcima u ruke, naredio je komandantu divizije Bergamo generalu Emiliu Becuzziu, da Split preda Nijemcima bez borbe. Istovremeno njemački general je uputio Becuzziju ultimatum u kome je tražio slobodan prolaz i predaju grada, u protivnom će bombardirati Split sa 100 aviona. Kronologija
  • U Split su iz Žrnovnice, da bi nastavili pregovore o predaji, talijanskim autobusom stigli Ivo Lolo Ribar, Vicko Krstulović, Drago Gizdić, Ante Hrabar Rico i drugi. Pred zgradom štaba talijanske divizije Bergamo okupilo se mnoštvo građana i sav rukovodeći kadar NOP-a Splita, na čelu s Antom Marasovićem i Ivom Randićem. General Emilio Becuzzi je i ovog puta izbjegavao konkretne odgovore, izgovarajući se da nije ovlašten predati oružje i vlast partizanima. Od njega je zatraženo da se otvore »blokovi« prema Solinu i Stobreču i da se svi politički zatvorenici puste na slobodu. U toku dana sam narod, predvođen komunistima i aktivistima NOP-a, u Splitu, Solinu, Kaštelima i drugim mjestima počeo je razoružavati talijansku vojsku. Jedino u Klisu se u tome nije uspjelo, jer se nije brzo i energično pristupilo tom zadatku. U Klisu su razoružani žandari NDH i talijanske posade oko Klisa, dok se oko 600 vojnika iz tvrđave nije predalo, već su čekali dolazak Nijemaca.

Isti je događaj opisao i Kisić: »Ujutro je došlo partizansko izaslanstvo u kojem je bilo osam članova da nastavi pregovore kod Armijske komande. Pričalo se da se pregovara o preuzimanju civilne i redarstvene, te vojne vlasti u Splitu. Skoro cijele Bačvice (gdje su se odvijali pregovori, op. prir.) bile su u crvenim zastavama.« Kronologija, Gizdić, 1943., Kisić

  • Između ostalog, Bego je opisao kako »pred tamnicom talijanski tenkovi zadržavaju masu naroda da ne sruši tamnička vrata i oslobodi uhapšenike. Teško i polagano puštaju Talijani po kojeg uhapšenika, koji okićen ruskom crvenom zvijezdom radosno izlazi, grljen i ljubljen od djevojaka i žena, dok djeca burno kliču i pozdravljaju u velikom oduševljenju.«

Bego je naveo da se proširila vijest da su Talijani i partizani sklopili sporazum da će Talijani noćas predati vlast partizanima, te da će po zadnji put izvršiti svečano spuštanje zastave. Bego

  • U oslobođenom Splitu izašao je posljednji broj Il popolo di Spalato, kojega je uredio jedan talijanski oficir antifašist, a prije štampanja pregledao ga Ivo Randić. List je tiskan u cilju da bi talijanski vojnici bili što bolje obaviješteni o novonastaloj situaciji. U cijelosti je prenesen Badogliev brzojav Führeru i vladama Trojnog pakta, u kojem se obrazlaže zašto je Italija bila prisiljena zatražiti primirje. Kronologija, Gizdić, 1943., Kisić
  • Narodnooslobodilački odbor Splita i Komanda područja Split izdali su zajednički proglas kojim je građanstvo još jednom pozvano na održavanje reda i mira. Kronologija, Gizdić,1943.
  • U pozivu u borbu Pokrajinskog Nnarodnooslobodilačkog odbora Dalmacije i Štaba IV. operativne zone od 10. rujna 1943. narodu Dalmacije stajalo je:

U ODLUČNU BORBU PROTIV NJEMAČKIH OKUPATORA - U KONAČNI BOJ ZA OSLOBOĐENJE NAŠE DOMOVINE

Narode Dalmacije!

Italija je bezuvjetno kapitulirala - tuđinski ugnjetač, koji je vjekovima bacao svoje oko na naš hrvatski Jadran i koji nas tlači pune dvije godine, sada je konačno bačen na koljena. To je rezultat pobjedonosne ofanzive slavom ovjenčane Crvene armije na istoku, ofanzive koja je vezala skoro sve njemačke snage i omogućila našim anglo-američkim Saveznicima zadnje uspješne operacije u Africi, Siciliji i samoj Italiji. To je rezultat borbe naših naroda naše Narodnooslobodilačke vojske, rezultat otpora svih ugnjetenih naroda fašističkim krvnicima i napokon - rezultat volje i borbe samog talijanskog naroda za mirom.

Kapitulacija Italije odlučno nas je primakla danima slobode. Naša Dalmacija bila bi možda danas već slobodna - da se nije između nas i oslobođenja ispriječio još jedan neprijatelj, onaj glavni njemački fašizam. Hitlerovske horde, koje su porobile i u crno zavile našu hrvatsku domovinu i druge zemlje Jugoslavije, dolaze da zaposjednu izvjesne točke Dalmacije, kako bi bar za još kratko vrijeme odložile dan našeg oslobođenja i svog sloma.

Pred nama je velika sveta zadaća okupiti sve sile, napeti sve snage kako bismo što prije zavrnuli šiju i ovom razbojniku i ostvarili već blisku slobodu.

Braćo i sestre! Rodoljubi!

Ova zadaća je ostvarljiva. U našoj je moći da ju potpuno i do kraja riješimo!

Hitlerovske horde, koje danas dolaze u Dalmaciju, samo su bijedni ostaci onih trupa koje su prije dvije godine onako nadmeno i slavohlepno nasrnule na našu zemlju. To su trupe desetkovane na ruskom ratištu, to su samo bijedni ostaci divizija, koje su htjele biti gospodarima svijeta! Već skoro 10 dana, Nijemci se pokušavaju probijti ka Dalmaciji preko Like i Bosne, ali ne uspijevaju i trpe teške udarce. Naši su borci tukli i uspješno uništavali hitlerovce i onda, kada su ovi bili na vrhuncu snage, oni će ih utoliko uspješnije tući sada kada im se približava smrtni čas, i sutra kad njemački razbojnici budu kao čopori preplašenih zvijeri morali bježati kroz opustošene zemlje.

Hltlerovske bande ne dolaze u Dalmaciju kao pobjednici, ne dolaze kao osvajači u jeku svojih pobjeda. Ne! Oni dolaze zato da se brane, zato što su slabi i što su izgubili svaki oslonac čak i u Italiji, dolaze u trenutku kad su njihova kola nepovratno krenula nizbrdo, i kada ih Crvena armija sve brže mrvi i tjera na zapad. Nijemci neće naići ovdje na razoružan i razjedinjen narod, kao onda kad su nasrnuli na Jugoslaviju, već na narod jedinstven i očeličen u dvije godine surovih borbi, oni će naići na borce koji znaju boriti se i pobijediti.

Jedinstvo našeg naroda, ostvareno u redovima Narodnooslobodilačke fronte Hrvatske, snaga naše Narodnooslobodilačke vojske, moć oslobodilačke borbe hrvatskog, srpskog, i drugih naroda Jugoslavije, pomoć Crvene armije i naših velikih saveznika, to su pouzdane garancije naše pobjede! Hitlerovska okupacija Dalmacije samo je zadnji trzaj smrtno pogođene zvijeri i doživjet će još jadniju sudbinu od talijanskog.

Hrvati i Srbi!

Hitler je bio, ostao i jest naš glavni neprijatelj, uzročnik svih patnji i muka naših naroda. Da bi ga potukli potrebno je samo jedno: naša svijest i naše jedinstvo, potrebno je uperiti sve snage protiv švapskih krvnika i svih onih koji ih budu pomagali.

Pomagači Hitlera - to su ustaški zločinci, oni isti koji su Dalmaciju već jednom sramno prodali Mussoliniju. Oni je danas preprodaju Hitleru radi toga da bi sebi ma i na čas produžili život i sada poslije sloma Italije, kite se perjem »neprijatelja Talijana«!

Pomagači Hitlera - to su četničke glavešine, glavno oružje njemačke politike izazivanja bratoubilačkog rata između Srba i Hrvata, oni isti koji su najvjernije služili Mussoliniju i pod njegovim skutom oštrili noževe za pokolj nad narodom hrvatske Dalmacije!

Pomagači Hitlera - to su u stvari i svi oni politički špekulanti, pripadnici izdajničke Mačekove klike i njima slični, koji su dvije godine govorili »da još nije vrijeme«, a sada se sporazumijevaju sa tuđinom, s ustašama i četnicima protiv naroda i njegove borbe. I, napokon, pomagači Hitlera su oni talijanski visoki funkcionari i oficiri, koji su svoje ruke uprljali nevinom krvlju našeg naroda i sada se boje osvetničke ruke pravde!

Protiv svih - kao i protiv okupatora, upravljena je naša borba, i to je jedna ista borba.

Narode Dalmacije!

Ustani kao jedan čovjek u odlučni boj protiv njemačkih fašista i njihovih slugu! Ne nasjedaj lažnim pričama novopečenih »prijatelja naroda« i »neprijatelja okupatora« - njihova je namjera da te razoružaju pred Nijemcima. Ujedini svoje snage u redove jedinstvene Narodnooslobodilačke fronte Hrvatske, stupaj još smjelije u redove naše Narodnooslobodilačke vojske, koja je danas priznati dio pobjedonosnih savezničkih snaga!

Borci, komandiri, i komesari naših brigada i partizanskih odreda! Pozdravite njemačke palikuće jedinim pozdravom koji im može dati naš slobodoljubivi narod: pozdravite ih vatrom naših pušaka, mitraljeza i topova. Istrebljujte njemačke pse! Neka naš krš i naše more postane njihovom grobnicom.

Vojnici, podoficiri i oficiri domobranstva!

Krajnji je čas da odbijete službu tuđinu. Odbacite ustaške zlikovce, koji vas vode u propast, obračunajte sami s njima. Slijedite primjer domobranskog artiljerijskog puka kod Varaždina, II. bojne u Bosni i tolikih drugih jedinica: prelazite s oružjem i materijalom u redove boraca za slobodu!

Zavedeni srpski seljaci - četnici!

Vaši vođe doveli su vas u redove Hitlerovske vojske, izručili su vas na milost i nemilost. Švabama, najgorim neprijateljima Srba. Hoćete li sačekati čas Savezničke ofanzive na Balkanu u redovima neprijateljske vojske, koja će biti uništena? Trgnite se, zadnji je čas, napustite četničke glavešine, plaćenike tuđina i najgore izdajice srpstva i prelazite na stranu partizana!

Narode Dalmacije!

Deset, dvadeset puta, talijanski okupator proglašavao nas je uništenim i mrtvim. A danas - talijanski fašizam je bačen na koljena, a mi ostajemo za njim, pobjednici. Takva će, samo mnogo brže snaći sudbina i ostatke njemačkih hordi, koje dolaze u Dalmaciju. Preko njihovih leševa sinut će uskoro nad ovom namučenom zemljom veliko sunce slobode.

Cilj naše borbe je jasan: puno oslobođenje našeg dalmatinskog zavičaja i naše hrvatske domovine, dijela bratske zajednice slobodnih naroda Jugoslavije, koja se rađa u današnjoj borbi naših naroda pod rukovodstvom Vrhovnog štaba naše vojske i Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije i Hrvatske.

Novoj slobodnoj Dalmaciji i Hrvatskoj bit će pripojeni i njeni nerazlučivi dijelovi, razbojnički ugrabljeni od Talijana koncem prošlog rata: Zadar i Lastovo, koji su bili i ostaju samo naši i hrvatski. U njoj neće biti mjesta izdajicama naroda, ratnim zločincima koji su uprljaIi svoje ruke nevinom krvlju, pa bili oni talijanski, srpski ili hrvatski izrodi, a narodu će biti zagarantirano pravo da sam upravlja svojom sudbinom.

Rodoljubi! Hrvati i Srbi!

U današnjoj odlučnoj borbi protiv hitlerovskih hordi, na našoj će strani biti i antifašističke narodne mase Italije i najveći broj talijanskih vojnika u Dalmaciji. Mi, koji smo kroz dvije godine dokazali koliko mrzimo talijanski jaram i kako se protiv njega borimo, pozivamo vas: pomozite njihovu borbu i otpor protiv Nijemaca, koji su nam zajednički neprijatelji! Pomozite im da se obračunaju sa Crnim košuljama i Hitlerovim agentima u svojim redovima, s onima koji su toliko zla nanijeli našem narodu! Nagovorite ih da vam ustupaju oružje i municiju, naoružavajte se iz njihovih skladišta! Uvlačite ih u borbu za slobodu. A one među njima koji ostanu s Hitlerom, nemilosrdno uništavajte! Napregnimo sve snage da bi što brže zadali smrtni udarac neprijatelju. Mi nismo sami - s nama je Crvena armija i naši Saveznici, s nama je cijeli naš hrvatski i svi narodi Jugoslavije. Naša je pobjeda sigurna!

Živjela oslobodilačka borba hrvatskog, srpskog i svih drugih naroda Jugoslavije!

Živjela naša Narodnooslobodilačka vojska i njezin vrhovni Komandant drug TITO!

Živjela naša borbena vodstva i jedina predstavništva: Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja i Glavni štab Hrvatske!

Živjeli naši pobjedonosni saveznici SSSR, Engleska i Amerika! Smrt njemačkim okupatorima i njihovim slugama!

Štab IV. operativne Zone NOV-a i PO-a Hrvatske

Vicko Krstulović, Ivo Kukoč

Pokrajinski NOO Dalmacije: Vice Buljan, Ivo Tijardović, Stanko Škare, Ivan Kuzmić, dr. Miloš Žanko

10. rujna 1943. godine

Poziv Pokrajinskog NOO-a Dalmacije i Štaba IV. operativne zone od 10. rujna, 8./43

  • Komandu splitskog područja sačinjavali su: komandant Nikola Aračić, njegov zamjenik Ante Bagat i pomoćnik (komesar) Mile Odrljin. Gizdić, 1943.,563.
  • Četnički major Pavasović je naredio u 11 sati mobilizaciju svojih pristaša da se okupe u zgradi Realne gimnazije, kojoj se odazvao jedan broj mladića. Poslije podne, po odobrenju generala Emilia Becuzzija, talijanskim kamionima prebačen je iz Splita »Jugoslavenski odred« pod rukovodstvom komandanta pukovnika Zuvitea, da s položaja Kaštel Stari i planine Kozjak brani pristup Splitu. Na čelu povorke nošena je jugoslavenska zastava i sve tri savezničke: britanska, američka i sovjetska. Kronologija
  • Nad Kaštelima je partizanski hidroavion, zaplijenjen ranije od Talijana u Divuljama, mitraljeskom vatrom napao ustaški avion koji je izviđao. Zbog oštećenja, od dobivenih 200 pogodaka ustaški avion se morao spustiti u Sinj. Kronologija
  • Politički uhapšenici, kao i proteklog dana, u sudskim tamnicama štrajkali su glađu. Nakon pregovora s policijskom vlasti svi su pušteni. Pričalo se da ih je oko 150. Ostali su samo oni osuđeni od Specijalnog suda, koji su trebali čekati amnestiju.
  • Tijekom jutra je stotinjak vlasnika radioaparata, zaplijenjenih od Questure, otišlo u Palazzo del Governo i zatražilo da im se aparati vrate. Nakon protesta, galame i srljanja iz jedne sobe u drugu, uspjeli su ih vratiti onima čiji su se aparati tu nalazili, uz dostavu zapisnika o zapljeni aparata. Onima čiji aparati tu nisu nađeni, rečeno je da podnesu molbu na »prostom papiru«, a ne na »carta bollatta«, pa će se istražiti gdje se nalaze. Mnogo je aparata oštećeno, odnosno odnesene su žarulje.
  • Popodne su šefovi Talijani predavali urede najstarijim jugoslavenskim činovnicima dotičnog odsjeka. Talijani idući dan putuju u Italiju, kao i priličan broj obitelji splitskih Talijana.
  • U 17.30 bila je uzbuna. Prošlo je šest aviona koji su bacali letke na talijanskom jeziku vojnicima da bace oružje, kako bi izbjegli svoju »neminovnu propast«. Na hrvatskom su bacani letci koji su sadržajem slični jučerašnjima. Uzbuna je prestala u 18.40.
  • Pušten je iz sudskog zatvora dr. Josip Beroš, koji je bio uhapšen 7. rujna pod sumnjom kontrašpijunaže. Kisić
  • Deseti rujna ostat će u povijesti Splita nezaboravan kao jedan od najveličanstvenijih dana. Već oko 11 sati građanstvo je prišlo razoružavanju svih talijanskih oružanih snaga. U prvim poslijepodnevnim satima počela je da se kreće nepregledna kolona iz Splita prema Mosoru, a nešto manje prema Solinu. Iz Splita se uputilo muško i žensko, staro i mlado, zdravo i bolesno – jednom riječju sve. Svatko je nešto nosio, netko pušku-dvije, netko puškomitraljez, netko nekoliko mitraljeskih cijevi, a drugi opet po nekoliko kaciga ili kakve druge potrebne ili nepotrebne stvari, ali svi su mislili da je ono što nose potrebno partizanima.

Teško je dočarati i približnu sliku tog dana. Predvečer u Dubravi bilo je nekoliko tisuća ljudi i žena, te stotine motornih vozila. Radosti i veselju nema kraja. Sve se od reda zaodijeva i naoružava, a ostala roba i oružje sprema i skladištima. Svatko ima mogućnost da bira oružje, odjeću i obuću kakvu želi. Ovo je prvi put u toku NOB-e da ljudi mogu dopustiti sebi da biraju opremu. Gizdić, 1943.

Splićani oduzimaju oružje talijanskim vojnicima

Razoružavanje. Splićani oduzimaju oružje talijanskim vojnicima

11. rujna

  • Bego je napisao da se situacija preokrenula, te da Talijani nisu predali vlast: »Malo prije 8 sati prolazi Obalom četa najomraženijih kvesturina, naših mučitelja, a kao pojačanje ide štropotom za njima vojnički tenk, da žešće negoli ikada dosad odaju počast podizanju talijanske zastave.« Međutim, »razoružanje 14.000 talijanskih vojnika u Splitu izvršilo je samo građanstvo Splita« i to »na uglovima, u gostionama i posvuda.« Bego je opisao i brojne požare po gradu, uključujući i zapaljenu zgradu Banovine, Questuru i općinsku zgradu, kao i pet parobroda navodno zapaljenih da ne padnu Nijemcima u ruke, te brojne detonacije streljiva u zgradama i na brodovima. »Sva je sreća«, napisao je Bego, »da bijaše noć bez ćuha vjetra, jer bi inače Split doživio sudbinu Neronovog Rima.« Bego
  • Narodnooslobodilački odbor Splita proglasio je opću mobilizaciju svih muškaraca od 17 do 45 godina starosti. Kronologija
  • U cilju prodora u oslobođeni Split, krenuo je iz Sinja Prvi bataljun 13. puka njemačke 7. SS Prinz Eugen divizije. Kod sela Dicmo probio je obranu Prve dalmatinske brigade i ubrzo ovladao utvrđenim uporištem Grlo i tvrđavom Klis, u kojoj je od ranije ostala domobranska i talijanska posada. U toku dana Grlo je padalo nekoliko puta iz ruku neprijatelja u ruke boraca Prve dalmatinske brigade, odakle je napokon bataljun potisnut u tvrđavu Klis i blokiran. Ovim su započele borbe za neposrednu obranu Splita. Kronologija
  • U Sinj, s aerodroma u Mostaru, avionima je otpočelo prebacivanje Četvrtog bataljuna 13. puka i Prvog diviziona 7. artiljerijskog puka njemačke 7. SS Prinz Eugen divizije radi prodora u oslobođeni Split. Sutradan su prebačeni posljednji dijelovi ovih jedinica u Sinj. Kronologija
  • Splitski rodoljubi spalili su policijsku zgradu i tamošnje zatvore. Kronologija, Gizdić, 1943.
  • Upute Komande splitskog područja o obrani od zračnih napada

    Na znak uzbune. Upute Komande splitskog područja o obrani od zračnih napada

  • Split je po prvi put bombardirala njemačka avijacija. Pale su prve žrtve od strane novog okupatora - nacista. Poginula su dva, a ranjeno je oko 60 građana. Zavladala je panika među talijanskom vojskom. Narod je počeo sam razoružavati Talijane, koji su nastojali na svaki način pobjeći. Iz luke su isplovila dva parobroda i jedan jedrenjak s vojskom, kad su bili napadnuti od njemačkih štuka. Oko tri stotine Talijana pobjeglo je brodom Iliria. Kronologija
  • I Kisić je zabilježio nekoliko redaka o prvom njemačkom bombardiranju Splita: »U 8.40 izvršen je napad od strane šest aviona na Obalu. Gađani su brodovi u luci. Pogođen je rumunjski brod i Šubić. Malo je okrnjena mansarda kuće Katalinić. Spuštali su se nisko i pucali iz mitraljeza. Pričalo se da ima mrtvih i ranjenih, te da je 25 mrtvih i 20 ranjenih doneseno u gradsku bolnicu. Popucalo je mnoštvo stakala na kućama i dućanima. Razbijeno je staklo na satu zvonika sv. Frane. Avioni su također bacali letke istog sadržaja kao i prethodna dva dana.« Kisić
  • Jučer i danas iz Splita i okolice sabralo se samo u Dubravi oko četiri tisuće do pet tisuća ljudi. Više od trećine sakupljenog ljudstva otpadalo je na bolesne, nesposobne i odveć stare ljude, kao i na žene s djecom. Jedan dio njih vratilo se kući a ostali su se uputili na radove oko prihvaćanja i smještaja ljudi, oružja, robe i hrane. Tužan je to prizor bio promatrati kako se oni koje smo vraćali kućama teška srca odvajaju od nas. Sposobno ljudstvo uključili smo u novoformirane jedinice, a rukovodeći kadar za te jedinice morali smo uzeti iz redova novopridošlica. Formirali smo dvadeset i jednu jedinicu – četu od po sto dvadeset ljudi i još posebnu četu na njihov zahtjev od dvadeset četiri poznatija HSS-ovca. Nakon formiranja i smotre jedinice su krenule u raznim pravcima – na borbene položaje i zadatke. Gizdić, 1943.

TALIJANI POTPISALI PREDAJU – NARODNI USTANAK: 3.000 NAORUŽANIH LJUDI STUPILO U NOVJ

Proglas Komande Splitskog područja

Svi na front! Proglas Komande Splitskog područja

Partizani preuzimaju tenkove
Partizani preuzimaju tenkove

»Primopredaja« na ulicama grada. Partizani preuzimaju tenkove

12. rujna

Zapaljeno splitsko brodogradilište
Bombardirano javno skladište i luka
Teško oštećeni rumunjski brod nakon njemačkog bombardiranja)
Porušena kuća Katalinić (Wilsonova obala – Katalinića brig)

Škver i luka u plamenu. Zapaljeno splitsko brodogradilište; Bombardirano javno skladište i luka; Teško oštećeni rumunjski brod nakon njemačkog bombardiranja); Porušena kuća Katalinić (Wilsonova obala – Katalinića brig)

Talijanski vojnici koji su nakon kapitulacije Italije pristupili partizanima – bataljon Garibaldi
Talijanski vojnici koji su nakon kapitulacije Italije pristupili partizanima – bataljon Garibaldi
Talijanski vojnici koji su nakon kapitulacije Italije pristupili partizanima – bataljon Garibaldi

Garibaldinci. Talijanski vojnici koji su nakon kapitulacije Italije pristupili partizanima – bataljon Garibaldi

  • U Splitu NOO se brzo snašao i izvrsno funkcionira. NOO s komandom područja preuzeo je sve javne zgrade. Stavljena su u rad sva komunalna poduzeća: vodovod, električno poduzeće, pošta, bolnica i sve ustanove koje su nužne za život grada. Gotovo sva proizvodna poduzeća i zanatske radnje su zatvorene jer je većina njihovih radnika i službenika otišla u partizane. Pušteni su u prodaju kruh i meso bez bonova. Gizdić, 1943.
  • U Splitu, u Štabu talijanske divizije Bergamo, potpisan je sporazum o predaji. Dokument je potpisao zamjenik komandanta IV. operativne zone Maks Baće i komandant divizije, general Emilio Becuzzi. U gradu je došlo do pravog narodnog ustanka. Naoružalo se oko 3000 ljudi koji su stupili u jedinice NOVJ.
  • U Kučinama, po naređenju Štaba IV. operativne zone NOV-e Hrvatske, formirana je Splitska brigada. U njenom sastavu nalazila su se dva Splitska bataljona, Solinski i Kaštelanski bataljon. Imala je 982 borca. Komandant je bio Josip Babin-Bepo, a politički komesar Bere Badurina. Odmah nakon formiranja Brigada je angažirana u borbama južno od Klisa.
  • Pristigli Četvrti bataljun 13. puka i Prvi divizion 7. artiljerijskog puka njemačke 7. SS divizije Prinz Eugen krenuli su iz Sinja ka Splitu. Tek sutradan, nakon odbijanja jakih napada jedinica Devete dalmatinske divizije na putu Sinj - Klis, spojili su se s opkoljenom posadom u tvrđavi Klis, ali im nije uspjelo probiti se u Split.
  • Brod koji su njemački avioni potopili u splitskoj luci

    Bombe na luku. Brod koji su njemački avioni potopili u splitskoj luci

  • Split, naročito mul Sv. Dujma i Brodogradilište, kao i okolicu Klisa, Solina, Kaštela i Žrnovnicu bombardirali su u više navrata njemački avioni. Stradalo je mnogo svijeta, naročito starijeg, žena i djece. Na mulu sv. Dujma zapaljen je glavni magazin s municijom. Nastavljeno je artiljerijsko bombardiranje Klisa od strane artiljerije obrane Splita. Kronologija
  • Između ostalog, Bego je opisao posljedice požara. Naime, piše da je cijeli grad bio posut pepelom i popucanim staklom, dok su u moru plivali dijelovi brodova i razne brodske potrepštine. Djeca i mornari plivajući su hvatali ribe koje su stradale u eksplozijama na brodovima. U javnim skladištima koja su dogorijevala bilo je puno svijeta, pljačkaša i partizana, »koji otimlju pljačkašima hranu, da bi je ukrcali u autobuse i otpremili u brda.«

»Sa fronte kod Klisa«, napisao je Bego, »donose ranjene i mrtve borce. Pred bolnicom se razvio veliki promet sanitetskih i mrtvačkih kola. Krvava nosila, kao i bolničarke u bijelim odijelima, kreću se pravilno i brzo, kao pred ogromnom mesarnicom koja je prezaposlena radi neke velike gozbe.«

Bego je naveo da partizani ipak nisu sasvim rastjerali pljačkaše skladišta, »pošto i sami vole da raznese narod nego Nijemci.« Što se pak Talijana tiče, lutali su poljima »kao bez glave«. Ipak, bilo ih je i naoružanih, »naročito ratnih zločinaca i kvesturina, koji se skitaju po marjanskoj šumi.« Bego

Partizanska straža kod ratnog materijala koji se iznosio iz Splita

Žrnovnica. Partizanska straža kod ratnog materijala koji se iznosio iz Splita

  • U Drnišu je održan sastanak između predstavnika dijela rukovodstva HSS-a u Splitu Zvonka Nakića-Alfirevića i četničkog prvaka Nikanora Kalika, komandanta iz Kosova, po pitanju suradnje i zajedničke borbe protiv partizana. Kalik je tražio od Alfirevića da i on otpočne javnu suradnju s četnicima, pošto su već počeli pregovori za međusobnu suradnju između četničke komande i ponekih domobranskih oficira. Alfirević se s time složio i obećao čvrstu suradnju, ali očekuje jasnije direktive iz Zagreba, odnosno od Mačeka. Kronologija, Slobodna Dalmacija, 23. ožujka 1945.
  • Na svim ulazima u grad bile su postavljene straže, koje su pregledavale svaki paket koji se nosio u grad ili iz grada, da se ustanovi, da bi se spriječila pljačka. Kisić
  • U Dubravu i dalje pristižu novi borci, ali ne onako masovno kao jučer i prekjučer. Danas je formirano još pet jedinica – četa od po sto dvadeset ljudi i odmah upućeno na borbene položaje.
  • Navečer, u Kučinama, formirana je nova brigada koju su, uglavnom, činili omladinci iz Splita, solinskog bazena i Kaštela, pa je zato brigada nazvana Splitskom. Nju su, u početku, nazivali i skojevskom brigadom, jer je u njoj bilo relativno dosta skojevaca. Za komandanta brigade postavljen je Josip Babin-Bepo, a za komesara Bere Badurina. Gizdić, 1943.

13. rujna

  • Narodnooslobodilački odbor Splita i Komanda splitskog područja izdali su zajednički proglas u kome, pored ostalog, stoji: »Građanstvu Splita! Grad Split oslobođen je zajedničkim naporima svog rodoljubivog stanovništva i naše junačke Narodnooslobodilačke vojske. U njemu se od danas uspostavlja narodna vlast čiji su nosioci Narodnooslobodilački odbor Split kao organ civilne i Komanda splitskog područja, kao organ vojnopozadinskih vlasti … Privatno vlasništvo, vjera i lična sigurnost zagarantirani su … Svako djelo pljačke i nasilja kaznit će se smrću. Strogo će se kažnjavati pijančevanje, pucanje po gradu i svaki nered …« Kronologija, Smodlaka, Kisić, Gizdić, 1943.
  • Kisić se osvrnuo na proglas NOO i Komande splitskog područja, čiji tekst je vrlo točno prepričao: »Afiširan je proglas »Građanstvu Splita«, tiskan u tiskari Il Popolo di Spalato. U njemu se javilo da je uspostavljena narodna vlast koja se za civilne stvari obavlja od Narodnooslobodilačkog odbora, a za vojničke od Komande Splitskog područja. Građanstvo treba biti disciplinirano, da je zagarantirano privatno vlasništvo, vjera i osobna sigurnost. Ustanovljen je Ratni sud. Svako djelo pljačke i nasilja bit će kažnjeno smrću, a zabranjeno je pijančevanje. Talijanska vojska se više ne smatra neprijateljskom. Poziva se svakoga da prijavi poznate mu zločine što su kroz ove dvije godine počinjeni i zločinci će biti izvedeni pred Ratni sud. Prijave se primaju u zgradi stare Realke u Zvonimirovoj ulici. Za Narodno oslobodilački odbor potpisan je dr. Josip Smodlaka, a za Komandu splitskog područja Nikola Aračić.« Kisić
  • U Splitu, od talijanskih vojnika, većim dijelom karabinjera, formiran je talijanski partizanski bataljon Garibaldi, od oko 350 ljudi. Odmah po formiranju, 15. rujna, bataljun je sudjelovao u obrani Splita, a početkom listopada ušao je u sastav Prve proleterske brigade Prve proleterske divizije. Kronologija
  • Opkoljena od jedinica 9. dalmatinske divizije, njemačka, domobranska i talijanska posada u Klisu zatražila je od komandanta 7. SS Prinz Eugen divizije da im hitno uputi u pomoć i Drugi bataljun 13. puka, a pošto su ostali bez hrane i vode da ih snabdijevaju zračnim putem. Zatražena je i efikasnija podrška avijacije. Kronologija
  • Jedan od bataljona Splitske (nove Četvrte) brigade u borbi pod Klisom

    Na položajima. Jedan od bataljona Splitske (nove Četvrte) brigade u borbi pod Klisom

  • Malo prije 8 sati počela je uzbuna, a u 8.05 letjeli su avioni nad Splitom. Bačeno je desetak bombi na luku, a zatim je započela mitraljeska paljba. Pogođen je bombom rumunjski parobrod Balčik. Ljudskih žrtava prema pričanju nema. Jedna je bomba pala na vrh gata sv. Duje.
  • Na zgradi Realke izvješena je hrvatska zastava.
  • U 10.40 je proglašena uzbuna. Avioni su bacili desetak bombi na Žrnovnicu i Solin. U Žrnovnici je srušeno nekoliko kuća, a posljedica bombardiranja je i priličan broj mrtvih i ranjenih. U Solinu je više kuća srušeno, a i veći je bio broj žrtava, slično kao i prethodnog dana. Zatim su avioni kružili, pikirali nad Splitskim poljem i pucali iz mitraljeza. Kisić
  • U 12.35 kružio je nad gradom sasvim nisko jedan avion i bacao letke njemačkog vrhovnog zapovjedništva na talijanskom jeziku, namijenjen talijanskoj vojsci. U njima joj se prijeti ukoliko mirno i disciplinirano ne sačeka ulazak njemačkih trupa i preda oružje… Kronologija, Kisić
  • Oko podne nestalo je vode u privatnim stanovima. Ujutro je u trgovini Bonačić izložen plakat u kojem se pozivaju mesari i trgovci da od 8 do 12 sati dođu po meso te po »životne« namirnice, koje će se popodne dijeliti pučanstvu.

U 14.15 pojavilo se osam aviona koji su se spustili nad Splitsko polje te mitraljeskom paljbom pucali na razne poljske kućice i tamo gdje bi vidjeli oveću skupinu ljudi. Posljedica je bila nekoliko ranjenih. Kisić

  • U 16.20 kružio je nisko nad gradom jedan avion. U 17 sati šest aviona bacio je bombe na luku i pucao iz mitraljeza. U 18.05 ponovno je nad gradom bio avion.

U 19.45 čula se jaka detonacija u luci. Eksplodirala je municija koja se nalazila na rumunjskom parobrodu Balčik.

  • Zabranjen je pristup od gata sv. Petra put Đige.
  • Prema priči, oko 2 sata poslije ponoći, pa onda poslije 3.30 čuo se šum aviona, ali dosta visoko, i po tome se procijenilo da su to bili engleski avioni.
  • Uslijed jutarnjeg bombardiranja Solina oštećen je vodovod, ali malo, tako da se očekivalo da će se najkasnije u roku od jednog dana popraviti. Tako je i bilo. Naime, već je u 22.30 došla voda kućama. Oštećen je i električni vod i očekuje se da će trebati nekoliko dana dok se popravi, tako da Split većim dijelom nije imao električne struje.
Ruševine nakon bombardiranja Solina 13. rujna

Porušeni Solin. Ruševine nakon bombardiranja Solina 13. rujna

Prema široko prihvaćenoj priči, fašisti i petokolonaši su podmetnuli vatru u policijskom uredu i zatvorima, te u Općini i Palazzo del Governo, da time unište sve ono što bi ih moglo kompromitirati.

  • Priča se da je federal Cappi došao s jednim putnim kovčegom, a vratio se s jednim i pol vagonom pokućstva. Slično je postupio i prefekt Zerbino. Navodno je sa sobom ponio mnoštvo toga iz zgrade. Slično su postupili i ostali. Koji je god činovnik Talijan zatražio zaplijenjeni radioaparat dobio ga je, i kad je napustio Split ponio ga sa sobom. Pričalo se da su opljačkani Prefektura, Questura, Etnografski muzej… Uzimani su ćilimi i umjetničke stvari koje su Talijani našli pri dolasku u službu.
  • Popodne je slijedilo hapšenje fašista, fašistkinja i petokolonaša na koje se sumnjalo. Navodno su pod jakom pratnjom odvedeni nekud izvan Splita.
  • Nekim se činovnicima isplatila jednomjesečna, a nekima dvomjesečna plaća. Pričalo se da će se penzionerima isplaćivati u iduća dva-tri dana. Kisić
  • Po gradu su se viđali talijanski vojnici i karabinjeri s crvenom zvijezdom na kapama. Prema priči, preko 700 talijanskih vojnika i skoro cijeli garnizon karabinjera sa svojim komandantom, pukovnikom Venerandije, prešli su u Narodnooslobodilačku vojsku te su neki odredi već sudjelovali u borbi. Viđalo se talijanske vojnike koji su gladni lutali po gradu i molili komadić kruha. Pobuđivali su samilost prepušteni sami sebi. Nitko se za njih nije brinuo. Neki su se opskrbili sudjelujući u onom odnošenju iz skladišta na obali i trafika. »Kad nemamo što zagristi, da utažimo glad pušit ćemo i opiti se«, jedan je govorio prolazeći kroz Istarsku ulicu, noseći par omota cigareta i dvije boce finog vina. Partizani su jučer dali obilatu količinu hrane za vojničke bolnice, a izgleda da je Narodnooslobodilački odbor poduzeo mjere da se ovim nevoljnicima dnevno dade barem objed uz kruh, dok ne dođe parobrod Crvenog križa da ih odveze kući. Kisić
  • Na Starom pazaru i drugim trgovima, gdje se prodavalo, kao niže od Realke, te kraj Marulićeva spomenika, nije bilo nikoga, a i dućani su većinom bili zatvoreni. Nije bilo mljekarica iz Solina kao ni prodavačica povrća iz Splitskog polja. Kruh se izdavao na bonove, ali je bilo i onih obitelji koje ga nisu primale, jer su pekarne kod kojih su ga dobivali zatvorene, a vlasnik i radnici otišli u partizane. Kisić
  • Nije bilo više nikakvih šetnji, svatko je ostajao u kući ili pred kućom, a samo se za kakav posao udaljavao od svoje ulice. Svatko se čuvao da ga uzbuna ne zatekne dalje od svojih. Danas su sedam puta Split nadlijetali avioni, te je panika bila na vrhuncu. Kod velike većine, a nadasve »ženskijeh«, živci su jako popustili: svaki šum motorcikle, automobila i kamiona pričinjavao im se u prvi mah da je šum motora aviona, a one eksplozije ratnog materijala eksplozijom bombi i mitraljeskom paljbom. Bio ih je puno koji su u skloništa sa sobom nosili kuferiće s najnužnijim, a žene u ručnim torbama novac i zlato. Bilo ih je također mnogo koji su izgubili san, svaku volju za jelom i nisu nigdje imali mira ni počinka, te su samo palili cigaretu za cigaretom«. Lica su im bila preplašena, problijedjela, a govor im je bio odsječen i drhtav. Čisto su se čudili kad su nekog vidjeli raspoloženog, da se smiješio, pričao viceve, pokazivao se kuražnim, iako su oni to radili jer su također bili živčano potreseni. Takve se često gledalo upadno nepovjerljivo, u njihovim su očima sigurno bili petokolonaši. Kisić
  • Bego je napisao: »Odnio je vrag šalu: ni Splićani se više nikome ne rugaju, jer svi brinu teške brige, gdje da glavu sklone i kako da se prehrane, kad su svi dućani zatvoreni, gas ne funkcionira, a voda i elektrika dolaze rijetko i na prekide.« Bego ističe da je proglas potpisan od dr. Josipa Smodlake, »starog splitskog parlamentarca i narodnog vođe« (u ime NOO-a Splita, op. prir.). Uspjesi boraca kod Klisa učvrstili su vjeru u pobjedu, a dolazak u Split starijih partizanskih boraca koji su preuzeli stražu umirio je građane. Bego
  • U Dubravi se formiralo još sedam jedinica – četa od ljudstva koje je preostalo, i koje su upućene na borbenu liniju. Kada je završena smotra za pet jedinica, odnosno šesto boraca, na upit: Tko je aktivno radio i organizirano učestvovao u NOP-u, neka istupi. Na iznenađenje, istupili su gotovo svi. Na drugi upit neka istupe oni koji su članovi Komunističke partije, istupilo je slovom i brojem, svega dva druga i jedna drugarica. Gizdić, 1943.
  • Sve ostalo neboračko ljudstvo u Dubravi upućeno je kućama, odnosno stavljeno na raspolaganje organizacijama na terenu i Komandi područja. Kisić je to ovako zapisao: »Ova dva dana vratilo se prilično muškaraca i ‘ženskijeh’ iz gore, jer su za sada nepotrebni te bi više smetali nego bili korisni. Zato su stavljeni na raspolaganje ovdašnjoj komandi.« Gizdić, 1943.; Kisić
I.L.Ribar (Lolo), V. Krstulović (Vicko) i K. Mrazović (Ortega) javljaju Glavnom štabu Hrvatske: Hiljade novih već naoružanih boraca…

Izvještaj o splitskom ustanku. I.L.Ribar (Lolo), V. Krstulović (Vicko) i K. Mrazović (Ortega) javljaju Glavnom štabu Hrvatske: Hiljade novih već naoružanih boraca…

13/14. rujna

  • Vrhovni štab NOV-a i POJ-a naredio je Prvoj proleterskoj diviziji da odmah krene iz rajona Kupresa, a Četvrtoj krajiškoj diviziji iz Bosanske krajine u rajon Splita, radi pomoći jedinicama 9. dalmatinske divizije u sprječavanju njemačkih snaga da se iz Sinja probiju u oslobođeni Split. Kronologija

14. rujna

  • Civilna i vojna partizanska uprava zauzela je sjedište u zgradi Realke i izvjesila hrvatski barjak s petokrakom zvijezdom. Bego
  • Komanda splitskog područja uputila je građanima poziv: »Narodu Splita, radnicima, seljacima i građanima! Talijanskim vojnicima i oficirima! Njemačko-ustaške bande ugrožavaju naš grad i njegovu novu slobodu. Naši borci već pet dana hrabro odbijaju juriše neprijatelja. Potrebno je da se dignu svi oni koji mogu nositi oružje. da bi spriječili prodor Hitlerovih hordi, koje bi unakazile i okrvavile Split. Treba izdržati još samo kratko vrijeme. Već je na putu pomoć iz Bosne koja će uništiti napadača na slobodu Splita. Svi na front! Zadržimo svojim grudima neprijatelja prema Klisu! Ni korak natrag! Budimo čvrsti i disciplinirani. Pobjeda je naša!« Kronologija, Kisić
  • Uz podršku avijacije i artiljerije njemačke jedinice iz opkoljenog Klisa pokušale su prodor ka Splitu, ali su odlučnim jurišima boraca Prve dalmatinske brigade onemogućene. Poginulo je više od 70 neprijateljskih vojnika, a jedan tenk im je uništen. Kronologija
  • Split i okolicu, u sedam navrata, bombardirali su njemački avioni. Poginulo je oko 50 građana. Mnogi izlozi na trgovinama su razbijeni, ali nitko nije ništa unutra dirao. Iz aviona su bacani letci namijenjeni talijanskoj vojsci. Kronologija, Kisić
  • Zapovjednik njemačke 2. oklopne armije, general Lothar Rendulic, nezdovoljan sporim napredovanjem jedinica 7. SS Prinz Eugen divizije, naredio je da komandant divizije, general Karlo von Oberkamp, svim raspoloživim snagama intervenira u pravcu Splita, a iz Srbije, preko Albanije, u cilju pojačanja hitno mu je uputio 92. motorizirani puk.
  • U Sinj, s aerodroma u Mostaru, prebačen je avionima i Drugi bataljun 13. puka 7. SS Prinz Eugen divizije. Time je cijeli puk bio angažiran na pravcu Sinj - Split. Kronologija
  • Njemački radio Donau i Radio Zagreb objavili su kako su njemačke i ustaške trupe ušle u Split, dočekane cvijećem od stanovništva. Međutim, višednevne uspješne borbe boraca 1. dalmatinske i Splitske brigade kod opkoljenog Klisa bile su dokaz tko se nalazi u Splitu. Kronologija, Kisić
  • Malo poslije ponoći čula se detonacija u luci. Prema priči, eksplodiralo je kraj dige malo skladište pomorskih mina, koje su bile određene da zatvore ulaz u luku.
  • Pričalo se da je tijekom noći strijeljano tridesetak talijanskih policijskih agenata koji su se istakli u batinanju i mrcvarenju političkih uhapšenika, kao i onih koji su ubili mladiće Štambuka i Pejkovića. Strijeljan je kvestor i pet kvesturina, jer je dokazano da su podmetnuli vatru u zgradama Questure na Sinjskoj cesti. Strijeljanje je obavljeno negdje izvan grada.
  • Čistoća grada je zapuštena. Od 11. tekućeg mjeseca nije bilo općinskih pometača jer su listom prešli u partizanske borce.
  • Svijet je uranio u kupnju živežnih namirnica. Odmah poslije 5 sati hodalo se po ulicama. Išlo se po kruh i tražilo povrća i zelja, jer to skoro nitko nije nosio na Pazar, već su prodavali po ulicama.
  • U 7.42 počela je uzbuna. Malo kasnije jedan je avion kružio nad Splitom, a onda su se čule dvije jake eksplozije. U 8.05 šum se više nije čuo.

U 10 sati počela je nova uzbuna. Vidjela su se tri aviona, koja su kružila nad Solinom jedno četvrt sata. Čulo se nekoliko jakih detonacija.

  • U 11.30 preletio je avion nisko nad gradom.
  • U 12.10 kružio je avion sasvim nisko, bacajući letke na talijanskom jeziku, u kojemu se pozivaju talijanski vojnici da polože oružje i da mirni i disciplinirani očekuju dolazak njemačkih četa, te da ne počine nikakav akt sabotaže ni uništenja, inače će se s njima postupati kao s izdajicama.
  • U 14.25 kružilo je skoro cijeli sat nekoliko aviona nad gradom i okolicom.
  • U 16.25 bila je nova uzbuna. Avion je veoma nisko, niti 50 metara visoko od krovova, kružio prilično vremena nad gradom.
  • Afiširani su oglasi (tri) u kojima se pozivaju svi šoferi da se prijave. Moraju se prijaviti sva privatna auta. Zabranjuje se svaka vožnja u privatne svrhe vozilima na pogon, nitko ne smije nositi partizansku uniformu ako nije za to ovlašten i ima dotičnu legitimaciju. Nadalje, upozoreno je građanstvo da se dobro pazi ako naiđe na male tempirane bombe što ih je neprijatelj pobacao, te da će kao znak početka uzbune biti dan oduIji zvuk sirene, a za prestanak tri kratka razmaka sirene.
  • Priča se da je Londonski radio izjavio da ako bude bombardiran Split, da će se bez ikakve milosti bombardirati Zagreb. Također se govori da je Pavelić, poglavnik NDH, zabranio da se Split bombardira osim u slučaju da se iskrcaju Angloamerikanci. Prema priči su karabinjeri u Trogiru i Kaštelima prešli u partizane, i navodno im je povjerena redarstvena služba.
  • Jučer se kategorički tvrdilo da će danas u tiskari Il Popolo di Spalato, koju su preuzeli Narodnooslobodilački odbor i Vojna komanda, izaći Glas Splita, što bi bio nastavak izlaženja te partizanske novine, od koje je do sada izašlo pet ciklostiliranih brojeva. Ali list nije izašao. Hrvatska slova dala je tiskara Novog doba, jer ih tiskara nije imala. Uostalom, svi dosadašnji oglasi bili su štampani u tiskari Novog doba.
  • Ono nekoliko Rusa bjelogardijaca koji se nastanili u Splitu prije nekoliko godina, a davali su repeticije ili su se bavili hiromantijom, ili pak kolportažom i trgovinom, otišli su u goru u partizane. Sinoć ih se pun kamion vratio u Split - u sudske zatvore. Među njima su bili trafikant Petrikov. Dr. Ostrovidov ostao je ovdje u službi Crvenog križa. Nosi znak na ruci, kao i svi ostali liječnici. Takav znak nose i apotekari te bolničari i bolničarke.
  • U kasno predvečerje dijelili su se letci »Narodu Splita, radnicima, seljacima i građanima, talijanskim vojnicima i oficirima«, kojima se poziva svakoga tko nosi oružje da spriječi prodor Nijemaca i ustaša u Split. Poziva se svih na front prema Klisu, i kaže da je već na putu velika pomoć iz Bosne. Letak je potpisala Komanda splitskog područja. Kisić

JUNAČKE BORBE POD KLISOM

U dugoj povijesti hrvatskog naroda bio je to još jedan okršaj s neprijateljem podno legendarne tvrđave – u rejonu Klisa vođene su protiv Nijemaca žestoke borbe

Klis. U dugoj povijesti hrvatskog naroda bio je to još jedan okršaj s neprijateljem podno legendarne tvrđave – u rejonu Klisa vođene su protiv Nijemaca žestoke borbe

15. rujna

  • Borci Prve dalmatinske brigade 9. divizije odlučnim jurišima odbacili su Nijemce koji su se bili probili izvan tvrđave Klis. Avioni s aerodroma u Mostaru dolijetali su u valovima i neprekidno bombardirali partizanske položaje. Opskrba opkoljene posade hranom, oružjem i municijom vršena je pomoću padobrana koji su često postajali plijen partizanskih boraca.
  • Zapovjedništvo njemačkog zrakoplovstva u Zagrebu uputilo je na aerodrom u Mostaru novu grupu aviona radi podrške jedinica 7. SS Prinz Eugen divizije u borbama za Split.
  • Iz Sinja je predvečer upućen ka Splitu pristigli Drugi bataljun 13. puka 7. SS Prinz Eugen divizije. S njim je krenuo i Pavelićev ministar Edo Bulat s 20 pratioca, koji je trebao preuzeti i organizirati civilnu vlast u Splitu. Kronologija
  • Ujutro se u predjelu Trstenika našlo letaka u kojima se uvelike veliča partizane, da su svojom dvogodišnjom borbom mnogo pridonijeli padu Italije, da sada oduzimaju oružje od Talijana, ali mirnim načinom i bez krvoprolića, te se skupa s njima suprotstavljaju zajedničkom neprijatelju. Pričalo se da su ovi letci bačeni tijekom noći iz engleskih aviona. U letku se nagovještava dolazak nosača aviona, te da će za dva-tri dana doći jaka pomoć, i zato se ne bi trebalo klonuti ni borbom ni duhom.
Njemačka avijacija bombardira partizanske položaje između Splita i Klisa

Pod njemačkim bombama. Njemačka avijacija bombardira partizanske položaje između Splita i Klisa

U 7.17 je bila uzbuna. Malo kasnije pojavilo se nad Solinom i Klisom nekoliko aviona, bacali su bombe, a nakon toga je slijedila mitraljeska paljba. U 10 sati jedan je avion kružio nad gradom, a u daljini se čuo šum više aviona. Oko 10.30 čule su se jake detonacije i mitraljeska paljba po Solinu, što je trajalo skoro pola sata.

U 12.10 ponovo je bila uzbuna. Malo kasnije veoma je nisko kružio nad gradom jedan avion i bacao letke na talijanskom jeziku talijanskoj vojsci sličnog sadržaja kao i jučer. U letku na hrvatskom jeziku je pisalo da je njemački general, koji je u Zagrebu dobio zadaću da oslobodi i pripoji majci Hrvatskoj dalmatinske gradove Zadar, Šibenik, Trogir, Split itd., te dalmatinske otoke. Pozvani su Hrvati Dalmacije da mu pomognu u ovoj akciji tako da ustanu protiv partizana. Nadalje su pozvani talijanski vojnici da ostanu mirni i da ne prave nikakve smetnje, jer će se u protivnom s njima veoma strogo postupati.

U 15.30 prelijetala su tri aviona, a onda ih je pet stalo kružiti nad gradom. Bacali su bombe i pucali iz mitraljeza po Bačvicama. Oštećene su dvije kuće i općinsko kupalište. Pričalo se da je jedna osoba ubijena mitraljeskom paljbom, te da je bilo nekoliko ranjenih ljudi.

U 16.05 prelijetalo je par aviona prema Klisu. Čula se u 16.10 velika eksplozija. Ovakve detonacije često su se ponavljale do kasne noći.

U 19.25 čula se sirena, ali se avioni nisu čuli.

Danas je afiširan proglas »Narodu Splita« istog sadržaja kao i letak što se sinoć dijelio, u kojemu je svatko pozvan da pruži otpor njemačko-hrvatskim četama.

S Bačvica i Firula su talijanski vojnici povučeni u Špinut.

Predvečer je nekoliko kamiona s naoružanim talijanskim vojnicima otišlo prema Klisu. Svaki je kamion bio kamufliran i imao veliku talijansku zastavu. U tvrđavi Klis i bližoj joj okolini ukopale su se hrvatske čete i nisu se predavale, iako su bile opkoljene već šesti dan. Pokušali su par puta proboj sa strane Rupotine, ali nije im uspio, imali su mrtvih i ranjenih, a pričalo se, i zarobljenika. Neki su govorili da ih na Klisu ima oko 500, a drugi do 1200. Partizani nisu imali prikladnog oružja - samo poljske topove i bacače mina – za rušenje tvrđave na brdu čije su obrambene zidine široke i do dva metra i na »stancu« kamenu. Situacija je dakle bila da oni koji su unutra ne mogu vani, a koji su vani ne mogu unutra. Da bi se oslobodili opkoljeni, pa da eventualno dođu u Sinj, koji je još bio u njemačko-ustaškim rukama, a ne u partizanskim, kako se tu govorilo, avioni su napadali bombama i mitraljeskom vatrom sva ona mjesta na Klisu i u Solinu gdje su smatrali da se nalaze opsjedajuće partizanske trupe. Skoro cijeli dan je trajalo bombardiranje i topovska paljba na području Klisa.

Pohapšeno je nekoliko svećenika koji su bili poznati kao zagrižljivi Pavelićevci. Pričaju da je jedan uhapšen u crkvi čim je svršio misu. Pohapšeno je i par fašista te nekoliko poznatih petokolonaša.

Predvečer je afiširan sljedeći poziv na talijanskom i hrvatskom jeziku Zapovjedništva pješačke divizije Bergamo koji je potpisao general Emilio Becuzzi: »Naređujem talijanskim trupama, uključivši i oficire u Splitu, da odmah dostignu svoje jedinice. Ukoliko ne bi kome bilo poznato gdje se njegova jedinica nalazi, svaki se ima prijaviti Komandi u Spinutu. Naredbu odmah izvršiti.« Kisić

  • Solin je bombardiralo njemačko zrakoplovstvo i tom prilikom je uništeno skladište goriva zaplijenjeno od talijanske vojske. Kronologija
  • Talijanski se vojnici podijeliše u fašiste i antifašiste, koji su se uključili u partizanske redove kao bolničari, vozači, tehničari i goniči mazgi, ali im nije davano oružje. Jedino su talijanskim karabinjerima (misli se na partizanski bataljon Garibaldi sastavljen od talijanskih dobrovoljaca, op. prir.) dozvolili da s oružjem sudjeluju u borbi protiv Nijemaca i ustaša, pošto su karabinjeri najozbiljnija talijanska »vrsta oružja« (misli se rod oružanih snaga, op. prir.). Bego
  • Dijelilo se, kao i prethodnog dana, po pola kg jabuka po cijeni od 10 po kilogramu po osobi. Kisić

Sredinom rujna

  • U Splitu, po naređenju Štaba IV. operativne zone NOV-e Hrvatske, formiran je Splitski posadni bataljun, od oko 200 boraca sa zadatkom da održava red u gradu. Kronologija
  • Na Šolti je formirana partizanska četa Ante Vidan od 70 boraca, koja je po naređenju Štaba IV. operativne zone NOV Hrvatske 21. rujna ušla u sastav novoformirane Prve otočke brigade (kasnije 12. brigade 26. divizije), čije je sjedište bilo na Braču. Kronologija
  • Formirana je Šoltanska flotila Četvrtog pomorsko-obalskog sektora. Imala je četiri naoružana broda s 20 članova posade. Komandant je bio Mate Radman, a politički komesar Petar Vidan. Kronologija

16. rujna

Zgrada Hotela Park u kojem je potpisan dokument o predaji divizije Bergamo. Spomen-ploča kojom je komemoriran taj događaj uklonjena je početkom devedesetih godina 20. stoljeća
Zgrada Hotela Park u kojem je potpisan dokument o predaji divizije Bergamo. Spomen-ploča kojom je komemoriran taj događaj uklonjena je početkom devedesetih godina 20. stoljeća

Predaja talijanske divizije Bergamo. Zgrada Hotela Park u kojem je potpisan dokument o predaji divizije Bergamo. Spomen-ploča kojom je komemoriran taj događaj uklonjena je početkom devedesetih godina 20. stoljeća

  • U Splitu, u Štabu bivše talijanske divizije Bergamo potpisan je dokument o njenoj formalnoj predaji. U ime Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a dokument su potpisali Ivo Lola Ribar i Koča Popović, komandant pristigle Prve proleterske divizije. Pored njih, dokument su potpisali i predstavnici Velike Britanije, major Bill Deakin, šef vojne misije pri Vrhovnom štabu, kapetan J. E. Burke, šef vojne misije za Dalmaciju i kapetan M. O. Benson, američki predstavnik pri Britanskoj vojnoj misiji. Takav dokument potpisan je još 12. rujna od predstavnika IV. operativne zone NOV-a Hrvatske. Kronologija
  • Njemačke snage, opkoljene u tvrđavi Klis, pokušale su proboj ka Sinju kako bi olakšale prolazak Drugom bataljunu 31. puka 7. SS Prinz Eugen divizije, koji je krenuo ka Klisu, odnosno Splitu. Poslije danonoćne borbe s Prvom dalmatinskom brigadom na Kočinjem brdu, neprijatelj je uz velike gubitke prisiljen povući se u Klis. Kronologija
  • O istom događaju piše i Gizdić:

»Nijemci su avionima iz Mostara u Sinj prebacili bataljun vojske. S tom jedinicom, kao i s onima koje su prebacili u Sinj 9. i 10. ovog mjeseca, te skupa s 27. ustaškim bataljunom, oni su se tijekom noći pokušali probiti iz Sinja u Klis da bi se spojili s njemačkim snagama koje su već šest dana odsječene u Klisu. Nakon žestokih borbi kod Dicma (Sv. Jakova) borci Trećeg bataljona Treće brigade i jedan bataljon novoformirane Cetinske brigade uspjeli su odbaciti Nijemce. Za to vrijeme Nijemci su se iz Klisa uputili u susret i u pomoć svojima, ali su tu kolonu napali borci Prve dalmatinske brigade s Kočinjeg brda i prisilili je da se vrati u Klis neobavljena posla.« Gizdić, 1943.

  • Nadirući ka Splitu, južno od sela Dicma, sukobio se Drugi bataljun 13. puka 7. SS Prinz Eugen divizije, oko 700 vojnika (s kojim je bio Pavelićev ministar Edo Bulat), s Trećim bataljonom Treće dalmatinske brigade i jednim bataljonom novoformirane Cetinske brigade. Poslije višesatne borbe, uz velike gubitke, neprijatelj se povukao u zaseok Sv. Jakov, gdje je bio opkoljen, izuzev manjeg dijela vojnika koji su se probili u Sinj. Idućih dana našim jedinicama u blokadi neprijatelja pridružila se i Treća krajiška brigada Prve proleterske divizije. Neprekidne teške borbe vođene su sve do 24. rujna. U tim borbama ranjen je ministar Bulat i četiri njegova pratitelja, dok mu je jedan pratitelj poginuo, a jedan nestao. Kronologija
  • Radi obrane Splita kojeg su do tada uporno branile 1. i 3. dalmatinska i 4. splitska brigada 9. divizije, u rajon Aržano - Trilj pristigle su jedinice Prve proleterske divizije. Kronologija
  • Oko 19 sati izašla je Slobodna Dalmacija, dnevnik Jedinstvenog Narodno oslobodilačkog fronta Dalmacije, broj 28, uz cijenu 5 lira. U tili čas je bio razgrabljen. Uvodni je članak »Sve za front - sve za pobjedu« napisao Šerif Šehović, koji je i urednik. Napisan je i članak pod naslovom »U Dalmaciji je planuo opći ustanak« u kojem se kaže kako su narodne mase i partizanske jedinice razoružale talijansku vojsku, te se tako došlo do ogromne količine svakovrsnog ratnog materijala. Oslobođeno je čitavo područje od Neretve do Šibenika, osim Makarske i Omiša. U članku »Branioci Splita desetkovali Nijemce na Klisu«, javlja se kako su Nijemci, spušteni avionima kod Sinja, uspjeli zauzeti Klis i utvrđeno uporište Grlo. Nekoliko je puta ovo Grlo padalo u ruke Prve dalmatinske brigade i drugih jedinica u sastavu Devete dalmatinske divizije. Klis je opkoljen i njegovo se snabdijevanje vrši avionima. Nijemci su htjeli prodrijeti, i u ogorčenoj borbi koja je trajala noć i dan do 16 sati, povukli su se u tvrđavu, ostavivši 30 mrtvih. Tokom jučerašnjeg dana odlučnim jurišima Nijemci su potjerani sa svih položaja izvan tvrđave. »I zato što smo pošli putem narodnog ustanka, nikakva ljaga ne može pasti na historiju našeg hrvatskog naroda« prenijelo se iz govora Vicka Krstulovića, komandanta IV. Operativne zone, o herojskoj borbi dalmatinskih boraca prilikom posljednjih velikih neprijateljskih ofenziva, a sada je opći ustanak u Dalmaciji omogućio da se sastavi nekoliko novih brigada i divizija Narodnooslobodilačke vojske. Slaven piše kako se čitav rodoljubni Split digao u posljednji odlučni boj za slobodu, te završava: »…Ako je uopće moglo biti nekoga tko je vjerovao lažima neprijatelja, u što sumnjamo, taj se onda na djelu u Splitu mogao uvjeriti da partizani ne zatvaraju crkve, ne pljačkaju dućane, ne obeščašćuju djevojke, ukratko ne čine sva ona bezbrojna zlodjela o kojima je pričao onaj odvratni lažov, fašistički »k« iz lažljive i prljave fašističke krpe što se nazivala Popolo di Spalato. Slobodna Dalmacija tiskana je u 16 tisuća primjeraka, a bila je začas razgrabljena. Polovina naklade upućena je izvan Splita, u ostale krajeve Dalmacije. Kisić, Gizdić, 1943.

U listu Slobodna Dalmacija, glasila JNOF-a Dalmacije, broj 28 od 16. rujna 1943 napisano je između ostalog:

U DALMACIJI JE PLANUO OPĆI USTANAK

NARODNE MASE I PARTIZANSKE JEDINICE RAZORUŽALE TALIJANSKU VOJSKU I OSLOBODILE SPLIT, SOLIN, KAŠTELA, TROGIR, MAKARSKO PRIMORJE, BRAČ, HVAR, NIN I DR.

ČITAV NAROD DALMACIJE PODIGAO SE U BOJ PROTIV NIJEMACA

Pred kapitulacijom Italije Nijemci su pripremili ofenzivu na Dalmaciju, da bi zauzeli izvjesne točke na Jadranu i time učvrstili svoj položaj na Balkanu. Dalmatinske jedinice Narodnooslobodilačke vojske uzele su aktivnog učešća u odbijanju prodora Nijemaca na teren Like. Naše jedinice bile su se pripremile da prihvate odlučnu borbu protiv Nijemaca na samim prilazima Dalmacije. Kapitulacija Italije stavila je naše jedinice pred nove krupne zadaće. Situacija je zahtijevala da naše jedinice s terena Like i drugih sektora pozadine izvrše usiljene marševe prema morskoj obali. Glavni zadatak naših jedinica bio je spriječiti dolazak njemačkim okupatorima, koji su se putem transportnih aviona koncentrirali u Sinju i pokušavali preko Klisa prodrijeti u Split. Dana 11. o. mj. navečer došlo je do prvog sukoba dalmatinskih jedinica Narodnooslobodilačke vojske i Nijemaca. Naši borci su u žestokom boju odlučno odbili prvi pokušaj njemačkog prodora u Split.

Istog dana mase naroda, zajedno s partizanskim jedinicama, razoružale su talijanske garnizone u čitavom Solinskom bazenu, Kaštelima i Trogiru. Nastalo je razoružavanje talijanske vojske po čitavoj Dalmaciji. Pored garnizona u Sinjskom bazenu i Kaštelima razoružani su i talijanski garnizoni u Trogiru, Stobreču, Mravincima, svi garnizoni i postaje duž željezničke pruge od Perkovića do Splita i svi garnizoni na poluotoku Rogoznici. Oslobođeno je čitavo Makarsko primorje, osim grada Makarske. Razoružani su talijanski garnizoni na otocima Braču i Hvaru, dok su okupatorski garnizoni na Visu bili protjerani već po padu Mussolinija. Konačno, narodne mase i partizanske jedinice razoružale su potpuno i veliki talijanski garnizon u Splitu od 11. do 13. o. mj. Na taj način oslobođeno je čitavo područje do Šibenika, osim Makarske i Omiša. Narod je uzeo masovnog učešća u razoružavanju okupatorskih vojnika, i s dobivenim oružjem odmah kretao u planine, da s oružjem u ruci dočeka neprijatelja, njemačkog okupatora. Partizani su bili ušli i u Šibenik, a oslobođen je i Nin, krajnja sjeverozapadna točka Dalmacije.

Narod Dalmacije u ovim historijskim trenucima pokazao je rodoljubnu svijest. Narod je zajedno sa svojom vojskom disciplinirano i energično razoružao talijansku vojsku. Naoružani narod pohrlio je listom u planine, u boj protiv njemačkih okupatora, jer je Dalmacija stajala pred opasnošću njemačke invazije. Tako je došlo do općeg narodnog ustanka u Dalmaciji. Iz Splita su skoro svi muškarci sposobni za oružje i mnoge žene otišli u redove boraca za slobodu.

Razoružavanjem talijanske vojske u Dalmaciji prikupljen je ogroman ratni plijen u oružju i ratnom materijalu, koji je nemoguće prebrojiti. Samo u Splitu razoružana je čitava talijanska divizija Bergamo. Zaplijenjeno je mnogo topovskih baterija, tenkova, kamiona i automobila, bacača mina, mitraljeza, puškomitraljeza, strojnih pušaka, ogromne količine običnih pušaka, vozila, municije, odjeće, obuće i drugog ratnog materijala.

BRANIOCI SPLITA DESETKOVALI NIJEMCE NA KLISU

NAŠI BORCI ODLUČNIM JURIŠIMA ISTJERALI NIJEMCE SA SVIH NJIHOVIH POLOŽAJA IZVAN TVRĐAVE KLIS - NA POPRIŠTU BORBE OSTALO JE 130 MRTVIH NIJEMACA

Usred razoružavanja talijanske vojske u Dalmaciji započela je ogorčena borba naših jedinica za obranu Splita od invazije Nijemaca i ustaša. Nijemci spušteni avionima kraj Sinja uspjeli su zauzeti Klis i utvrđeno uporište Grlo. U toku borba utvrđeno uporište Grlo padalo je po nekoliko puta iz ruku neprijatelja u ruke boraca naše Prve dalmatinske brigade i drugih jedinica u sastavu Devete dalmatinske divizije.

Poslije neprijateljskog prodora u Klis, neprijatelj je u Klisu opkoljen i njegovo snabdijevanje vrši se avionima. Neprijatelj, potpomognut brojnim avionima, nastoji razbiti i dezorganizirati naše borbene linije. Borbe se vode oko historijske tvrđave Klis, gdje Nijemci uzalud liju krv za svaku stijenu i svaki kamen.

Nijemci opkoljeni na Klisu imali su namjeru izvršiti napad u cilju proboja položaja naših boraca. Razvila se ogorčena borba koja je trajala noć i dan do 4 sata poslije podne. Nijemci su ostavili na položajima oko Klisa 130 mrtvih. Naši borci su u ovoj borbi desetkovali njemačku posadu Klisa, koja broji nešto preko 1000 vojnika. Uplašeni neustrašivim, odlučnim i žestokim nasrtajima naših junačkih boraca Prve dalmatinske brigade, Nijemci su u panici skakali niz same litice i gredu. Novi borci, koji su se podigli na opći ustanak i na obranu svoga rodnog Splita od invazije barbarskih njemačkih okupatora, izdržali su junački i s rodoljubivim oduševljenjem svoje »vatreno krštenje« i bombardiranje od strane njemačkih stuka. U toku bojeva naši borci su uništili jedan njemački tenk, zaplijenili tri šarca (puškomitraljeza naročitog tipa, koji naši borci cijene više nego teški mitraljez), zatim jednu radiostanicu i dosta municije.

Tokom 14. o. mj. oko Klisa su vođene ogorčene borbe. Neprijatelj je po svaku cijenu nastojao prodrijeti pravcem Klis – Kosa - Split. Na toj liniji organizira se obrana Splita, u kojoj uz stare partizanske borce požrtvovano i herojski sudjeluje naoružani narod Splita i okolice, čvrsto odlučan Split braniti do kraja. Do sada je već organizirano nekoliko obrambenih linija. Naša artiljerija već djeluje i uspješno tuče tvrđavu Klis i njemačke položaje. U borbama protiv njemačkih tenkova naročito se istakao jedan talijanski poručnik, koji je herojski poginuo u borbi protiv neprijatelja svih slobodoljubivih naroda.

U toku 15. o. mj. naši borci su odlučnim jurišima istjerali Nijemce sa svih njihovih položaja izvan tvrđave. Nijemci su sada zbijeni u tvrđavu Klis i poslije toga u toku jučerašnjeg dana nisu više pokušavali nikakav prodor.

Nijemci uzalud pokušavaju razbiti moral junačkih branilaca Splita i junačkog građanstva artiljerijskom vatrom i bombardiranjem iz zraka. Svi ti pokušaji neprijatelja razbijaju se o čvrstinu našeg fronta i pozadine, koji su odlučili braniti izvojevanu slobodu.

RODOLJUBI! Stupite svi u Narodnooslobodilačku vojsku Hrvatske! Junački branioci Splita! Uništavajte još jače njemačke fašističke pse!

»I ZATO ŠTO SMO POŠLI PUTEM NARODNOG USTANKA, NIKAKVA LJAGA NE MOŽE PASTI NA HISTORIJU NAŠEG HRVATSKOG NARODA«

Govor Komandanta IV. Operativne Zone druga Vicka Krstulovića, o herojskoj borbi dalmatinskih boraca prilikom posljednjih velikih neprijateljskih ofenziva - Sadašnji opći narodni ustanak u Dalmaciji omogućio je da se formira nekoliko novih brigada i divizija Narodno oslobodilačke vojske

Hrvatski narod Dalmacije s velikom ljubavlju prati silno razvijanje i bujanje svog ponosa - Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske. Narod s ponosom govori o svojim dalmatinskim brigadama i divizijama, kako o onima koje su se podigle u borbu prvih dana ustanka, tako i o novima. Narod je s velikim oduševljenjem pozdravio povratak u zavičaj Prve dalmatinske brigade, koja danas brani naš Split. Naš narod s velikim oduševljenjem prati herojsku borbu ostalih dalmatinskih brigada i boraca, koje brane prilaze Dalmacije po planinama Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Sadašnji opći narodni ustanak u Dalmaciji omogućio je da se formira nekoliko novih brigada i divizija, koje pojačavaju vjeru naroda u sigurnu pobjedu njegove pravedne stvari. Tako je ponovo formirana i Deveta dalmatinska divizija, koja je svojedobno bila rasformirana i njeni dijelovi raspoređeni po ostalim divizijama NOV. Kako u našem narodu vlada veliko zanimanje za učešće Devete dalmatinske divizije u prošloj velikoj neprijateljskoj ofanzivi objavljujemo govor komandanta IV. operativne zone druga Vicka Krstulovića, što ga je s tim u vezi održao neposredno nakon svoga povratka u Dalmaciju. Komandant drug Vicko Krstulović je tom prilikom rekao:

»Četvrta i peta neprijateljska ofanziva, u kojima su sudjelovali Nijemci, Talijani, ustaše i četnici, bila je planski postavljena za uništenje naše Narodnooslobodilačke vojske. Udruženi neprijatelj i izdajnici htjeli su uništiti narodnu vojsku, sastavljenu od najboljih narodnih sinova, koji su se goloruki uhvatili u koštac s najjačim fašističkim silama, vojsku koja je nakon dugih stoljeća historijske oslobodilačke borbe naših naroda povela veliki oslobodilački rat. I naša Deveta dalmatinska divizija dobila je tada naredbu da uđe u sastav glavnine naše vojske, da stupi u bitku protiv neprijatelja. Našu Devetu diviziju, tada kao najmlađu diviziju naše vojske, borba je zahvatila čak u mobilizaciji. Novi borci došli su u brigade Devete divizije s poletom, puni borbene volje i žarkog rodoljublja. Ali, našli smo se u velikim teškoćama. Vodio se rat za uništenje i istrebljenje. Takav rat donosi teškoće, patnje i muke. Kada smo pošli iz Dalmacije, u februaru i martu bilo je ovdje toplo, a kada smo došli na Jablanicu, prema Čvrsnici, tamo je bio mraz i snijeg. Tamo smo morali početi borbu. Iako je bilo teško, naši borci držali su se čvrsto. Naša Deveta divizija odbila je prodore četnika i Nijemaca u dolinu kojom je trebala proći naša bolnica i sva naša vojska. U toj akciji naša Deveta dalmatinska divizija pokazala se dostojnom povjerenja koje joj je Vrhovni štab iskazao. Neprijatelj je imao namjeru da baci naše jedinice na obale Neretve, da nas tu ukliješti i izvrši potpuno uništenje. Ali, neprijatelj nije imao na umu da to nije vojska plaćenika, da tu vojsku ne vodi pohlepa za tuđim, za pljačkom i pustošenjem, nego da ju vodi neizmjerna ljubav prema narodu i domovini. Iz te ljubavi izrasla je snaga koju nisu mogle, ne mogu i neće uništiti nikakva moderna sredstva uništavanja, tenkovi, topovi i avijacija. Tako je naša Deveta divizija pod vrhovnom komandom druga Tita prešla Neretvu. Jedinice naše Divizije uništile su ne samo jednu talijansku diviziju, nego i njemačke i četničke bande koje su imale zadatak da prijeđu preko Neretve. Prešli smo jednu od najneprohodnijih planina, planinu Prenj. Naša divizija izvukla je nekoliko hiljada ranjenika: odanost i požrtvovnost naših boraca bila je jača i od smrti, i od svih prepreka koje su nam stajale na putu. Naši borci su znali dati svjesno i svoj život, vršeći svoj zadatak.

Od svih neprijatelja najveći je bio epidemija pjegavog tifusa, koja nam je oduzela više drugova nego neprijateljska artiljerija, avijacija, puške i mitraljezi. Ali, nitko i ništa nas nije moglo zaustaviti na pola puta. Naši borci smjelo i ponosno stupali su naprijed, zajedno s ostalim našim brigadama. Deveta dalmatinska divizija vodila je u Hercegovini borbu protiv četnika, naročito na nevesinjskom sektoru. Naše hrabre brigade i tu su ispunile svoj zadatak. U siromašnoj Hercegovini nadošla je i nestašica hrane. Mi smo pošli u proljeće, a svi znamo da su u proljeće po našim selima najteže prehrambene prilike. Pa ipak, ni te teškoće nisu nas sprječavale da vršimo svoje dužnosti, i mi nismo klonuli. Ginuli su nam najbolji drugovi, davali su svoje mlade živote, puni vjere da se nisu uzalud borili.

Mi smo vodili računa kako bi ovoj našoj mladoj diviziji pritekli u pomoć, jer u njoj nije bilo iskusnijeg kadra. I, da bismo zaštitili ljudstvo naše divizije, vrhovni komandant zajedno s nama donio je rješenje da rasformiramo našu Devetu diviziju. To je učinjeno zato da ljudstvo te divizije koje se dosta zamorilo i bilo nevješto ratovanju, stavimo u druge jedinice, da bi i ti naši borci dobili izvjestan odmor, da se oporave i da se kroz stanovito vrijeme osposobe da zajedno sa starijim drugovima budu vođeni u druge akcije. Eto, zato smo rasformirali Devetu diviziju, a ne zbog onih laži i kleveta koje su širili neprijatelji našeg naroda i naše narodne vojske, kao i oni malobrojni slabići koji su dezertirali iz naših jedinica i time pljunuli na svoju čast. Naši borci, koji su ušli u druge jedinice, bili su bratski dočekani u tim brigadama, pružena im je njega i pomoć. Naši borci pokazali su se dostojnima povjerenja, i danas se takmiče sa starijim borcima.

Okupatori i četnici najbolje su osjetili udarce Devete divizije kod Nevesinja. Prva, Druga i Treća dalmatinska brigada izvršile su časno svoj zadatak i zaslužile pohvalu Vrhovnog komandanta. Dalmatinske brigade, koje je dala kolijevka hrvatstva proslavile su ime Hrvatske Dalmacije i Hrvatske. Naše brigade borile su se u nerazdruživoj slozi zajedno s bratskim borcima srpskih i crnogorskih brigada, borile su se isto onako požrtvovno kao što su se borili i braća Srbi i Crnogorci kada su došli da nam pomognu, da nam ukažu put zajedničke borbe i bratstva naših naroda. Mi se ponosimo da su naše jedinice i naši borci izvršili časno svoj zadatak.

Prateći sve svjetske događaje koji se odigravaju danas, u ovom krvavom obračunu za opstanak čovječanstva, Vrhovni štab zajedno s nama pratio je i događaje u Dalmaciji. Naše srce kucalo je zajedno s Dalmacijom, kao i srce Vas koji ste ostali da u zavičaju nastavite borbu koju ste započeli prvog dana ustanka. Mi smo bili uvjereni da Dalmacija neće stati na pola puta, da neće prestati s borbom, nego da će ići naprijed, iako su otišle njene divizije i brigade. Ta vjera se ispunila. Nakon našeg povratka mi smo vidjeli da je uistinu tako bilo, da je nastavljen rad, koji je započet prvog dana ustanka, da u Dalmaciji stalno niču nove čete i bataIjoni, da se antifašistički front proširio, da u taj front pristupaju najpošteniji rodoljubi čitavog našeg naroda, najpošteniji pristaše Hrvatske seljačke stranke, čiji dolazak pozdravljamo. Mi smo njih očekivali i pozivali ih od prvog dana, a pozvat ćemo i uvijek ubuduće čitav narod da se ujedini u ovaj front za oslobođenje našeg naroda i okončanje rata.

Vrhovni komandant drug Tito, u kom je utjelovljena ljubav za sve naše narode, naročito za sve ove naše krajeve, uvidio je potrebu da mi budemo upućeni u ovaj kraj i donio je odluku da se uputimo zajedno s Prvom dalmatinskom brigadom, da podignemo još jači narodni ustanak za uništenje neprijatelja. Uvjeren sam čvrsto da će Prva dalmatinska brigada, skupa s vama i čitavim narodom, izvršiti tu zadaću, koju je postavio naš dragi vrhovni komandant drug Tito.

Dani potpune slobode su sve bliži. Nakon svih strahota, pokolja i uništenih sela, mi se danas možemo ponositi kao ni jedan narod u Evropi da u oslobodilačkoj borbi stupamo kao prvi iza bratske oslobodilačke Crvene armije, možemo se ponositi da stupamo kao prvoborci u velikoj borbi protiv fašista, u borbi za oslobođenje svih naroda, i zato što smo pošli tim putem narodnog ustanka, nikakva ljaga ne može pasti na historiju našeg hrvatskog naroda. Naša Narodnooslobodilačka vojska opravdala je tradicije borbenosti, slobodoljubivosti i junaštva našeg naroda kroz vjekove, ona je učinila sve da se ostvare vjekovne težnje našeg hrvatskog naroda i svih bratskih naroda Jugoslavije.

Živio vrhovni komandant drug Tito! Živjela Narodnooslobodilačka vojska! Živio Glavni štab Hrvatske! Živjelo Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije ! Živjelo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske! Živjeli Narodnooslobodilački odbori! Živio Antifašistički front žena Hrvatske! Živio Ujedinjeni savez antifašističke omladine Hrvatske! Slava palim borcima za slobodu!

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

GRAĐANSTVU SPLITA

Grad Split oslobođen je zajedničkim naporima svog rodoljubivog stanovništva i naše junačke narodnooslobodilačke vojske. U njemu se od danas uspostavlja narodna vlast čiji su nosioci Narodni oslobodilački odbor Split, kao organ civilne vlasti i Komanda splitskog područja, kao organ vojno-pozadinskih vlasti. U Split ulaze jedinice Narodnooslobodilačke Vojske da preuzmu posadu.

Pošto se nalazimo u ratnom stanju, kada naše junačke jedinice vode borbu protiv Nijemaca i ustaša, stanovništvo se pozivlje da se zbije oko svoje vojske i narodnih vlasti i organizira najuzorniji red u gradu.

Privatno vlasništvo, vjera i lična bezbjednost zagarantirani su.

Pri Komandi područja utemeljen je Ratni sud. Svaka djelo pljačke i nasilja kaznit će se smrću. Strogo će se kažnjavati pijančevanje, pucanje po gradu i svaki nered.

Prava uredovanja i patroliranja imaju samo ovlašteni organi Komande područja i vojne posade u Splitu. Svake neovlašteno lice, koje bude pokušavalo da ureduje, bit će stavljeno pod Ratni sud.

Pošto su jedinice talijanske vojske postupile po uslovima kapitulacije i zahtjeva Štaba IV. operativne zone i predale oružje našim jedinicama, talijanske vojnike i oficire (izuzev ratnih zločinaca), ne treba smatrati više neprijateljskom vojskom. Nitko nema prava da ureduje prema njima, osim ovlaštenih organa.

Poziva se stanovništvo da podnese podatke o zločinima izvršenim zadnje dvije godine od strane pojedinih funkcionera i domaćih izdajica, kako bi isti bili izvedeni pred sud i kažnjeni.

Split, 13. IX. 1943.

Smrt fašizmu - Sloboda narodu!

ZA NARODNOOSLOBODILAČKI ODBOR

Dr. Josip Smodlaka

ZA KOMANDU SPLITSKOG PODRUČJA

Aračić Nikola

Izvod iz Slobodne Dalmacije, br. 28 od 16. rujna 1943., 8./85

  • Već rano ujutro svi su izašli iz kuća, dio u kupnju kruha i zeleni, a dio se uzšetao po ulicama u očekivanju da »šmugne« u sklonište u slučaju uzbune.

U 7.55 bila je uzbuna, a u 8.30 pojavili se avioni. Bilo ih je pet, pa sedam, pa devet. Kružili su duže vremena nad gradom. Čula se jedna detonacija i mitraljeska paljba.

U 10.10 ponovo je bila uzbuna, a malo kasnije čule su se sirene. Bačeno je nekoliko bombi.

U 11.45 avioni su kružili nad Splitom, a onda nad brdom Visoko kraj Klisa, gdje je bačeno nekoliko bombi, a čula se i jaka paljba. Nestalo ih je oko 12.30.

Nad Splitom je kružio jedno četvrt sata avion u 14.35, pa u 16.20.

Talijanski vojnici s Gripa premješteni su u Špinut, a Komanda splitskog područja iz zgrade Realke u zgradu Trgovačke škole na Bačvicama.

Afiširano je i »Upozorenje građanstvu«, u kome se javlja da liječnici ne mogu primati bolesnike u svojim ambulantama niti da će svoje pacijente posjećivati po kućama, jer su potrebni u bolnici. Ipak, privatni liječnici bit će u svojim ordinacijama od 9 do 10 sati, a isto tako i specijalisti u svojim odjeljenjima u bolnici. Poslije 10 sati do 12, pa od 17 do 18 će biti u javnim ambulantama u Okružnom uredu za Veli Varoš i Dobri, u bivšoj željezničkoj ambulanti kod Trgovačke škole za Lučac i Bačvice, u Higijenskom zavodu za Manuš i Gripe, te u staroj vojničkoj bolnici za grad (centar, op. prir.). U slučaju teže bolesti liječnici će iz ambulanta obavljati kućne preglede, za hitne potrebe preko noći treba se obratiti Gradskoj bolnici, kao i u slučajevima smrti ili ranjenih. Sve ljekarne, kao i do sada, bit će otvorene preko dana (osim prekida za vrijeme uzbune), a preko noći dvije dežurne. Zubni liječnici i zubari ordiniraju kao i do sada, a primaIje će vršiti svoj posao u svako doba, kao i do sada. Potpisan je komesar za zdravstvo farmacista Josip Belogradski.

Ciklostilirani su oglasi Prehrambenog odbora NOO-a kojima se javlja da će se sutra i prekosutra davati pučanstvu po osobi 15 dkg mesa uz cijenu od 22 lire po kilogramu.

Popodne je afiširan oglas Narodnooslobodilačkog odbora: »Svi na zbor! Večeras u 8 sati na Botićevoj poljani. Zabrana kretanja počinje poslije zbora.« Kisić

10.000 GRAĐANA NA PROKURATIVAMA: SPLIT JE PRVI OD VEĆIH GRADOVA U PARTIZANSKIM RUKAMA

Poziv NOO-a građanima da se okupe na zboru na Botićevoj poljani (Prokurativama)

Narodni zbor. Poziv NOO-a građanima da se okupe na zboru na Botićevoj poljani (Prokurativama)

  • Na Botićevoj poljani (sada Trg Republike) održan je prvi javni zbor koji je organizirao Narodnooslobodilački odbor Splita. Zboru je prisustvovalo preko 10.000 građana. Narodu je prvi govorio član CK KPJ i Vrhovnog štaba NOV-a i POJ-a Ivo Lola Ribar, koji je, pored ostalog, rekao: »Vi ste prvi grad koji je u ovoj zemlji dao znak i signal općeg ustanka. Neka vas historijski dani borbe za Split podsjete na historijske dane obrane Madrida.« Potom je govorio Vicko Krstulović, komandant IV. operativne zone NOV-a Hrvatske, Mijalko Todorović-Plavi, politički komesar Prve proleterske divizije. Zatim je govorio britanski major Bill Deakin, šef misije pri Vrhovnom štabu NOV-a i POJ-a. On je svoj govor započeo na hrvatskom jeziku, sa »Drugovi i drugarice!« a prevodio ga je Ivo Lola Ribar. Kronologija, Slobodna Dalmacija, 18. rujna 1943.
  • Svoje viđenje zbora dao je i Kisić: »Na zboru u 20 sati skupila se velika masa svijeta i u očekivanju priređivača zbora pjevale su se razne pjesme kao i uzvikivali razni poklici. I počelo je nestrpljenje. Kad su autom došli govornici, odmah se pojaviše na balkonu bivše Casa littorio dočekani frenetičnim povicima i aplauzima. Prvi je govorio Ivo Ribar, koji je naveo da je ovo prvi put u historiji da je Split prvi od većih gradova koji se nalaze u partizanskim rukama. Za njegova govora čuo se daleki šum motora. Svijet se uzvrpoljio da će se razići, ali ga je govornik mirio riječima: »Ne bojte se, ovo su naši avioni!« Za njim je govorio Vicko Krstulović, pa jedan engleski major, koji je hrvatski počeo sa ‘Drugovi i drugarice’ te nastavio engleski, što je prevodio Ribar. Nakon njega govorio je Mijalko Todorović, komesar Prve Proleterske divizije, koja je te večeri stigla iz Bosne u blizinu Sinja pod zapovjedništvom generala Koče Popovića. Svi su ovi prigodni govori bili od svjetine skoro neprekidno aplaudirani uz povike ‘Živio!’, ‘Smrt fašizmu’ itd. Zbor se završio oko 22 sata, a onda se masa razišla uz pjevanje i klicanje. » Kisić
  • Isti zbor opisuje i Gizdić: »Navečer u 20 sati održan je u Splitu na Botićevoj poljani prvi partizanski javni zbor. Organizirao ga je gradski NOO, a prisustvovalo mu je 10 tisuća građana. Prvi je govorio član CK KPJ Ivo Lola Ribar, zatim major Deakin, šef britanske misije pri Vrhovnom štabu. On je svoj govor započeo na hrvatskom s ‘Drugovi i drugarice!’ Njegov govor prevodio je Ivo Lola Ribar, a zatim je govorio Mijalko Todorović-Plavi, komesar Prve proleterske divizije. Komandant IV. operativne zone Vicko Krstulović govorio je posljednji. U svom govoru Lola je rekao: ‘Dalmacija je slobodna. Na Marjanu, poslije dvije godine, vije se hrvatska zastava, ali ne sa slovom ‘U’ nego s petokrakom zvijezdom. Čitava Dalmacija, izuzev Zadra, Šibenika, Omiša i Makarske, u našim je rukama. Mi moramo napregnuti sve snage, uložiti sve svoje sile, da ovu novostečenu slobodu očuvamo, da osiguramo slobodu Klisa i Sinja, da osiguramo slobodu Splita i cijele Dalmacije. To znači dati sve za front, sve za podršku borcima na frontu. To znači pomoć sviju vas … Vi ste prvi grad koji je u ovoj zemlji dao znak i signal općeg ustanka. Neka vas ti historijski dani borbe za Split podsjete na historijske dane obrane Madrida. Neka naša zajednička lozinka bude jedna: ‘Neprijatelj neće proći’ Britanski major Deakin rekao je: ‘Mi znamo kakvu ste vi ovdje vodili borbu posljednje dvije godine. Mi se u ovom trenutku borimo protiv istog neprijatelja u Italiji. Ako nam budete stvorili vremena svojim otporom, nadam se da ćemo uskoro doći da vam pomognemo ovdje.’

Mijalko Todorović-Plavi rekao je u svom govoru: ‘Mi smo u Srbiji slušali godinama da se Split i za vrijeme Jugoslavije znao i te kako boriti za slobodu. Znali smo vaše pokrete, slušali smo o vašoj borbi, slušali o vašim štrajkovima. Mi znamo za borbeni Split. Za slobodu naših naroda, za uništenje naših neprijatelja, za slobodu našeg Splita, za slobodu Dalmacije, mi se svi moramo zajednički boriti, složno i proleterski, staljingradski, splitski!’ Vicko Krstulović je u svom govoru rekao: ‘Mi smo oprali sa hrvatskog naroda onu ljagu koja je bačena na narodno lice od strane ustaških bandita. Borbeno jedinstvo naših naroda, iskovano u borbi, treba se učvrstiti. Dolaze dani kada ćemo moći slobodno disati. Mi već možemo da se na zborovima sastajemo bez policijskih pasa, da nam srce progovori onako kako osjeća.’« Gizdić, 1943.

  • Opisujući govore na skupu na Botićevoj poljani, Bego je zaključio: »Dugotrajni život po planinskim hridinama odgojio je naše komandante novim prirodnim znanjem i očeličio ih bistrinom vidika i svježinom šuma i gorskih potoka.« Posebno ga se dojmio govor Vicka Krstulovića, koji se i pored »jastrebove dalekovidnosti« ipak »raznježio od lokalnog patriotizma u dodiru s dušom splitskog naroda.« Bego
  • U 22.10 bila je uzbuna, ali avioni se nisu čuli. Oko 22.30 u daljini se čula jaka pucnjava, po svoj prilici kod Klisa, koja je uz male prekide potrajala do skoro 14 sati . Kisić
  • U Oglasu NOO-a skrenuta je pažnja građanstvu na besplatno izdavanje po 500 grama pšeničnog brašna i 2 decilitra maslinovog ulja siromašnim obiteljima Splita. Ista količina dijelit će se besplatno obiteljima partizana na temelju bonova koje će podići kod Ureda za socijalnu opskrbu NOO-a.

Prema izvještaju komandanta Devete divizije A. Banine, jedna kolona koja se pokušala probiti iz Sinja prema Klisu sukobila se s partizanskom Trećom brigadom kod Prosika. Nijemci su pretrpjeli velike gubitke u mrtvima i ranjenima, a na partizanskoj strani poginuo je komandant Trećeg bataljona. Zarobljen je jedan njemački top, jedan bacač, više mitraljeza i mnogo pušaka. U 17 sati neprijatelj je prodro iz Klisa prema Kočinjem brdu i zauzeo položaje koje je branila jedna partizanska četa. Gizdić, 1943.

  • Stvarna predaja naoružanja talijanske divizije Bergamo izvršena je 13. rujna. Formalna predaja izvršena je nakon pregovora vođenih u splitskom hotelu Park 16. rujna potpisivanjem dokumenta koji donosimo u cijelosti:

(Prijevod)

Ovaj dokument potvrđuje formalnu predaju cjelokupnog naoružanja i ratnog materijala pješadijske divizije Bergamo i raznih jedinica armijskog korpusa (Osamnaesti armijski korpus, op. prir.) koje se nalaze u Splitskom garnizonu, kako je predviđeno klauzulama primirja, potpisanog na dan 8. septembra 1943. između savezničkih vlada i talijanske vlade. To je predano oružanim snagama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije prema sporazumu između vojnih predstavnika Vrhovne savezničke komande, koji su ovlašteni za izvršenje predaje, komandanta pješadijske divizije Bergamo i Vrhovne komande Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.

Ugovoreno je:

1. Oficiri zadržavaju pištolj na riječ komandanta divizije, i bit će snabdjeveni propusnicom s dozvolom kretanja po gradu Splitu.

2. Komanda Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije se obavezuje da će se, u granicama svojih mogućnosti, pobrinuti za opskrbu talijanskog civilnog stanovništva i talijanskih jedinica, i za njihov transport u Italiji.

Ugovor o predaji talijanskog garnizona u Splitu jedinicima Narodnooslobodilačke vojske

Talijani položili oružje. Ugovor o predaji talijanskog garnizona u Splitu jedinicima Narodnooslobodilačke vojske

3. Članovi savezničke vojne misije pri Vrhovnoj komandi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije se obavezuju da obavještavaju svoju komandu o stanju talijanskih jedinica, s ciljem da im se upute plovna sredstva, pod pratnjom, za transport u Italiju talijanskih trupa i za njihovo snabdijevanje, dok spomenuti transport ne bude izvršen.

4. Talijanska vojna lica, s obzirom da su pristala na uslove primirja, treba smatrati prijateljima a ne neprijateljima. Stoga je garantirana njihova lična sigurnost, s izuzetkom nekih koje treba smatrati ratnim zločincima.

5. Dozvoljeno je naoružanje puškama radi održavanja reda i discipline u logorima.

6. Komandi divizije Bergamo ostaju pet automobila i dva kamiona.

General Emilio Becuzzi, komandant divizije Bergamo

Emilio Becuzzi v. r.

Gen. Konstantin Popović, predstavnik Vrhovne komande Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije

K. Popović v. r.

Major Wiliam Deakin, šef engleske misije

Deakin v. r.

Kap. J. E. Burke, šef engleske misije za Dalmaciju

J. E. Burke v. r.

Dr. Ivo Ribar, delegat Vrhovne komande Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije

Ivo Ribar v. r.

Kap. M. O. Benson, američki predstavnik pri engleskoj vojnoj misiji

M. O. Benson v. r.

Dokument o formalnoj predaji naoružanja divizije Bergamo, 8./81

Nakon kapitulacije Italije iz Splita i okolice stizali su mnogobrojni borci u partizanske redove

Svi u partizane. Nakon kapitulacije Italije iz Splita i okolice stizali su mnogobrojni borci u partizanske redove

17. rujna

  • Narodnooslobodilački odbor Splita izdao je dva oglasa u cilju osiguranja pravilnog snabdijevanja građanstva svim potrebnim artiklima i mobilizaciji zidara radi osposobljavanja porušenih radnji i popravljanja mnogih objekata porušenih od bombardiranja. Kronologija, Kisić
  • Split, Solin i partizanske položaje oko Klisa bombardiralu su njemačke štuke. Naročito su bombardirale položaje Prve dalmatinske brigade kod Privije i Kočinjeg Brda, gdje su se vodile žestoke borbe za Klis. Naročito velike gubitke od bombardiranja pretrpjeli su talijanski vojnici čije su se barake nalazile u Špinutu. Bolje su od njih prošli oni koji su se nalazili na Marjanu. Gizdić, 1943.
  • Zapovjednik 7. SS Prinz Eugen divizije uputio je motoriziranu kolonu, ojačanu zaplijenjenim talijanskim tenkovima, iz Imotskog preko Zadvarja ka Sinju radi podrške opkoljenim posadama u Sv. Jakovu i Klisu. Kod sela Zvečanje napali su je dijelovi Omiške grupe bataljona i prisili ih na povlačenje, uz gubitke od 20 mrtvih i dva oštećena tenka. Poginulo je sedam partizana.
  • Zapovjedništvo njemačke 2. oklopne armije planiralo je upotrebu padobranskih jedinica za zauzimanje Splita, ali nije utvrđeno zbog čega te jedinice nisu upotrijebljene. Kronologija
  • U 7.40 je bila uzbuna, a u daljini se čuo šum aviona.
  • U 8.25 kružio je jedan avion preko pola sata nad gradom.
  • U 11 sati je bila uzbuna pa opet kruženje aviona nad gradom, te po koja jaka detonacija na strani Klisa.
  • U 15,05 se oglasila uzbuna, te je nad gradom preletio jedan avion, a onda su se kod Klisa čule detonacije i mitraljeska paljba. Kisić
  • Ujutro su osvanuli brojni plakati po gradu na zelenom i crvenom papiru u kojima se veličaju »oružano bratstvo i borbeno jedinstvo svih naroda Jugoslavije«, AVNOJ, ZAVNOH, naši saveznici Sovjetski Savez, Engleska i Amerika, Narodnooslobodilačka vojska Hrvatske, Staljin, slobodni Split, Crvena armija, Glavni štab Hrvatske, Vrhovni komandant drug Tito«, a istaknuta je i parola »Smrt fašizmu - sloboda narodu!«
  • Ujutro se počelo penzionerima isplaćivati penzije za ovaj mjesec i listopad bez ikakva odbitka. Isplata će slijediti dok se svi ne isplate, na četiri mjesta u muškoj i ženskoj pučkoj školi na Manušu, Poreznom uredu i sudu.
  • Prehrambeni odbor NOO-a daje po osobi uz bonove: 1/4 litre ulja, 1/2 kg šećera,10 dkg sira i 40 dkg tjestenine.
  • Općinski pometači su preuzimali smeće po kućama.
  • Od preksinoć nije bilo vode po kućama, došla je danas u 17 sati. Popravljene su cijevi vodovoda koje su bile oštećene od bombi u Solinu. Električne struje nema, osim u sasvim maloj količini, i to po par sati, da se tiskara jedva može njom poslužiti, tako da danas nije izašao dnevnik Slobodna Dalmacija, jer se list slaže i tiska kao u Guttenbergovo doba.
  • S partizanima je u Split došla kulturna grupa Oblasnog NOO-a pod vodstvom Ante Vesanovića. U Kazalištu se održavaju probe za veliku priredbu za građanstvo Splita.
  • Poziv trgovcima i obrtnicima da otvore radnje i težacima da donose svoje proizvode na Pazar

    Oglas NOO-a. Poziv trgovcima i obrtnicima da otvore radnje i težacima da donose svoje proizvode na Pazar

  • Objavljen je poziv: »Pozor! Svi pjevači i pjevačice grada Splita neka se sakupe u zgradi Narodnog kazališta danas, 17. IX. u 6 sati poslije podne. MOVSAOH«. Prema priči sakupilo se oko 200 ljudi. Nakon kratke rasprave zaključeno je da se osnuje mješoviti zbor i orkestar, i da što prije prirede zabavnu večer u Kazalištu. Kisić
  • Izašao je oglas Narodnooslobodilačkog odbora u kojem se pozivaju svi trgovci i obrtnici da odmah otvore svoje radnje, kao i težaci da redovno svoje proizvode donose na Pazar. Privremeno platežno sredstvo je lira. Prodaja se trebala vršiti po dosadašnjim cijenama. Svako nabijanje cijena, sakrivanje robe ili uskraćivanje prodaje kaznit će se po ratnim zakonima. Banke i osiguravajuća društva također moraju biti otvoreni, ali do daljnje odredbe ne smiju se vršiti nikakve isplate. Isto tako zabranjeno je raspolaganje sefovima. Pozivaju se vlasnici da u roku od 48 sati podnesu prijavu o pohranjenim vrijednostima u istima. Sve radnje bez iznimke imaju biti otvorene od 6 do 12.30 te od 17 do 19.30.
  • Svaka je ulica dobila straže po danu i noći. Ovima je zadatak po danu da paze, kad je uzbuna, da se svijet ne »komeša«, već uz rub ulice dođe do prvog zakloništa, a po noći da spriječe kakvu akciju petokolonaša ili kakvu lopovštinu. I zato su odmah po nastupu zabrane kretanja po ulicama u 20 sati odjekivali povici »Stoj« i svaki prolaznik, pa ma tko bio, u civilu ili u uniformi, trebao se zaustaviti i legitimirati. To se odnosilo i na motocikliste, automobile, kamione, koji su svi na raspolaganju narodnooslobodilačkoj bilo građanskoj ili vojnoj vlasti. Kisić
  • Jedna brigada Prve proleterske divizije, zbog prodora neprijateljskih motoriziranih snaga preko Zadvarja, hitno je upućena u pravcu Ciste i Kostanja. Partizanski tenkovi također su upućeni u pravcu Zadvarja. Gizdić, 1943., 581.
  • U Kaštel Lukšiću u zgradi Doma poštara, PK KPH Dalmacije održao je sjednicu kojoj je prisustvovao i Ivo Lola Ribar. Zapaženo je da su se Nijemci sve više približavali obali, iako su zbog partizanskog otpora usporeni u napredovanju. Već su se nalazili u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku, dok su Omiš i Makarska bili pod ustaškom kontrolom. Ostatak obale bio je u partizanskim rukama. U PK-u je vladalo mišljenje da se partizani neće moći dugo održati u Splitu, unatoč dolasku dviju brigada Prve proleterske divizije, te formiranju brojnih novih jedinica. Zbog toga je odlučeno da se iz Splita iznese sve što može koristiti u borbi. Po dolasku Nijemaca u grad odlučeno je da se sva hrana, ostavljena u gradu radi prehrane stanovništva, preko NOO-a podijeli siromašnim stanovnicima. Zaključeno je i da u gradu ostanu samo oni članovi KPH te aktivisti koji se nisu previše kompromitirali na strani NOP-a. Gizdić, 1943.
  • Po naređenju Vrhovnog štaba, pored Prve proleterske divizije koja je već došla, odlučeno je da će u Dalmaciju doći iz pravca Glamoča i Četvrta krajiška divizija. Te dvije divizije podvrgnute su zapovjedništvu Operativnog štaba IV. operativne zone, koji je zamjenjivao Štab IV. operativne zone, a djelovao je od 17. do 29. rujna. Za komandanta Operativnog štaba postavljen je komandant Prve proleterske divizije Koča Popović, a za njegovog zamjenika Maks Baće, zamjenik komandanta IV. operativne zone. Za komesara je postavljen Ivica Kukoč, komesar IV. operativne zone, a za načelnika Josip Škorpik, dosadašnji zamjenik načelnika IV. operativne zone. Gizdić, 1943.
  • Jedinice omiške grupe bataljona vodile su u toku jučerašnjeg dana borbu s njemačkom motoriziranom kolonom koja se pokušala od Imotskog probiti u Split preko Poljica, jer nije uspjela od Sinja i Klisa. Uspjela je stići gotovo do Zvečana. Naišla je na žestok otpor, a u borbi su uništena i dva njemačka tenka i ubijeno dvadesetak vojnika. Zato se kolona povukla prema Imotskom. Gizdić, 1943.
  • Vojni dezerteri i simulanti s dokumentima o trajnoj nesposobnosti prijavljuju se sada dobrovoljno za vojnu službu i svojim junaštvom dokazuju svoju borbenu sposobnost. Bez poziva, bez objava i bez službene mobilizacije diglo se je i muško i žensko, i cijeli Split je dobrovoljno mobiliziran. Bego

18. rujna

  • Povodom oslobođenja Splita, londonski Times objavio je uvodnik pod naslovom »Nagrada za herojstvo«, u kojem je između ostalog napisano: »Vijesti o zauzimanju Splita od strane patriotskih snaga od velikog su značaja … Ovaj udar također dokazuje da je neprijatelj nesposoban da kontrolira važne prometne veze u Jugoslaviji«. Zatim je istaknuto da se potvrdilo »opće vjerovanje da Pavelićeva vlada nikad nije imala stvarnu podršku hrvatskog naroda« i zaključilo da »patriotske snage poslije dvije godine borbe ubiru plodove svog herojstva i izdržljivosti kojima su pružale uporan otpor napadaču …«
  • Kod sela Grabovca, Imotski partizanski bataljon, poslije duže borbe, prisilio je na povlačenje motoriziranu kolonu 7. SS Prinz Eugen divizije (15 kamiona i četiri tenka) koja je pokušala iz Imotskog probiti ka Sinju i Splitu. Neprijatelj je imao 24 mrtva, veći broj ranjenih i jedan uništen tenk. Kronologija
  • Nastavilo se s hapšenjem po nekoliko istaknutijih fašista ili kompromitiranih dnevno. Ovih dana su od organa Komande splitskog područja NOVJ uhapšeni dr. Stjepo Vukušić, akademičar Zvonko Subotić i prota Sergije Urukalo. Kronologija
  • Po gradu je predvečer 19. rujna afiširan slijedeći oglas:

»RATNI VOJNI SUD KOMANDE SPLITSKOG PODRUČJA

sudio je 18. IX. 1943. god.

1.) Perone Vićencu, komandantu zatvora, okrivljenom radi mučenja političkih zatvorenika u splitskom zatvoru;

2.) Podjeti Arturo, stražar zatvora, mučitelj političkih osuđenika;

3.) Kragić Radoslav, splitski fašist, palikuća narodnih domova na Visu;

4.) Ružić Miljenko, ustaša

5.) Salafia Djusepe, policijski brigadir, krvnik političkih zatvorenika;

6.) Vigurić Josip, dezerter-provokator;

7.) Bernardi Guerino, stražar zatvora, batinaš;

8.) Čerina Nikola, ustaški krvolok;

9.) Tarkvino Djusepe, zatvorski stražar, batinaš;

10.) Šuperina Albin, splitski fašist, saboter i krvopija radnog naroda. (Bio je direktor brodogradilišta, rodom je iz Rijeke);

11.) Čoći Djovani, agent, mučitelj narodnih boraca;

12.) Bastiančić Josip, fašistički špijun i provokator;

13.) Senjanović Šimun, splitski fašistički razbojnik;

14.) Dvornik Kajo, ustaški organizator;

15.) Poguc Josip, konfident i batinaš;

16.) Čulić Josip, ustaški rukovoditelj;

17.) Salateo Maks, agent fašističke policije, mučitelj narodnih boraca, gestapovac;

18.) Čulić Frane, aktivni ustaša;

19.) Bilinić Vicenzo, splitski fašist, terorista radnog naroda;

20.) Viđak Vicko, ustaški organizator;

21.) Tomazeo Rudjero, splitski fašist, propagator porobljivanja našeg naroda;

22.) Zovo Vinko, ustaša i provokator.

Kroz više od dvije godine tuđinske okupacije pučanstvo Splita i okolice pretrpjelo je najteža poniženja i patnje od ovih i sličnih funkcionara okupatorskih vlasti i domaćih izroda – izdajica, koji su krivi za stotine i hiljade nevinih žrtava.

Svojim držanjem i zločinačkom djelatnošću stavili su se u red ratnih zločinaca čije je kažnjavanje jedan od ciljeva rata prema izjavama vlada SSSR-a, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država.

Pošto je krivica istih nesumnjivo dokazana, to je Ratni vojni sud sve okrivljene kao ratne zločince osudio na kaznu smrti strijeljanjem. Presuda je izvršena.

(Bili su strijeljani na Novom grobištu Lovrinac.)«

U slobodnom Splitu, 19. IX. 1943.

Kronologija, Kisić

  • Bego je napisao: »Sva je sreća što nas ne bombardiraju po noći, jer izgleda da nemaju u blizini noćnih uzletišta. Stoga težaci po noći trgaju grožđe, ako im ga nije već otrgnula raspuštena talijanska vojska.« Bego
  • U 2.30 je bila uzbuna. Čuo se šum aviona, ali na velikoj visini, te se zbog toga držalo da su bili engleski.
  • U 8.55 čule su se jake detonacije, a bila je i uzbuna. Čulo je dvadesetak bombi i mitraljeska paljba sa strane Klis - Solin. Oko 9.15 nije se više čuo šum aviona.
  • U 9.20 je bila uzbuna. Avion je kružio nad gradom. U 10.28 čula se jaka detonacija, a onda je počela uzbuna.
  • U 12.10 je opet počela uzbuna. Oko petnaest aviona u skupinama po tri kružili su nad gradom prilično visoko. Čule su se bombe i mitraljeska paljba na području Žrnovnice i Klisa. Pričalo se da se osula mitraljeska paljba na jedan red kamiona u Kopilici, gdje su se bili sklonili za vrijeme uzbune.
  • U 14 sati je bila uzbuna, a oko 14.15 jedan je avion kružio nad gradom.
  • U 15.35 opet je počela uzbuna. Avion je veoma nisko kružio nad gradom.

Počelo je normaliziranje prilika: pojavili su se opet siromasi na javnim mjestima i po kućama.

Vatrogasci su spasili stotinjak radioaparata prilikom požara u zgradi Palazzo del Governo. Prema priči, preko 500 aparata odneseno je toga jutra. Lako je to ustanoviti kad se donekle smire prilike. Svaki posjednik radioaparata treba dokazati da je poštenim načinom došao do njega, kazao mi je onaj koji mi priopćio vijest o odnošenju radioaparata.

  • Od prije nekoliko dana policija je smještena u bivšim prostorijama Dopolavora na Narodnom trgu, a Prehrambeni odbor u zgradi Croatia. Kisić
  • Nijemci su pokušali proboj u Split iz pravca Imotskog, i to s 15 tenkova i 80 kamiona. Kod Grabovca Nijemce je napao Imotski bataljon, te im uništio jedan tenk sa topom i ubio 24 vojnika, a još ih više ranio. Pričalo se da je među ranjenima i jedan njemački general. Nijemci su se opet vratili u Imotski. U usputnim selima spalili su po nekoliko kuća i ubili sedmero ljudi. Gizdić, 1943.
  • Partizanski list u rotaciji

    Slobodna u Splitu. Partizanski list u rotaciji

  • U 12 sati izašao je broj 29 dnevnika Slobodna Dalmacija. Uvodni je članak »Uništavajmo petu kolonu«: »Uništimo petu kolonu! Silan polet narodnih masa u ustanku do temelja je uništio sve one protunarodne klike koje su dvije godine sistematski zabadale nož u leđa narodnooslobodilačkom pokretu. Ali po našim oslobođenim gradovima i selima, naročito u Splitu, ostao je još onaj društveni ološ koji se nikad nije žacao da za volju svojih sebičnih interesa ubija, muči i zatvara naš narod; ostali su oni razni zakulisni organizatori svih nedaća našeg naroda, ostali su oni izrodi koji su u svako vrijeme pomagali mrske fašističke okupatore, hvalili njihova zvjerstva, pozivali na borbu protiv partizana, na ubijanje naroda, na paljenje sela i gradova. Taj ološ, ti propali politikanti i intriganti, te ubojice i palikuće – svi oni sada polažu jedinu nadu u njemačke, ustaške i četničke bande da ih spase od osvete. Zato oni u pozadini organiziraju sabotaže, daju signale njemačko-ustaškim zločinačkim razbojnicima, nastoje da šire demoralizaciju, uvlače se u redove partizana i, napokon, svojim radom hoće da slome povjerenje naroda i njegovih boraca. Organiziraju čak prepade na pojedine drugove i šire lažne i panične vijesti o dolasku Švaba, itd. Oni pokušavaju da u oslobođenim gradovima i selima organiziraju petu kolonu, koja bi u času navale njemačko-ustaških hordi iznutra zabila nož u leđa našim borcima. Naročito je u tom smjeru aktivno djelovanje tih izroda u Splitu. Oni se potajno sastaju, organiziraju svoje bande i pripremaju se na izdajnički udarac. Zato je borba na našim frontovima kod Splita, Šibenika, Knina, Omiša usko povezana s borbom protiv pete kolone u našem zaleđu.
Slobodna Dalmacija, prvo izdanje u povijesti lista koje je tiskano u Splitu
Fotoreporteru Slobodne Dalmacije Živku Gatinu izdana je u Splitu usred rata prva redakcijska novinarska iskaznica, vjerojatno prva i u novinstvu NOP-a

Iskaznica br. 1. Slobodna Dalmacija, prvo izdanje u povijesti lista koje je tiskano u Splitu; Fotoreporteru Slobodne Dalmacije Živku Gatinu izdana je u Splitu usred rata prva redakcijska novinarska iskaznica, vjerojatno prva i u novinstvu NOP-a

Ako hoćemo da odbijemo sve navale pobješnjelih švapsko-ustaških pasa, moramo nemilosrdno udarati na tu petu kolonu i do temelja je uništiti. To ćemo moći učiniti samo ako cijeli narod bude učestvovao u borbi protiv pete kolone, kao što učestvuje u borbi na našim frontovima. Narod sam treba da otkriva njihova skrovišta i da hvata njihove veze, da pronalazi one koji pokušavaju da se vješto prikriju. Sve te bandite, ubojice, izdajice i špijune treba otkriti i predati našim narodnim vlastima, koje će se s njima nemilosrdno obračunati«. Kisić, Gizdić , 1943.

  • U izvještaju obavještajnog odjela 114. njemačke lovačke divizije od 18. rujna 1943. o izjavi četničkog poručnika Milana Cvjetičanina napisano je:

Izvještaj

114. lovačka divizija

Obavještajni odjel

K nama je došao zapovjednik četničke brigade Dinara, Cvjetičanin Milan, poručnik u bivšoj jugoslavenskoj vojsci, i dao sljedeće podatke:

Sve do pred kapitulaciju Talijana bio sam sa četničkim komandantom, kapetanom Peršićem, u Splitu. U gradu sam boravio radi liječenja, jer sam bio bolestan. Dana 8. 9. o.g. oko 18.00 prvi put sam saznao da je Italija kapitulirala. U gradu je vladala uznemirenost. Formirale su se grupe koje su živo diskutirale o događaju. Među pripadnicima talijanskih oružanih snaga vladala je velika radost. Oni su ovu vijest primili s najvećim zadovoljstvom. Pojedini civili su pitali karabinjere da li je ova vijest istinita. Odmah su uhapšeni. Nakon nekoliko sati ponovo su pušteni. Dana 9. 9. o.g. prije podne ulice i trgovi, kao i Obala, bili su puni ljudi.

Domaći komunisti iskoristili su priliku i među masom podijelili letke otprilike ovakve sadržine:

Italija je kapitulirala. Postoji još samo jedan neprijatelj: Njemačka! Pozivaju se svi komunisti, da se u 10 sati okupe na pristaništu i formiraju jedan vod i da sa uobičajenim komunističkim borbenim uzvicima prođu kroz grad, kako bi manifestirali događaj. Pobratimite se s talijanskim vojnicima. Ponesite oficire na rukama, jer to su sada naši saveznici.

Potpisao:
Narodnooslobodilački odbor za Split

Parole na Pjaci

Živili saveznici! Živio slobodni Split! Parole na Pjaci

Osim pojačanih patroliranja u noći između 8. i 9. 9. o.g., talijanske vlasti nisu poduzele nikakve posebne mjere. Ove mjere predostrožnosti nisu služile ugušivanju demonstracija, već samo za zaštitu Talijana. Samo na jednom mjestu suprotstavio se jedan odred karabinjera grupi demonstranata i rasturio ih, nanišanivši u njih oružje. Uzvikivane su parole o Italiji, Titu i Staljinu. Osim toga veoma često se čula i parola: »Dolje kralj Petar«. U međuvremenu je pušteno mnogo političkih zatvorenika. Ispred zatvora je stalno stajala velika gomila ljudi, koja je energično zahtijevala puštanje zatvorenika. Pozivala se pri tom i na sporazume koji su u Londonu zaključeni između Engleske i Amerike s jedne strane i Italije s druge strane.

Od podneva do 18.00 nije se dogodilo ništa naročito, osim što su pojedini talijanski vojnici počeli da prodaju svoju opremu i oružje. U 19.00 okupila se velika masa na pristaništu. Pošto je za mene, kao poznatog četničkog komandanta, bilo opasno umiješati se u masu, nisam se mogao pojaviti javno. Zamolio sam jednog pouzdanog prijatelja, koji je stanovao na obalnom šetalištu, da me stalno telefonski informira o događajima.

U 19 sati pojavilo se nekoliko talijanskih tenkova, koji su od mase pozdravljeni aplaudiranjem i uzvikivanjem parola: »Dolje Mussolini! Dolje Njemačka!«. Masa je potom krenula s obale i, idući kroz nekoliko ulica, pjevala Internacionalu i druge komunističke pjesme. Nošene su i crvene zastave. Glasniji su uzvikivali: »Tito, Tito, Tito …«. Čim bi se formirala grupa od 15 do 20 ljudi, započinjala se Internacionala. Ove manifestacije trajale su sve do policijskog sata – 20.30.

Odmah poslije 19 sati, kada su demonstracije dostigle vrhunac, moj prijatelj me je obavijestio da je dvoje putničkih kola krenulo u Komandu talijanskog korpusa. U prvima se nalazilo troje banditskih vođa i jedan talijanski oficir. U drugim kolima je bila pratnja banditskih vođa. Svi, osim talijanskog oficira, nosili su partizanske kape sa sovjetskom zvijezdom, a narod su pozdravljali uzdignutom rukom s pesnicom.

Noć sam proveo kod jednog druga, pošto se nisam osjećao sigurnim u svom stanu. U toku noći nije se dogodilo ništa vrijedno pomena.

Banditske vođe su se nakon jednog sata udaljili od Komande talijanskog korpusa. Otputovali su u pravcu Solin - Kaštela.

Partizani su s talijanskim komandantom divizije (divizija Bergamo) razgovarali o sljedećem: »Gospodine generale, Vama je poznato da je Italija saveznik saveznicima. Došli smo da bismo sa Vama razgovarali o zajedničkoj obrani grada Splita«. Talijanski general je izbjegavao odgovore i očigledno je pokušavao da dobije na vremenu.

O drugim susretima sa partizanima koji su potom slijedili, nemam što da izjavim. Iz tih razgovora i pregovora nisam mogao izvući nikakav zaključak.

Dana 10. 9. ponovo su počele demonstracije i nekolicina talijanskih vojnika predala je svoje oružje civilima. Inače nije bilo nekih važnijih događaja. U toku dana komunisti su pozivali pojedine talijanske vojnike na piće i tom prilikom im govorili da će doći englesko-američka flota da ih vrati u domovinu. Komunistički funkcioneri su stalno dolazili i odlazili iz grada. Uvečer 10. 9. o.g. organizirao sam i sakupio svoju grupu i pokušao preko jednog našeg oficira za vezu, majora Pavasovića, da nabavim oružje za moje ljude. On se uputio talijanskom generalu, čije ime mi na žalost nije poznato. Ovaj je pitao majora za broj mojih ljudi i obećao mu oružje. Bilo je oko 200 ljudi, koje sam na brzinu mogao da sakupim u Splitu. Dana 11. 9. dobio sam nešto obuće i odjeće i cca 80 pušaka. Bilo je raznih modela, ali najviše francuskih. Municija je bila grčka. U međuvremenu se broj mojih ljudi popeo na oko 300. Bili su to većinom mladi intelektualci, koji su i ranije djelovali antikomunistički. Neki od njih su sa sobom ponijeli i oružje koje su kupili od Talijana.

Istoga dana proširila se i vijest da četnici surađuju s partizanima. Ovo je za mene, u situaciji u kojoj sam se nalazio sa ono malo mojih ljudi, bilo izuzetno povoljno. U 15 sati povukao sam se iz Splita u pravcu Kaštel Starog. Odatle sam se sa mojim ljudima uputio u tvrđavu, jer se meni samom činilo da je u Splitu opasno. Upravo kad sam razgovarao satalijanskim pukovnikom, komandantom Kaštel Starog, otuda je došao jedan komandant brigade. Želio je da razgovara sa talijanskim komandantom i povukao se s njim, tako da nisam mogao da slijedim njihov razgovor.

S mojim ljudima sam prenoćio u Kaštel Starom i sljedećeg jutra krenuo u pravcu Kozjaka, i s namjerom da nastupimo u pravcu Knina, jer sam čuo da se tamo, kod njemačkih trupa, nalazi Mane Rokvić. Već tog dana, 12. 9., počelo je djelomično razoružavanje talijanskih vojnika od strane civila. Zbog toga nigdje nije došlo do nekog incidenta. Usput, prema Kozjaku, sreo sam mnoge nenaoružane civile koji su se uputili u pravcu Kaštel Starog, kako su mi rekli, da tamo podignu oružje. Ovo im je rekao neki Janko, komandant bataljona.

Na Kozjaku se nalazio jedan talijanski garnizon (dominirajući položaj radi blokade Splita - tko drži Kozjak, tome pripada i Split) od cca 300 ljudi. Na Kozjaku sam se upoznao s talijanskim oficirima, koji su još obavljali svoju dužnost. Zamolio sam da se omogući slobodan prolaz meni i mojim ljudima. Odmah potom sam se smjestio na Kozjaku i objasnio talijanskim oficirima da nisam došao s neprijateljskim namjerama na Kozjak. U razgovorima s talijanskim komandantom K. dotjerao sam dotle da mi je dao časnu riječ, u slučaju da bude morao da preda oružje da će ga predati meni, da ne bi palo u ruke partizana. Noć je protekla mirno. Od mojih kurira u Splitu, s kojima sam održavao stalnu vezu, saznao sam da su u Kaštelima i Splitu počeli s općim razoružavanjem.

U 3 sata jedna od mojih straža me je izvijestila da je među vozačima teretnih kola, koja su do sada pripadala partizanima, čula da ovi dolaze da uzmu oružje od posade na Kozjaku. Odmah sam se uputio talijanskom komandantu i rasporedio moje ljude ispred talijanskih bunkera da bi u datom trenutku mogli da uzmu oružje. Oružje mi je predato: Oficirima sam ostavio njihove pištolje i savjetovao ih da bace futrole od pištolja, da im ih partizani ne bi oduzeli. Da li su oni ovaj moj savjet poslušali ili ne, ne znam. Kasnije sam čuo da im partizani nisu oduzeli samo pištolje, već su ih i temeljito opljačkali.

Od posade na Kozjaku dobio sam sljedeće oružje:

  • 2 topa kalibra 75 mm (poljski topovi) sa 400 bazuka granata,
  • 2 teška minobacača kalibra 81 mm sa cca 800 do 1000 granata,
  • 21 minobacač kalibra 65 mm sa cca 600 do 800 granata,
  • 9 do 10 lakih minobacača kalibra 45 mm sa 2000 do 3000 granata,
  • 6 teških puškomitraljeza, 12 do 14 lakih puškomitraljeza, 400 do 450 pušaka i 1 radioaparat.

Municiju za puške i automatsko oružje dobio sam u velikoj količini, osim toga i 20 životinja za vuču. Oružje i municiju morao sam da ostavim na Kozjaku, jer sam s jednim dijelom mojih ljudi nastupao preko neprohodnog terena u pravcu Knina. Oružje je ipak bilo tako osigurano od strane mojih ljudi, da je u slučaju opasnosti moglo biti odmah uništeno eksplozijom.

Dana 12. o.m. uslijedilo je, kako je već pomenuto, opće razoružavanje Talijana od strane civila, partizana i žena. Tom prilikom naročito su se istakle žene.

U rejonu Splita, Kaštela i Trogira nalazilo se najmanje 10.000 ljudi, pripadnika talijanskih posadnih jedinica. Bilo je velikih skladišta, tako da je partizanima sigurno, bez pretjerivanja, palo u ruke 15-20.000 pušaka, ne računajući ostalo oružje. Utvrđeno je da se u navedenom rejonu nalazilo cca 80 topova, 15 do 20 protivtenkovskih topova, 25 do 30 tenkova i nekoliko stotina teretnih vozila, raspoređenih po garnizonima. Ratnih brodova nije bilo, osim dva torpedna čamca, koji su nestali, i jednog stražarskog kutera. Nije mi poznat točan broj automatskog oružja; znam da je bio prilično velik. Osim toga bilo je i nekoliko protivavionskih baterija te ogromne količine municije, opskrbe i opreme. Jedno skladište u Špinutu, u Splitu, odupiralo se tri dana razoružavanju, a da nije bilo napadnuto. Kako sam čuo, ipak je moralo da popusti pritisku i da preda oružje.

U luci Splita nalazio se jedan rumunjski brod s njemačkom posadom, kojoj su odmah, na dan talijanske kapitulacije, Talijani naredili da se preda; ali kapetan i 15 članova posade odbili su ovaj zahtjev i nisu izvršili predaju. Posada se, sa svojim kapetanom, držala još dana 9. i 10. o.m. Onda su Talijani izašli na položaje sa topovima i dva tenka. Posada je tada morala da napustiti brod, jer se nalazila u bezizlaznoj situaciji. Kapetan i njegovi ljudi internirani su od strane Talijana. Ne znam ništa o njihovoj daljnjoj sudbini. Talijanski avioni iz Splita nestali su u nepoznatom pravcu. Bilo je tri ili četiri aviona. Više ih nije bilo u Splitu.

Od talijanske posade u Splitu samo jedan manji dio priključio se partizanima. Veći ostatak čeka njemačke trupe. Manji dio Talijana je protiv partizana i mrzi ih. Oficiri su pokazali svoju najlošiju stranu. Njihovo ponašanje bilo je neizrecivo kukavičko. Ljudstvo je većim dijelom jako demoralizirano.

Dana 12. 9. štuke počinju bombardiranje važnijih postrojenja Splita.

Rumunjski brod je potopljen; također je potopljen i jedan ploveći dok,a drugi je oštećen.

Stanovništvo Splita sastoji se 90% od Hrvata, a samo 10% su pravoslavci. Pošto partizani razvijaju jaku propagandu, pa Ijudi pričaju da sa Nijemcima dolaze i ustaše, bilo bi neophodno baciti jedan letak, da bi se smanjio strah kod pravoslavnog stanovništva i da bi ga se umirilo. Split je već u jugoslavensko doba bio veoma prožet komunistima i još onda je nazvan »malom Moskvom«.

Koliko mi je poznato, u Klisu se nalazi jedna njemačka posada od 200 do 250 Ijudi. Partizani govore o 800 ljudi, ali ja u to ne vjerujem. Oni su tamo opkoljeni. Jednog dana vidio sam sedam štuka, koje su nadlijetale Klis i nešto bacale, a da se nije čula nijedna detonacija. Sljedećeg dana javljeno mi je da je iz aviona bačena municija i opskrba za opkoljenu njemačku posadu.

Prema izjavama stanovnika, saznao sam 13. i 14. o.m. da je probijen partizanski obruč, na što su partizani angažirali talijanske tenkove s talijanskim vozačima i komunističkom posadom. Banditi su tvrdili da tenkovima nisu Nijemcima nanijeli nikakve gubitke. Nijemci su se potom ponovo vratili u tvrđavu Klis.

Dalje sam saznao da su banditi primorali talijanske oficire da njihove ljude poduče rukovati topovima.

Pošto je situacija za moje ljude izgledala bezizlazna odlučio sam 16. 9. da se sa 100 ljudi probijem u pravcu Drniša, odnosno Knina.

Od Mane Rokvića dobio sam jedno pismo u kojem me obavještava da se nalazi u Kninu pri njemačkim trupama. Javio sam se potom u njemačku Komandu da bih se upoznao sa situacijom. Mi četnici znamo da se samo uz pomoć njemačkih trupa može postići efikasno uništenje bandita, jer smo mi za to isuviše slabi.

(Nastavak teksta od pola tipkane strane je nečitljiv, op. prir.)

Situacija kod neprijatelja

Tri sata prije ulaska njemačkih trupa u Šibenik, jedan odred od cca 1500 partizana povukao se za Sratok (16 km sjeverno-sjeverozapadno od Trogira). Svake noći komore teretnih vozila prevozile su partizane od KašteI Starog u pravcu Muća i Lećevice.

U Vučevici (10,5 km sjeverno-sjeverozapadno od Splita) nalazi se jedna komanda. Stalno se kuriri šalju u tom pravcu.

Dalje mi je poznato da se u Konjskom (10 km sjeveroistočno od Splita) nalazi jedan štab, koji navodno poduzima operacije u pravcu Klisa.

Jedan viši štab nalazi se u Brštanovu (17 km sjeverno-sjeverozapadno od Splita).

U Muću se do prije tri dana nalazio Glavni štab. Vjerojatno se radi o Glavnom štabu koji rukovodi operacijama u Dalmaciji. Ljudi ga svakako zovu Glavnim štabom.

18. 9. 43. Poručnik Lippert v. r.

Izvještaj obavještajnog odjela 114. njemačke lovačke divizije od 18. rujna 1943. o izjavi četničkog poručnika Milana Cvjetičanina, 8./365

Partizani obilaze željezničku stanicu i luku

Obilazak. Partizani obilaze željezničku stanicu i luku

19. rujna

  • U Splitu je Štab IV. operativne zone NOV-a Hrvatske formirao Štab Obalske komande (za srednju Dalmaciju). Zadatak joj je bio da štiti oslobođeni dio morske obale i surađuje s jedinicama kopnene vojske. Za komandanta je postavljen Velimir Škorpik. Obalska komanda je 29. rujna preustrojena u Komandu flote naoružanih brodova i djelovala je do 24. listopada, kada je otpočeo rad Štaba Ratne mornarice NOVJ.
  • U Kaštel Kambelovcu formirana je Komanda artiljerije IV operativne zone. Za komandanta je postavljen Gavričenko.
  • U Kaštelima je od zaplijenjenih tenkova formiran Tenkovski bataljon IV. operativne zone za čijeg je komandanta postavljen Vladimir Sekulić.
  • Split je bombardirala njemačka avijacija. Istodobno je artiljerija 4. splitske brigade tukla neprijatelja u Klisu gdje borbe nisu prestajale. Neprijatelj više nije pokušavao prodor iz Klisa ka Splitu.
  • Ministar u vladi NDH Edo Bulat, koji je s njemačkim bataljunom, u prodoru ka Splitu, opkoljen u zaseoku Sv. Jakov, uputio je Paveliću brzojav kojeg, navodno »zbog opterećenosti radio-veze«, Nijemci nisu proslijedili. Sadržaj brzojava glasi: »Gotovo svakog dana otpada po jedan od mojih pratioca. Ustaški stožernik Roglić poginuo prošle noći. Nas očekuje ista sudbina. Svi državni faktori odgovorni su pred historijom, pred nacijom i pred našim porodicama. Partizani raspolažu sa mnogo teškog naoružanja i municije. Neshvatljivo mi je da nikakvi ozbiljni koraci nisu poduzeti, premda se nalazimo samo 12 kilometara od Sinja. SS jedinice se danonoćno junački bore i nadčovječanski odolijevaju uzastopnim jurišima partizana«. Kronologija
  • Njemački avioni nad Splitom bacili su letke namijenjene talijanskim vojnicima bivše divizije Bergamo, pozivajući ih da se ne bore na strani partizana. Zatim je doletjelo oko 20 aviona koji su u niskom letu bombardirali i mitraljirali razne dijelove grada. Naročito su bile izložene neprijateljskom napadu vojne barake na Firulama i Spinutu, gdje se zateklo nešto talijanske vojske. Bilo je dosta žrtava među talijanskom vojskom i građanstvom. Kronologija, Kisić
  • Bego je napisao da su se građani od bombardiranja skrivali po splitskoj okolici, po špiljama i bregovima, dok su neke obitelji pobjegle na Šoltu i Brač. Partizani nisu imali borbenih sredstava za obranu od zračnih napada, što je olakšalo posao njemačkim bombarderima. Najviše su tražili partizanske topove koji su noću pucali na Klis a danju se skrivali. Bego

20. rujna

  • Po naređenju komandanta njemačkog 15. brdskog korpusa, generala Lütersa, iz Mostara se u Imotski prebacio štab 7. SS divizije Prinz Eugen, kako bi neposrednije rukovodio borbama za zauzimanje Splita.
  • Nijemci su 19. rujna nad Splitom bacali iz aviona letak namijenjen talijanskim vojnicima koji su se priključivali partizanima

    Njemački letak za talijanske vojnike. Nijemci su 19. rujna nad Splitom bacali iz aviona letak namijenjen talijanskim vojnicima koji su se priključivali partizanima

  • Pošto su svi pokušaji neprijatelja da se probije u Split bili bezuspješni, komandant 7. SS divizije Prinz Eugen, otpočeo je prebacivati avionima iz Mostara u Sinj i Drugi bataljun 14. puka. Tom prilikom na sinjskom aerodromu Treća krajiška brigada Prve proleterske divizije uništila je iz topa tromotorni transportni avion. Kronologija
  • Poslije teškog napada aviona na diviziju Bergamo, nastao je veliki strah među razoružanim talijanskim vojnicima, koji su tumarali po gradu i po šumama. I cestom su se bojali hodati. Jadikovali su se Splićanima: »Mamma mia, siamo perduti.« Bego
  • Split je u više navrata bombardirala njemačka avijacija. Posebno su stradali Poljud, Manuš, Lovret i Spinut. Kronologija, Kisić
  • Ujutro je opet svijet uranio. Već odmah poslije 5 sati čuo se žamor, prolaženje, prijenos stvari iz nastradalih kuća, a priličan broj selio se izvan grada u polje, premda je tamo donekle bilo pogibeljnije, jer su znali »šišati« avionski mitraljezi. Ljudi su nosili sa sobom posteljinu, pa su se tek predvečer vraćali kući, da bi idućeg dana opet bila »seoba naroda«. Većinom je to bila ona čeljad čiji su živci popustili, i stalno im je u ušima zujao šum aviona.
  • Izgledalo je nekako čudnovato - 8 sati, a bez uzbune. Uzbuna je ipak bila u 8.30, a prestala u 8.55.
  • U 9.10 pojavili su se nad gradom avioni, te ispustili par bombi u daljini, a osuli su mitraljesku paljbu negdje oko Novog grobišta. Znak uzbune dan je u 9.25, a prestao je u 10.35.
  • Talijanski su vojnici u sprovodu ispratili jučerašnje žrtve, i to ne sve, jer ih je bilo mnogo karboniziranih, kad su ih napali mitraljeskom vatrom.
  • U 10.55 se čuo znak uzbune, te je avion preletio nad gradom. U 11.07 uzbuna je prestala.
  • U 12.10 dva su aviona došla i skoro pola sata letjela nad gradom. Bacili su bombe na Radnički dom u Lovretu, stari rezervoar vode na Solinskoj cesti, te na Spinut, gdje su prilično vremena pucali iz mitraljeza.
  • Od 13.10 pa do 17.30 se šest puta oglasila uzbuna. Nije se pojavio nikakav avion.
  • U 17.35 čula se kanonada, a onda su dva aviona proletjela nisko nad gradom. Bacili su tri bombe i osuli mitraljesku paljbu na Lovret i Špinut.
  • U 20.05 oglašena je uzbuna, koja je prestala u 20.15.
  • Dvije barake što su ostale pošteđene u Spinutu zapalilo je građanstvo, te se uvečer vidjeli velika vatra i dim. Stale su se demontirati barake privatnika. Dizao se najprije krov, da se izbjegne napad aviona koji su ih mogli smatrati vojničkim objektima. Time bi bile ugrožene i okolne stambene zgrade.
  • Pričalo se da su između ostalih uhapšeni i Silvije Alfirević te sudac Madirazza, a da je pušten prota Urukalo. Kisić
  • Da bi se preduhitrio neprijatelj koji se nalazio u Sinju i vršio neposredan pritisak preko Klisa prema Splitu, odlučeno je da se iduće večeri napadne Sinj i unište tamošnje neprijateljske snage. Planirano je da u napadu sudjeluju dijelovi Devete dalmatinske divizije, dijelovi Prve proleterske brigade, te Četvrtka krajiška divizija, koja je tada bila na Dinari na putu za Dalmaciju. Zbog kašnjenja Četvrte krajiške divizije napad na Sinj je odgođen za dva dana. Operativni štab IV. operativne zone izdao je zapovijed za napad te zapovijed o rasporedu snaga za koje je određeno da sudjeluju u napadu. Gizdić 1943.
  • Prehrambeni odsjek NOO Splita donio je i oglasio odluku u vezi s prehranom građanstva. Prema toj odluci u četvrtak 23. rujna pučanstvu bi se podijelila racionirana hrana: četvrt litre ulja po cijeni od 20 lira po litri (na bon Olio No. 11, 12 sett.), pola kilograma šećera po cijeni od 8 lira (na bon Zucchero 7 att.), 100 grama tvrdog sira po cijeni od 27 lira po kg (na bon 40 formaggio). Građanstvo je upozoreno da hranu podigne do subote 25. rujna, jer bi nakon tog datuma izgubili pravo na namirnice. Prema istoj odluci meso bi se dijelilo u srijedu 22. rujna, i to 200 grama po osobi, u svim mesnicama (na bon Carne No. 2,25). Prema oglasu, moglo se podići drva kod bilo kojeg trgovca, i to: za obitelj od 4 člana pola kubika, a preko četiri člana jedan kubik, uz cijenu od 325 lira po metru kubnom. Pri podizanju drva treba donijeti obiteljski list.
  • Da bi se što duže osigurala obrana Splita, te da bi se lakše likvidirali Nijemci koji su se ukopali u tvrđavi na Klisu, Operativni štab je odlučio da Prva i Treća proleterska brigada, zajedno s Trećom dalmatinskom brigadom 21. rujna navečer napadnu i zauzmu Sinj. Prema planu, napad bi se izvršio s juga, zapada i sjevera, uz suradnju artiljerije i tenkova. Za vrijeme napada Cetinska brigada bi zatvarala pravac Livno - Sinj, a ostale jedinice Devete divizije spriječile bi eventualnu intervenciju neprijatelja s Klisa. Pored likvidacije neprijatelja u Sinju, uništile bi se i njegove snage u Obrovcu na Cetini. Gizdić 1943.

Rujan - druga polovina

  • Po naređenju Štaba IV. operativne zone NOV Hrvatske formirana je Komanda vojnog područja za otoke Brač, Hvar, Vis i Šoltu (početkom studenoga preimenovana je u Komandu Srednjodalmatinskog otočkog područja). Kronologija

21. rujna

  • U rajon Zelovo - Hrvace, kod Sinja, pristigle su jedinice Četvrte krajiške divizije, gdje su se povezale s Trećom dalmatinskom brigadom radi zajedničkog sudjelovanja u obrani Splita. Kronologija
  • Štab Prve dalmatinske brigade javio je s položaja da su mnoge njegove snage vezane uz Klis, koji su blokirale od Ozrne pa do Odžinih i Bobanović kuća, te od Gizdića do Kose. Za Klis-Grlo javili su da ga je nemoguće zauzeti sa strane Kočinjeg brda, već da bi trebalo pokušati od Rizvana i Smodlaka. Tražili su da artiljerija tuče Grlo te da im se osigura suradnja tenkova. Zamjenik komandanta Prve proleterske udarne divizije Miloje Milojević izvijestio je da tenkovi nisu stigli kod Dicma, te da se bez njih ništa ne može učiniti. Šest je topova stiglo kod Vojnića. Prevladavalo je mišljenje da bi, i pored neprijateljskih pokreta s istoka prema Splitu, trebalo prebaciti tri bataljona Prve proleterske brigade do Muća radi napada na Sinj, te da bi Sinj trebalo napasti bez obzira na zauzimanje Dicma. I pored toga što su njemački avioni bombardirali partizanske položaje. Štab je javio da su u Brnazama uspjeli postaviti protukolski top, te su odatle tukli avione koji su se spuštali kod Sinja. Jedan tromotorni avion pogođen je i uništen, poslije čega se avioni više nisu spuštali. Ujutro je jedan manji avion otjeran vatrom kad je pokušao sletjeti. Zamjenik komandanta Milojević smatrao je da bi iduće večeri svakako trebalo napasti Sinj. Gizdić 1943., 603.
  • Više njemačkih aviona bombardiralo je Kaštela. U manjem obimu bombardiran je i Split. Kronologija
  • U 1 sat, pa u 1.20, sve do 2.20 čule su se sirene. Avioni su nisko letjeli nad gradom i bacali na talijanskom jeziku »Notizie del soldato - distribuito dalla R.A.F. e della U.S.A.A.F« današnjeg nadnevka. Po tome je nedvojbeno da su bili anglo-amerikanski.
  • U 8.40 jedan je avion nisko preletio nad gradom, onda su dva kružila sve do 9.45, te na prekide otvarali mitraljesku paljbu na Kopilicu i Bačvice.
  • U 13.20 bila je uzbuna, dva su aviona dugo kružila nad gradom i bližom okolicom. Čula se detonacija u daljini s područja Kaštela, a u blizini mitraljeska paljba. Prestanak uzbune bio je u 14.20.
  • U 15.10 počela je uzbuna, a prestanak je oglašen u 15.25.
  • U 15.30 bila je uzbuna, te je avion preletio. Prestanak je bio u 15.40. A onda se opet oglasila uzbuna u 16.35 do 16.45, pa od 17.10 do 17.25 te od 18.06 do 18.30, a da se nije čuo šum aviona.
  • Izišla je Slobodna Dalmacija. Uvodni je članak »Osvetit ćemo žrtve zračnih razbojnika«.
  • Narodnooslobodilački odbor u Splitu otvorio je analfabetski tečaj za osobe od 12 godina i starije.
  • Danas je bio afiširan sljedeći oglas: »Propagandni odjel Narodnooslobodilačkog odbora - Split priređuje danas prvu kulturnu večer u Hrvatskom narodnom kazalištu. Početak u 20 sati uvečer - ulaz slobodan.« Kisić
  • Kazališna grupa Oblasnog NOO-a Dalmacije, pred zborom: Branko Radelić, Cvita Job i Ante Vesanović

    Priredba u splitskom Kazalištu. Kazališna grupa Oblasnog NOO-a Dalmacije, pred zborom: Branko Radelić, Cvita Job i Ante Vesanović

  • U 20 sati bilo je prepuno Kazalište. Na pozornici, na kojoj se isticao natpis: »Smrt fašizmu - sloboda narodu« zbor od oko 80 pjevača otpjevao je Lijepu našu, koju je sva publika stoječki slušala. Zatim je Leon Geršković održao prigodnu riječ. Naglasio je da Prosvjetna sekcija djeluje u Splitu tek nekoliko dana, i zbog toga večerašnja predstava neće biti na umjetničkoj visini. Partizani su uvijek išli u borbu s pjesmom, pa i danas kada se vode ljute borbe u neposrednoj blizini Splita, organizirana je ova kulturna večer, na kojoj će se otpjevati one pjesme koje su pjevali i pjevaju naši borci u Dalmaciji, Bosni, Hercegovini i Crnoj Gori. Zbor je otpjevao tada Partizanku, Oj Marjane, Svi na front, Crvena zvijezda od Vladimira Nazora. Najveći je aplauz pobrala Misli Hitler koju su otpjevala dva pjevača i jedna pjevačica uz pratnju zbora. Orkestar je odsvirao nekoliko melodija iz opereta Tijardovića. ČIan Hrvatskog zagrebačkog kazališta Srbin Ljubiša Jovanović recitirao je pjesmu Sva zemljo plani od Razije Hadžićeve. Nakon još nekoliko recitacija priredba se završila sa Hej Slaveni, što je cijelo kazalište stojeći saslušalo. Kronologija, Kisić
  • Ivo Lolo Ribar i Vicko Krstulović u loži za vrijeme priredbe

    Priredba u splitskom Kazalištu. Ivo Lolo Ribar i Vicko Krstulović u loži za vrijeme priredbe

  • Sa sveopćom radošću primljena je vijest o jučerašnjoj odluci ZAVNOH-a (o pripojenju otuđenih krajeva Hrvatskoj, op. prir.). NOO Splita pozvao je oglasom sve maloprodavače mješovite robe da najkasnije do petka 25. rujna navečer prijave Prehrambenom odsjeku NOO-a, koji se nalazi u zgradi Croatia, sve zalihe racioniranih i neracioniranih namirnica prema obrascu koji se mogao podići u navedenom odsjeku. Gizdić 1943.
  • Oko 10 sati ujutro njemački su avioni bacali letke namijenjene talijanskim vojnicima iz bivše divizije Bergamo. U njima su na talijanskom jeziku pozvani vojnici »da dočekaju Nijemce te se priključe njima, a ne Staljinovim boljševicima«. U letku je, između ostalog, napisano: »Drugovi iz divizije Bergamo! Sigurno ste poludjeli. Kako je moguće da se vi, vojnici Italije, vi katolici, vi koji ljubite obitelj, domaće ognjište, vi koji pripadate civilizaciji, sada udružujete s komunistima, partizanima? Kako možete upotrijebiti svoje oružje protiv njemačkih drugova?« Još talijanski vojnici nisu dobro ni pročitali letak, a oko 20 njemačkih aviona bombardiralo je Split, naročito vojne barake na Firulama i Špinutu koje su dobrim dijelom bile ispražnjene. Ali, i pored toga, bilo je mnogo žrtava među talijanskim vojnicima. Gubici Talijana od bombardiranja u protekla tri dana iznosili su preko 300 mrtvih i oko 600 ranjenih. Pored toga, bilo je dosta žrtava i među građanstvom. Kako Split nije imao protuzračnu obranu, njemački su avioni bacali bombe i mitraljirali u niskom letu. Nakon 20 minuta bombardiranja jedan je avion ponovo bacio iste letke upućene talijanskim vojnicima. Gizdić 1943.

21./22. rujna

Bombardirana i spaljena zgrada općine na Solinskoj cesti

Spaljena općinska zgrada. Bombardirana i spaljena zgrada općine na Solinskoj cesti

Partizani su zapalili zloglasni talijanski zatvor u zgradi splitske općine

Omrznuta tamnica. Partizani su zapalili zloglasni talijanski zatvor u zgradi splitske općine

  • Tijekom noći partizani su izveli napad na Sinj, koji nije uspio. Neke jedinice upale su u grad, ali su se morale povući. Glavni razlog neuspjeha bio je što sve predviđene jedinice nisu sudjelovale u napadu. Prva proleterska brigada, koja je u napadu trebala sudjelovati s južne strane, te koja se bila uputila na zadatak, morala se vratiti zbog ispada Nijemaca iz Imotskog prema Trilju, da bi se suprotstavila neprijatelju na pravcu Aržano - Trilj. Ni jedinice IV. krajiške divizije, koje su napadale iz pravca Hrvaca, nisu na vrijeme započele borbu. Neke jedinice su kasnile jer su očekivale potporu tenkova, koju su također zakasnili. Pored dviju brigada IV. krajiške divizije, u napadu na Sinj sudjelovala je i Treća proleterska brigada. Njemačke snage koje su se nalazile u Sinju brojile su oko 600 vojnika s artiljerijom. Grad su Talijani tijekom okupacije utvrdili bunkerima i opasali bodljikavom žicom. Neprijateljske snage, ojačane dijelovima Petog ustaškog zdruga koji je brojio 700 do 800 vojnika, prebacile su se iz Livna preko Vagnja u Han, te su s te strane štitile Sinj. Nijemci su istovremeno, s velikom motoriziranom kolonom koju su sačinjavali dijelovi 7. SS divizije i 92. motoriziranog puka iz pravca Imotskog zauzeli Trilj, i pored žestokog otpora Prve proleterske brigade, koja je tamo ranije prebačena. Došavši u Trilj, kolona se podijelila, te je jedna otišla u pravcu Sinja a druga u pravcu Dicma. U to vrijeme partizanske jedinice Kninskog sektora uspješno su zadržavale snage 114. njemačke divizije koje su se iz sjeverne probijale u srednju Dalmaciju. Gizdić 1943.
gori skladište braće Bonačić nakon njemačkog bombardiranja

Kod mosta na Solinskoj cesti gori skladište braće Bonačić nakon njemačkog bombardiranja

22. rujna

  • Zbog teške situacije kod Splita, iz Soluna je doletio avionom na aerodrom kod Kraljeva, a zatim se prebacio u Vrnjačku Banju, u Štab 2. oklopne armije, zapovjednik njemačke oružane sile za Jugoistok, general-feldmaršal von Weichs. Održao je sastanak s komandantom armije generalom Lotharom Rendulicem i njegovim načelnikom Štaba. Suglasio se da snagama određenim za napad na Split zapovijeda neposredno zapovjednik 7. SS Prinz Eugen divizije general Oberkamp i da se napad, pod šifrom »Geiserich«, izvede u dvije faze.
  • U Imotskom zapovjednik 7. SS Prinz Eugen divizije formirao dvije borbene grupe; Hildebrandt i Bischoff i uputio ih preko Prova i Aržana ka Sinju radi spašavanja opkoljenih posada u Sv. Jakovu i Klisu.
  • U selu Konjsko jedinice njemačke 7. SS Prinz Eugen divizije zapalile su zgradu pučke škole i župnikovu kuću.
  • U Splitu je predstavnik Vrhovnog štaba NOV i POJ Ivo Lola Ribar zahtijevao od predstavnika jugonacionalista Nike Bartulovića i komandanta »Jugoslavenskog odreda« pukovnika Zuvitea da pripadnici ovog odreda skinu kokarde s kapa i uklone epolete i da ih zamijene crvenom petokrakom zvijezdom, jer u sastavu NOVJ ne može biti odvojene vojske. »Jugoslavenski odred« koji je držao položaje na Kozjaku se tada raspao, jer je dio boraca odveo prema Kninu kod Đujića četnički poručnik Cvetičanin, a jedan dio se priključio partizanskim jedinicama. Kronologija
  • Popodne je afiširan oglas: »Dana 22. ovog mjeseca u 8 sati navečer održava se u foyeru Narodnog kazališta Prva konferencija žena antifašistkinja. Pozivaju se sve žene grada Splita da prisustvuju ovoj konferenciji. Mjesni odbor AFŽ-a Split.« Kisić
  • U Splitu, u Narodnom kazalištu, održana je Prva konferencija AFŽ-a Splita, uz prisustvo velikog broja žena. O ulozi žena u NOB-u govorila je Ana Piplović Daša, te posebno istakla rad žena Splita i njihov doprinos NOP-u. Ona je istakla ogromne napore žena Splita u pomaganju oslobodilačke borbe, te njihovu žrtvu u toj borbi. Posebno je istakla ogromnu patriotsku svijest žena Splita i njihov doprinos u borbi za slobodu i sretniji život svih, a naročito djece. Kronologija, Kisić. Gizdić 1943., 615.
  • I Kisić se osvrnuo na konferenciju: »Pričalo se da je foyer kazališta na zboru AFŽ-a bio prepun. Ustrojena je organizacija ‘koja će voditi cijeli protufašistički pokret među ženskijam’.
  • Prva je uzbuna počela u 8.05, a trajala je do 8.30 sati. Druga je bila od 11.05 do 12.06, a treća od 14.08 do 14.40. Četvrta je započela u 15.40, kada je nisko preletio jedan avion. Prestanak te uzbune oglašen je u 16.05. Peta je uzbuna započela u 18.20, a trajala je do 18.40 sati, kada je opet proletio jedan avion. Šesta je započela u 19.10, a trajala je do 19.25, kada je nad Splitom veoma nisko preletio jedan avion i bacio letke, te je kružio nad vojnom bolnicom. To je bio avion talijanske legije Garibaldi. Pričalo se da je to jedan od onih deset bombardera, koje su partizani našli na aerodromu u Gorici, te su ih odmah počeli upotrebljavati slovenski partizanski piloti.
  • Danas se građanstvu davalo po osobi 20 dkg svježe govedine po cijeni od 22 lire.
  • Na talijanskom jeziku se dijelio talijanskim vojnicima proglas splitskog Narodno-oslobodilačkog odbora koji je bio izložen I na staklima izloga raznih dućana. U tom se proglasu navode pravila koja je izdao Odbor Civilne zaštite o obrani od zračnih napada. Tim su pravilima regulirani postupci građana kod napada iz zraka, te priprema infrastrukture za zaštitu od takvih napada, prije svega skloništa.

22. rujna

  • Slijedeći je oglas afiširan 24. rujna:

»Ratni vojni sud komande splitskog područja.

Ratni vojni sud komande splitskog područja na svom zasjedanju od 22. rujna 1943. donio je slijedeću presudu:

– Celeti Luciano zatvorski stražar u Splitu, Giangrande Vicenco, brigadir agenata – istakli su se za vrijeme krvavog fašističkog režima kao mučitelji našeg naroda, kao batinaši i krvnici koji su na stotine naših rodoljuba krvavo izmučili.

– Radovniković Benedeto i Biuk Ante, spadaju među onu zloglasnu grupu domaćih fašista, koji su po ulicama lovili naše građane, koji su vršili u svojim zloglasnim skvadrama masovni teror nad građanstvom, koji su na policiji, sudu i brodogradilištu mučili naše ljude, provocirali i denuncirali rodoljube.

– Buterer Mihajlo, bio je jedan od onih zloglasnih špijuna i provokatora, koji su krstarili našim ulicama zakrinkani te provocirali i denuncirali rodoljube, u uvjerenju da će njihova zločinačka rabota ostati skrivena. Među ostalim taj špijun je denuncirao Zekana Jakova, Keruma Franju i Bebića Petra.

– Jaković Petar istakao se kao ustaša i to onaj iz krvave legije, koja je došla s okupatorom u našu zemlju i u njoj počinila nečuvena zvjerstva sa ciljem istrebljenja našeg naroda. Harajući po našoj domovini u toj zloglasnoj legiji uništio je mnogo nevinih života, ucvilio mnogo sirotinje.

– Novaković Frane, član je najogavnije grupe ološa u Dalmaciji, talijanske antikomunističke bande, koja je po sjevernoj Dalmaciji ubila na hiljade ljudi, popalila na stotine sela, opljačkala svu narodnu imovinu. Ta antikomunistička banda bila je najkrvavije oružje u rukama fašističkog okupatora. Sam Novaković se naročito istakao u teroru nad stanovništvom Biograda i okoline.

– Omer Ante, član je četničkih banda zloglasnog popa Gjirlića (Đujića, op. prir.), koji je po nalogu Draže Mihajlovića od prvih dana vjerno služio talijanskom okupatoru, i u času sloma fašizma u Italiji prešao u službu švapskih hordi, koje hoće da porobe Dalmaciju. Istakao se u paljenju srpskih sela u okolici Knina, koja je pomagala Narodno-oslobodilačku vojsku.

Vojni ratni sud komande splitskog područja nakon provođenja dokaza, saslušanja svjedoka i samih okrivljenika, ustanovio je njihovu krivnju kao ratnih zločinaca protiv našeg naroda, te ih kao ratne zločince osudio na kaznu smrti strijeljanjem. Presuda je izvršena.

(Bili su strijeljani na Lovrincu.)

23. IX. 1943. Ratni vojni sud komande splitskog područja

  • Slobodna Dalmacija je u članku »Naša moralna snaga« donijela: »Tko je strijeljan? Samo oni, koji su ozbiljnom istragom pronađeni kao mučitelji našega naroda, stražari zatvora za koje su njihove vlastite žrtve dokazale da su bili prema njima zaista zvijeri, najistaknutiji policijski fašistički predstavnici, jer bi poklanjanje života ovima vrijeđalo uspomenu na naše žrtve i oni ustaše i četnici za koje je sigurno da bi nam petokolonaški i dalje radili o glavi. Njihova je lista tako ograničena da u našu širokogrudnost nitko pametan neće posumnjati. Tko je progonjen? Nitko. Šetaju se na slobodi brojni okupatorski činovnici, uživaju građansko pravo svi Talijani, a razoružanim se vojnicima daje hrana, zaštita, zaklon u našim kućama. Omogućuje im se da što prije otiđu u svoju zemlju i izbjegnu bijes Hitlerovih »avijatičara« koji im onako zvjerski plaćaju za ono što su za Njemačku dali ovih šest godina.

Kome smo zatvorili vrata? U naše je redove slobodan pristup svima. Primaju se ne samo svi Srbi, Hrvati i Slovenci svih stranaka, nego je zapaženo da je i onima, za koje je utvrđeno da su bili zavedeni i koji se nisu nasiljem okaljali, omogućeno da radom u našim redovima operu ljagu prošlosti. Na česte proteste naših vatrenih pristaša povodom toleriranja ovakvih obraćenika, naši stariji i izgrađeniji odgovaraju da prema sirotinji treba imati samilosti, da je narod širok pojam, da zatucane, zavarane i neprosvijetljene treba osvijestiti, poučiti i dovesti na pravi put. Sirotinja je to, taj talijanski vojnik stenjao je u ropstvu svojih diktatora, feudalno tlačen i slan na ratište. Gledamo ga u našim redovima na planini, gdje kao preporođen surađuje iskreno i dobrovoljno, imajući prvi put u životu cilj i pravi razlog zašto se bori. ‘Borimo se, drugovi, protiv onih koji su potlačili vašu domovinu i moju domovinu’, dovikuje komandant bataljona Garibaldi na zajedničkom skupu svih boraca.« Kisić

  • Na Brač i Šoltu, te nešto manje na Hvar, izbjeglo je dosta građana Splita u strahu od svakodnevnog bombardiranja. Njihovo uzdržavanje najvećim dijelom padalo je na teret NOO-a i prehrambenih kuhinja tamo gdje su organizirane. Gizdić 1943.

22./23. rujna

  • Napad na Sinj ponovljen je tijekom noći, ali bez uspjeha. U borbu nisu ubačene sve tri raspoložive brigade, već samo dvije bez dva bataljuna. Prva proleterska brigada morala je zadržavati njemačku kolonu koja je napredovala iz pravca Imotskog, te nije mogla sudjelovati u napadu na Sinj. Gizdić 1943.

23. rujna

  • Štab IV. operativne zone NOV-a Hrvatske izdao je naređenje podčinjenim jedinicama, Prvoj proleterskoj i Četvrtoj krajiškoj diviziji za postepeno povlačenje iz šireg rajona Splita, jer s obzirom na jačinu neprijatelja i raspored partizanskih snaga na velikom prostoriu, nema izgleda za duže držanje Splita. Dane su upute jedinicama za evakuaciju grada.
  • Kod sela Brštanova engleski avion spustio je deset padobrana raznog ratnog materijala za potrebe Četvrte operativne zone NOV-a Hrvatske. Kronologija
  • Pričalo se da su u talijanskom avionu, što je prethodne večeri kružio nad Splitom, pretežito u predjelu Poljuda, bili Englezi, te da su se dva engleska oficira iskrcala i ostala ovdje, i navečer ili ujutro otputovali u nepoznatom smjeru. Pričalo se i da je osim letaka bačena i »kutija zapovjedi« koja se nikako nije mogla naći.
  • Prva uzbuna bila je od 8.05 do 8.18, a druga od 8.55 do 9.30. Treća je trajala od 10.48 do 11 sati, a da se nisu pojavili avioni.
  • U 15.45 bila je četvrta uzbuna. Pojavila su se dva aviona, čule su se detonacije, a onda mitraljeska paljba. Tri su bombe pogodile električnu centralu na Dujmovači, i tako je skoro cijeli grad ostao bez elektrike. Prestanak uzbune oglašen je u 16.30.
  • Bombardiranje električnih transformatora u Dujmovači

    Bombe na Dujmovaču. Bombardiranje električnih transformatora u Dujmovači

  • Peta uzbuna počela je u 16.45. Čuo se izdaleka šum aviona, kao i prigodom šeste uzbune koja je trajala od 17.15 do 17.25. Po detonacijama je izgledalo da su bačene bombe dalje od Klisa.
  • Popodne je afiširan oglas splitskog Narodnooslobodilačkog odbora:«Potrebno je organizirati sve radne snage u popravljanju i građenju onoga što neprijatelj svakodnevno u svom bijesu ruši. Potrebni su mnogi popravci, koje mogu izvršavati samo stručni radnici zidari. Pozivaju se stoga svi zidari koji nisu mobilizirani da se odmah prijave u N.O.O. (zgrada Croatia, II. kat).«
  • U drugom oglasu pisalo je: »Omladinci i omladinke Splita! 23. 9. u 7 sati navečer održat će se u Omladinskom domu masovni zbor. Omladino, budi svjesna i odazovi se u što većem broju. Sve za front - sve za pobjedu! Živjela borbena omladina Splita! Mjesni Odbor USAOH –a«.
  • U dvorani bivšeg Sokolskog doma, koja je bila dupkom puna mladosti, govornik koji je otvorio zbor naveo je u oduljem govoru borbe, patnje i nedaće boraca na fronti i pozvao svu mladost, mušku i žensku, da sve svoje sile uloži za slobodu. Klicalo se frenetično tokom govora, a onda su otpjevane dvije partizanske pjesme te Hej Slaveni. Izabrano je 60 mladih, većinom muškaraca, koji su noćas određeni za prenošenje municije. Neki za pomaganje u rašćiščavanju izgorjelog materijala, ruševina i čišćenje nastradalih kuća, te za dijeljenje letaka i afiširanje oglasa. Također je određeno da se dnevno prijavljuju u Omladinskom domu, gdje će im biti zadani zadaci. Kisić
  • Split je bombardirala njemačka avijacija. Grad je ostao bez struje i vode. U luku je uplovilo nekoliko brodova koji su iz Italije dovezli hranu za talijanske vojnike i na povratku će ih odvesti kući. Kronologija
  • U 19 sati bila je strka po Splitu. Svijet je nagrnuo prema obali. U daljini iza Brača i Šolte vidio se veliki dim. Pronio se glas da dolazi engleska vojska. Drugi su pak držali da dolaze Nijemci, osobito kad se zabranio pristup. Onda je svijet krenuo prema Bačvicama te na Marjan, a skupljao se i po teracama i krovovima kuća. Govorilo se o 10 do 12 velikih ratnih lađa, za koje se pričalo da nose cijelu jednu diviziju. U stvari, to je bio transport za talijanske vojnike, koji se nisu pridružili Narodnooslobodilačkoj vojsci i koji će se odvesti u Italiju. . Poslije 21 sat došli su jugoslavenski parobrodi Kumanovo, Matković N., Srbin, Ston i Šipan u pratnji triju talijanskih ratnih lađa pod zapovjedništvom Engleza. Donijeli su hrane. Mornari su pričali da su u Bariju čuli da Split gori, da je ruševina, te je stoga doneseno 800 vreća već gotovog kruha i oko 5 vagona brašna. Nakon što su ukrcali oko 3 000 talijanskih vojnika, otplovili su prema Bariju. Navodno je bila takva gužva bila pri ukrcavanju da su se osmorica utopila.

Do u noćividjelo se gdje gori lijeva strana tvrđave Klis. Pričalo se da je topovskim hicima pogođeno skladište municije. Kisić, Kronologija, Gizdić 1943.

  • U Splitu je izašao prvi broj dnevnog informativnog biltena na talijanskom jeziku, pod nazivom Libertà, koji je namijenjen talijanskim vojnicima. Pored tekućih novosti i informacija, bilten je donio i proglas NOO-a talijanskim vojnicima povodom žrtava koje su pretrpjeli od njemačkog bombardiranja, u kojem je napisano: »Tokom živinskog bombardiranja Splita, Nijemci su usmrtili mnogo vaših drugova. Tako su njemački razbojnici još jednom pokazali svoje pravo lice i svoj pravi osjećaj prema talijanskom narodu i vojsci. Nijemci, sve do jučer takozvani prijatelji talijanskog naroda, sada su okupirali vašu domovinu i bez ikakve samilosti ruše vaše kuće, bombardiraju vaše gradove, vaša sela i pljačkaju vaša imanja. Uz pomoć zloglasnog Mussolinija, Nijemci bi htjeli da vas ponovo uvuku u borbu u svoj blok. Bacaju vam letke i nazivaju vas prijateljima, dok vas nemilosrdno bombardiraju. Drugovi Talijani! Ne dajte se zaplašiti njemačkim bombardiranjem. To nisu dokazi njemačke snage, već slabosti, gnjeva i očaja.« Bilten je donio i proglas predsjednika talijanske vlade maršala Badoglia Talijanima. Gizdić 1943.

24. rujna

  • Komandant 7. SS Prinz Eugen divizije, general Oberkamp, izdao je postrojbama zapovijed za napad na Split. Napad treba početi iz rajona Sinja, 25. rujna u 10 sati, snagama 14. puka 7. SS divizije i pristiglog motoriziranog puka, koje će podržavati jaka artiljerija i avijacija.
  • Njemačke borbene grupe Hildebrandt, Bischoff i Micheli upućene iz Imotskog, nakon trodnevnih teških borbi sa Prvom proleterskom brigadom i Trećom krajiškom brigadom Prve proleterske divizije, probile su se u Sinj i oslobodile posadu koja se osam dana nalazila opkoljena u Sv. Jakovu. Međutim, pokušaji njemačkih snaga da se iz opkoljenog Klisa probiju ka Splitu, i pored podrške triju eskadrila aviona, ostali su bezuspješni. Toga dana stigli su u Sinj i štab 7. SS Prinz Eugen divizije i ranjeni ustaški ministar Edo Bulat. Kronologija
  • U 3 sata po noći oglasila uzbuna. Dobro se čuo šum aviona, iako su Ietjeli visoko. Zbog toga, a i zbog zvuka motora držalo se da su bili engleski. Druga je uzbuna uslijedila u 7.32 i trajala do 7.50. Nije se čuo nikakav šum. Treća je uzbuna počela u 8.15. Avion je samo preletio nad gradom. Uzbuna je prestala u 8.40. Četvrta uzbuna započela je u 10.40, a trajala je do 11.05. Peta je trajala od 15.49 do 16.05. Nije se pojavio nikakav avion. U 16.15 preletio je jedan avion nad gradom, a prestanak šeste uzbune oglašen je u 16.25. Za vrijeme trajanja sedme uzbune avion je kružio nad gradom i bacao letke na talijanskom jeziku, u kojima se, prema priči, pozivalo talijanske vojnike da bace oružje i ostave partizane, jer da Nijemci napreduju prema Splitu i da će one koji se ovome pozivu odazovu smatrati pravim Talijanima, pobrinuti se za njihovu prehranu, i čim prije ih vratiti kući.
  • Vatrogasno društvo izdalo je oglas u kojem se poziva stanoviti broj vlasnika radio aparata, da ih dođu predići. Izašao je drugi broj La liberta. Slobodna Dalmacija nije izašla.
  • Komanda splitskog područja izdala je sljedeći službeni oglas:

»Sva motorna vozila i špediterska kola s konjima i zapregom smatrat će se od današnjega dana mobiliziranima. Saobraćati će moći samo ona kola koja budu snabdjevena prometnom dozvolom i registrirana kod Prometnog odsjeka Komande splitskog područja. Prometna dozvola treba da bude prilijepljena na vidnom mjestu na motorna vozila. Rok za pribavljanje prometne dozvole bit će 27. 9. do 24 sata. Poslije ovoga roka sva motorna vozila i špediterska kola koja ne budu imala propisanu dozvolu, oduzet će se.

Ova registracija važi, kako za civilna, tako i za vojna motorna vozila i špediterska kola na teritoriju splitskog područja.

24. 9. 1943.

Komanda splitskog područja

Prometni odsjek«

Kisić

Komandant Desete cetinske brigade Luka Knezović pozdravlja grupu talijanskih vojnika koji su prešli partizanima

Pavića most. Komandant Desete cetinske brigade Luka Knezović pozdravlja grupu talijanskih vojnika koji su prešli partizanima

NAPUŠTANJE SPLITA

25. rujna

  • U Sinj je stigao avionom zapovjednik 15. brdskog korpusa general Lüters s načelnikom svoga Štaba radi dogovora sa zapovjednikom 7. SS divizije Prinz Eugen generalom Oberkampom, o detaljima izvršenja plana za napad na Split. Zbog istog cilja je toga dana i komandant 2. oklopne armije general Rendulic krenuo avionom iz Kraljeva, preko Sarajeva, za Sinj. Sutradan, 26. rujna, kada je avion bio na pola puta između Sarajeva i Sinja, zbog jakog nevremena morao se vratiti i odložiti dalje putovanje.
  • Snage njemačke 7. SS divizije Prinz Eugen, 114. lovačke divizije i 92. motoriziranog puka, s ustašama i četnicima iz Sinja, Vrlike, Drniša i Šibenika, otpočele koncentričan napad ka Splitu. Novoformirane dalmatinske jedinice, s Prvom proleterskom i Četvrtom krajiškom divizijom, prihvatile su borbu na svim pravcima. Na pravcu Sinj-Split njemačka 7. SS divizija Prinz Eugen i 92. motorizirani puk potisnuli su Treću krajišku brigadu Prve proleterske divizije i prodrli u Klis, gdje su se povezali s posadom koja je 14 dana bila u okruženju.
  • Nad Splitom je njemački avion bacao letke u kojima se građanstvu prijeti da će njemačke divizije i jata štuka slomiti njihov otpor.
  • Po naređenju Štaba IV. operativne zone NOV-a Hrvatske izvršena je evakuacija Splita. Organi narodne vlasti i partijsko-političkih organizacija povukli su se ka Trogiru, a Komanda splitskog područja se prebacila na Mosor, a zatim na Biokovo. Prije povlačenja partizanske jedinice su porušile željezničku stanicu i lučka postrojenja, kao i željezničke mostove u Solinu. Sva oštećena motorna vozila su zapaljena. Svi brodovi su napustili luku i otplovili u pravcu oslobođenih otoka. Evakuiran je i sav novac iz banaka. Grupa zločinaca koji su nakon kapitulacije bili uhapšeni i osuđeni od Ratnog suda na smrt strijeljana je na groblju. Svi ostali zatvorenici su pušteni. Kronologija, Kisić
  • Štab IV. operativne zone NOV-a Hrvatske izdao je direktivu podčinjenim jedinicama za njihovu hitnu evakuaciju sjeverno od rijeke Cetine, posebno motornih vozila, tenkova i ostalog ratnog materijala, a sve putove morali su porušiti u cilju onemogućavanja prometa njemačkim trupama koje idu ka Splitu.
  • Prethodne noći i ujutro, glavnina snaga NOVJ koja je držala u blokadi klišku tvrđavu evakuirala se iz zone Klis - Split. U mjestu Klisu postrojbe njemačke 7. SS divizije Prinz Eugen strijeljale su 12 ljudi. Među njima je bilo četvero djece.
  • U selu Konjsko, jedinice njemačke 7. SS Prinz Eugen divizije strijeljale 27 ljudi od 19 do 80 godina starosti. U selu je spaljeno 37 kuća. Kronologija
  • U 1.05 oglašena je uzbuna. Po šumu motora i visini letenja zaključilo se da su to bili engleski avioni.
  • Oko 6 sati pa sve do 9 čule su se jake detonacije, koje su se sporadično nastavile i kasnije. Svijet je već malo poslije 6 sati izašao iz kuća u priličnom strahu radi ovih detonacija i gledao veliki dim iz smjera brodogradilišta i obale. Raširila se vijest da partizani i ono malo njihove posade evakuiraju Split, pa da se zato pale skladišta municije i da su svu noć kamioni odnosili iz grada municiju, robu i hranu. U sudskim tamnicama svi su pušteni na slobodu, osim tridesetak zatvorenika, među kojima Urukalo i Alfirević, koji su odvedeni iz Splita. Tada se, prema pričanju, zapalila municija što se tu nalazila. Partizani i NOO sinoć su pokupili sav novac iz banaka, osim Bračko-amerikanske banke i Pučko-trgovinske. Navodno se radi o svoti od 15 do 20 milijuna lira.
  • Nastalo je bezvlađe i svjetina je provalila tamo gdje je znala da ima hrane i odjeće za vojsku. Ova se svjetina sastojala uglavnom (skoro 80 posto) od žena i djece »nižeg puka«. Tako je provalila i u stanove u prvoj kući Katalinića na obali, koja se zapalila uslijed eksplozije municije, kao i u zapaljenu Kavanu na Novoj obali. Zapaljen je i dio Brodogradilišta, čime je upropašten električni motor za pogon vode, pomoću kojeg je bilo vode u prizemlju kuća nakon požara Električne centrale na Dujmovači. I tako su kuće ostale bez vode, te se po nju išlo na javne česme. Opljačkan je i Sokolski dom. Iz njega su odneseni tapeti, stolice, slike i kipovi, pa i filmovi. Viđalo se cijelo jutro i u prve popodnevne ure kako svijet raznosi hranu preostalu u skladištima. Viđalo se uprćenih muškaraca i žena s vrećama brašna, sanducima konzervi, marmelade, šećera, nadomjestaka kave, starinskih svijeća, kapule itd. Nosile su se i stolice, veliki pregršti vojničkih odora i kabanica, postola, madraci i slike. Jedan je na glavi nosio veliki zidni sat iz Realke. Uopće, sve se odnijelo do čega se moglo doći.
  • Na željezničkoj stanici uništene su sve lokomotive, a prema priči ih je bilo preko dvadeset.
  • Pred tamnicom je cijelo jutro ležalo mrtvo tijelo pokriveno plahtom. Pričalo se da je to jedan od uhapšenika koji je trebao biti odveden iz Splita, te je pri pokušaju bijega ubijen.
  • U mesarnicama se davalo 30 dkg sveže govedine po osobi uz cijenu od 30 lira po kg. U nekim se mesarnicama davalo i više od toga.
  • Grad je bio potpuno bez vlasti. Ne samo što je nestalo partizanske vojske, već je nestalo i građanskog Narodnooslobodilačkog odbora i ostalih glavnih organizatora i vođa. Nestalo je i mnoštvo mladosti. Po ulicama i trgovima vidjele su se male preplašene skupine građanstva. Kisić
  • Bego je napisao: »Partizani odlaze, vrši se evakuacija Splita. Tko želi pobjeći iz grada neka požuri prema Žrnovnici.« Istaknuo je da »kad je narod opazio da nema nikakve vlasti u gradu počeo je pljačkati napuštene vojničke magaze i kancelarije. Sve su odnijeli. Kad više nije bilo punih vreća ni bačava, navališe na pokućstvo i pisaće strojeve. Pa da, ne smije ništa pasti u ruke neprijatelju, to je izlika.« Bego
  • U 9.25 letio je nad gradom jedan avion, a da nitko nije dao znak uzbune.

U 14.30 čuo se u daljini šum aviona, a onda su počele detonacije na području Klisa i Solina. U 15.10 tri su aviona letjela nad gradom i periferijom, a u 15.30 nije se više čuo šum aviona.

  • U 16.55 opet su tri aviona letjela nad gradom i čule se detonacije iz pravca Klisa. Također se na prekide čula mitraljeska paljba na području Firula i Novog grobišta. Jedan je avion bacao letke, a u 17.10 sirene su dale znak da je pogibelj prestala. U letku se, prema priči, pozivalo Split na predaju, da su Englezi napustili partizane i ostavili ih da se sami bore. Ako se grad ne preda, prijetilo se da će doživjeti sudbinu Solina.
  • U 17.20 oglašena je uzbuna, a u 18 sati čule su se jake detonacije na području Klisa, kao i djelomična mitraljeska paljba. Prestanak uzbune oglašen je u 18.48.

Poslije podne afiširan je oglas napisan na pisaćoj mašini, pun pogrešaka, kao da ga je pisao netko tko je prvi put sjeo za pisaću mašinu. Potpisan je u ime Policijskog odsjeka Ivan Klisović, a pozivao je na povratak »opljačkane vojničke hrane i njene potrepštine«, i to u roku od 24 sata, jer se inače prijetilo da će oni koji se tome ne odazovu »bit strijeljan na mjestu«. Coprifuoco je određen od 6 sati navečer do 5 sati ujutro.

  • Na motociklima je omladina javljala po periferiji grada o zabrani kretanja od 18 sati. Neki su preuzeli stražarsku službu, ima djece od 14 godina, koja koračaju s kacigom i puškom koja im doseže do zemlje. Oko 21 sat patrole su, većinom bivši redari, obilazili gradom i nadzirali zamračenje. Gdje bi se iole vidjelo malo svjetla, počela bi vika: »Gasiti svijetlo!« i ne bi se udaljili dok to ne bi bilo izvršeno.
  • Po noći se čuo po koji puščani hitac.
  • Uoči ulaska Nijemaca partizani su porušili most na pruzi Split - Solin

    Most preko Jadra. Uoči ulaska Nijemaca partizani su porušili most na pruzi Split - Solin

  • Po onom na pisaćoj mašini napisanom oglasu izgleda da je ipak neka vlast počela funkcionirati. A onda zašto sva ova zbrka, sve ovo bezglavlje? Opravdavao je to jedan komu sam mogao vjerovati. Prekjučer su došle vijesti da je sinjska posada dobila jaka pojačanja iz Imotskog, tako da se u Sinju nalazilo sada preko 15.000 Nijemaca i ustaša. Nije bilo moguće Narodnooslobodilačkoj vojsci da se upusti u otvorenu borbu s tom silom, jer je bila slabo opskrbljena oružjem i municijom, i Split se ne može braniti. Jedino je preostao gerilski rat. Pozvani su bili na svoje bivše položaje svi borci koji su se privremeno nalazili u Splitu, i tako je skoro cijelo uredništvo i suradnici Slobodne Dalmacije već još prije dvije večeri napustilo grad. Kasnije su vijesti bile da su druge njemačko-ustaške čete silazile niz Zadvarje prema Omišu, tako da je prijetila opasnost da Split bude ugrožen i s te strane. Onda se odredila potpuna vojnička evakuacija grada a da se građanstvu to nije javilo, da ne nastane panika. Odredilo se i uništenje svog ratnog materijala koji se nije mogao ponijeti. Oko podne su došle vijesti da su kraj Ciste zaustavljene i potučene njemačko-ustaške kolone, te da su bile prisiljene opet se povući prema Imotskogm a onima u Klisu nikako nije uspijevalo prodrijeti kroz Rupotine.
  • Promijenila se situacija te su partizani opet uzeli vlast u ruke. Kisić
  • Dr. Visković dobiva nalog dra. Klude (nadimak dr. Ivana Tommasea) da evakuira ranjene partizane kojih je bila puna bolnica. I taj zadatak izvršen je u nepuni sat vremena, zahvaljujući entuzijazmu, poletu i požrtvovnosti čitavog osoblja bolnice koje ih je na rukama hitno prebacivalo u vozila. »Od pedesetak liječnika, koliko ih se tada nalazilo u gradu, svaki je od njih, netko više, netko manje, na svom radnom mjestu i inače radio sve ono što je od njega pokret tražio, i time pridonio svoj skromni udio velikoj epopeji naše revolucije«. 190. godina Splitske bolnice, Zbornik str. 41.
Odmor boraca poslije napuštanja Splita i napornog marša

Mosor. Odmor boraca poslije napuštanja Splita i napornog marša

26. rujna

  • Komandant 7. SS divizije Prinz Eugen izdao je podčinjenim jedinicama zapovijed za napad na Split.
  • Poslije borbi s Prvom dalmatinskom i Splitskom brigadom, njemačke postrojbe su prodrle do sela Mravinaca. Manje grupe ljudi i pojedinci koje su Nijemci dostizali duž zapadnih padina Mosora, prema cesti Klis - Split strijeljani su na licu mjesta.
  • Jedinice njemačke 7. SS divizije Prinz Eugen zauzele su Solin.
  • Njemačke jedinice koje su išle ka Splitu, blokirale su tunel tvornica cementa Split i Majdan, gdje su se od bombardiranja bili sklonili civili, žene i djeca. Među skrivenima pokupili su 20 muškaraca iznad 14 godina starosti i poveli ih do sela Mravince, s namjerom da ih strijeljaju u mravinačkoj crkvi. Kako nisu uspjeli razbiti crkvena vrata, odveli su ih u pravcu Splita i ispod Mravinaca pridružili im novu grupu muškaraca koje su pohvatali po poljima.
  • U selu Mali Broćanac jedinice njemačke 7. SS divizije Prinz Eugen strijeljale su 11 ljudi od 16 do 40 godina starosti, te zapalile 17 kuća. Kronologija
  • U Splitskom polju, u predjelu Sirobuje, na brežuljku Kitožer, postrojbe njemačke 7. SS divizije Prinz Eugen na zvjerski su način ubile 18 zarobljenih partizana. Kronologija
  • Zbog sve očiglednije mogućnosti da se Nijemci probiju do Splita, partizani su odlučili napustiti grad te iz Splita evakuirati stvari. Za to su se tijekom prethodna dva dana pripremili mobilizacijom motornih vozila i špediterskih kola s konjima, te podizanjem novca iz banke, koji je upućen izvan grada. Grupa ljudi koji su nakon kapitulacije Italije uhapšeni i osuđeni od Ratnog suda na smrt s obrazloženjem da su zločinci strijeljana je na groblju, dok su ostali zatvorenici pušteni. Ono što se još moglo koristiti u Brodogradilištu ili na željeznici uništeno je ili onesposobljeno. Narodnooslobodilački odbori grada i Dalmacije također su se povukli iz Splita. Popodne je njemački avion bacao letke kojima se građanima Splita prijetilo da će njemačke divizije i jata štuka slomiti njihov otpor. Gizdić 1943., 622.
  • Osvanulo je s tihom kišom, koja je padala skoro cijelo jutro, a popodne poslije 15 sati pojavilo se sunce.
  • S obzirom na· sinoćnji letak mnogo se svijeta jutros iselilo iz centra grada i obližnje periferije na Meje, Marjan i u polje, a malo koja obitelj nije pripravila ručne kovčege sa najpotrebnijom rubeninom, haljinama, pa i hranom. Na par mjesta po gradu vidi se krvi. Kažu neki da je to krv lutajućih pasa na koje su pucali oni improvizirani stražari, a neki opet vele da je to krv ranjenih koji se nisu držali propisa o zabrani kretanja i nisu se zaustavili na poziv.
  • U 9.25 bila je uzbuna, te je avion preletio visoko nad gradom. U 9.40 označen je prestanak uzbune.
  • U 11.10 čule su se dvije jake detonacije iz smjera obale.
  • U 15.20 bila je uzbuna. Tri su aviona kružila sve niže nad gradom za duže vremena i čula se kratka mitraljeska paljba, po svoj prilici negdje na Balkanskoj cesti. U 16. 10 označen je prestanak uzbune.
  • U 17.50 započela je uzbuna koja je trajala do 18 sati.
  • Po gradu je ujutro afiširan oglas Komande splitskog područja, otkucan na pisaćem stroju, da se svatko tko ima oružja mora ga odmah prijaviti, tko je pak uzeo vojničke hrane, oružja, haljina, itd. mora odmah to vratiti inače će biti kažnjen. Zabranjeno je kretanje je po gradu od 7 sati navečer do 5 sati ujutro.

»Komanda Splitskog područja

Oglas

Od danas pa do daljnje naredbe kretanje po gradu je dozvoljeno od 6 s. ujutro do 7 s. na večer.

Split, 26. IX.1943.

Komanda splitskog područja

Tehnički Odio

Naređenje

Sav tehnički i administrativni personal Gradskog vodovoda ima se tokom današnjeg dana prijaviti u Vrhmanuškoj ulici, kuća Buj I. kat, gdje će dobiti potrebna naređenja. Split, 26.IX.1943. Komanda splitskog područja

Drugovi i rodoljubi Splita!

Povodom jučerašnjih događaja, koji su za osudu, dajemo sljedeće

naređenje:

Svi oni, koji su oduzeli ma i najmanju sitnicu iz bilo kojeg skladišta pri ovom području, pozivaju se da u roku do 24 sata tj. najkasnije do 27 o. mj. do podne imaju sve vratiti u glavni magazin koji se nalazi u bivšoj tvrtci Paškeš-Aljinović, kod Kazališta.

Svi oni kod kojih se nađe ma i najmanje narodno dobro, poslije ovog oglasa, bit će smjesta stavljeni pod vojni sud kao najgori pljačkaši.

Komanda splitskog područja«

  • Osim toga afiširana su dva tiskana oglasa: jedan sličan onome, da se vrate odnesene stvari, a u drugom se pozivaju svi muškarci, fizički sposobni, od 17 godina naviše, da se odmah prijave Komandi u zgradi bivšeg Sreskog načelstva, inače će biti smatrani saboterima. Upalo je u oči, da ovaj oglas nema datuma ni ono »Smrt fašizmu - Sloboda narodu!«. Pričalo se da ih se odmah ujutro prijavilo oko 500. Ali nijedan od tih koji su se odazvali na odnosni poziv nije pristao prihvatiti pušku i ići u borbu čuvati barutane. Onda su sazivači izabrali dvadesetoricu za tu službu, a ostalima naredili da se vrate idući dan. Ima ih koji su smatrali da su petokolonaši bili ti koji su primali prijave. Smatrali su je ovo bio trik da se otkriju posljednji partizani koji su ostali u Splitu. Drugi su pak mislili da su ih htjeli naoružati sasvim slabo i poslati protiv Nijemaca tako da grad ostane u njihovim rukama.

»Komanda splitskog područja

Poziv

Pozivaju se svi rodoljubi koji se nalaze na ovom području da se prijave ovoj Komandi, koja se nalazi u bivšoj Komandi mjesta, kod Kazališta, radi vršenja službe po gradu.

Svi oni koji se ne odazovu ovom pozivu, a konstatira se da su sposobni, bit će stavljeni pod vojni sud, kao saboteri.

Komanda Splitskog područja«

Kisić

  • Kišovito vrijeme i južni vjetar otežali su današnje bombardiranje grada. Ipak su pojedini bombarderi prelijetali, te su na Visokoj pikirali i bacili tri bombe na jednog magarca. Važan je on vojnički subjekt: možda prenosi municiju partizanima. Bombe ga nisu pogodile, ali su mu razbile konop, te ga oslobodile, tako da se mogao najesti lozovine i grožđa, koje zbog bombardiranja nije bilo obrano. Nu, što su mu naudili. Bio je nakratko vezan i zaboravljen od svog gospodara. Odavno nije jeo, već je i korijenje smokve oglodao oko sebe. A do njega toliko blaga Božjega. Kako će se nasladiti! Tako nekome i bombe koriste, pa i nama Splićanima nisu do sada mnogo škodile. Od pustog toga 17-dnevnog njemačkog bombardiranja tek stotinjak mrtvih i ranjenih Splićana. Stradalo je mnogo više Talijana nego nas. Kad su nam neke bombe razrušile vodovod, jedna je, bačena da sruši željeznički most u Sredmanuškoj ulici, tako sretno pogodila i izdubila zemlju kraj mosta, da je otvorila jako vrelo izvrsne pitke vode i omogućila žednome narodu da se dnevno opskrbljuje tim najpotrebnijim dobrom. Opetovalo se čudo Mojsijeve palice.

Radi jučerašnje pljačke vratile su se manje stražarske grupe partizana, te su strogo naredili da svi pljačkaši moraju kroz 24 sata vratiti uzetu robu – i gle čuda, narod se pokazao discipliniran, te je redom donosio, ne svu robu, ali je ipak vraćao. Rekao sam ja: kod nas može samo Rusija vratiti red, moral i disciplinu.

Partizani su po gradu oglasili velike pobjede Saveznika te poraz Nijemaca u okolici Splita. Zato smo predvečer bili još neugodnije iznenađeni kad smo doznali da se Nijemci nalaze već u Solinu. Bego

  • U izvještaju o evakuaciji Splita Komande splitskog područja iz Dubrave, uz ostalo stoji:

»Evakuacija izvršena jučer izvedena je u punom redu i bez ikakve panike. Čim smo dobili vaše telefonsko obavještenje, dali smo nalog da se dignu u zrak željeznička stanica i lučke naprave. Sva prijevozna motorna sredstva koja su bila oštećena i koja nismo mogli sa sobom povući, zapalili smo zajedno s benzinom. Svi brodovi su napustili luku i upućeni su u pravcu otoka.

S nama je evakuirano nekoliko stotina rodoljuba koji su se pred neprijateljem kompromitirali. U Dubravi, čim smo stigli, ljudi su raspoređeni po četama. Dio neboraca, starijih i bolesnih, upućen je preko Krila na otoke.

Dva-tri dana prije našeg povlačenja iz Splita evakuiran je i sav novac iz banaka. Na evakuaciji novca radili su Ćiro Lalić, Filip Kovačević i Ivo Bojanić. Tada je odneseno samo iz Hipotekarne banke 45 vreća novca. Uzeti su strana valuta i zlato.« Gizdić, 1943.

KAPITULACIJA ITALIJE U SPLITU

Vrhovni štab NOVJ zauzeo je stav je da se u danima nakon kapitulacije Italije prihvate talijanski vojnici koji su željeli prijeći u partizanske redove. U skladu s tim, Glavni štab Hrvatske izdao je 8. kolovoza 1943. godine, u očekivanju kapitulacije Italije, direktivu u kojoj je istaknuto da postupak prema talijanskim vojnicima mora biti vojnički energičan, politički taktičan i elastičan. Tako je Narodnooslobodilački odbor Splita u svom proglasu od 9. rujna 1943. godine, koji je potpisao njegov predsjednik dr. Josip Smodlaka, pozvao Splićane da se bratime s talijanskim vojnicima. U Splitu je 22. rujna 1943. godine Slobodna Dalmacija istakla da talijanski vojnik »prvi put u životu ima cilj i pravi razlog zašto se bori.« Time se pokazalo da partizani nisu smatrali talijanski narod neprijateljem. Borba je bila i ostala usmjerena protiv talijanskog fašizma i imperijalizma.

U Splitu se u trenutku kapitulacije Italije nalazilo trinaest tisuća talijanskih vojnika. Građani Splita, predvođeni Gradskim NOO-om uspješno su 9. rujna razoružali talijanske vojnike, pa su tako partizani, kojih je na području Splita bilo manje od talijanskih vojnika, preuzeli kontrolu nad Splitom. Talijanska vojska nije pružila otpor jer je dan ranije na pregovorima s partizanskim predstavnicima stekla dojam da je partizana daleko više nego što ih je zaista bilo. Sporazum između talijanske divizije Bergamo i predstavnika NOV-a o predaji oružja partizanima potpisan je 16. rujna. Talijanskim vojnim osobama jamčila se osobna sigurnost. Sporazum su potpisali i britanski i američki vojni predstavnici pri NOV-a.

Njemačka okupacija većeg dijela Italije neposredno nakon kapitulacije pomogla je osvješćivanju dijela talijanskih vojnika. Nijemci su istovremeno letcima iz zrakoplova pozivali svoje »drugove« iz talijanske divizije Bergamo u Splitu da ne okreću oružje protiv njih, odnosno da im se priključe. Istovremeno su bombardirali barake i druge objekte u kojima su talijanski vojnici bili smješteni. Talijani su prihvatili da antifašizam ne isključuje talijansku nacionalnu svijest. Tako je, kako prenosi Slobodna Dalmacija od 22. rujna 1943. godine prvi komandant talijanskog partizanskog bataljona Garibaldi Elio Francesco izjavio: »Borimo se, drugovi, protiv onih koji su potlačili vašu domovinu i moju domovinu«.

Partizani su prihvatili talijanske vojnike bez obzira na zločine koje je okupator napravio. Tako su isti dijelovi divizije Bergamo koji su 8. srpnja 1943. godine, spalili Žrnovnicu, upravo tamo dva mjeseca kasnije, 9. rujna 1943. godine prihvaćeni u partizanske redove kao ravnopravni borci. Dakle, KPH je zauzela stav da su talijanski vojnici prije svega radnici i seljaci u uniformama. Koliko je bila jaka fašistička propaganda, pokazuje i dio izjave koju je početkom 1944. godine dao nasljednik kapetana Francesca na mjestu komandanta bataljona Garibaldi, Ilare Mongilardi: »Mi smo dugo vjerovali, ali sada vidimo da je fašizam bio samo uglađena vanjština: palače i autostrade, parade avijacije i motorizacije itd.«

Oko tisuću talijanskih vojnika koji su se zatekli u Splitu nakon kapitulacije Italije priključilo se partizanima. Oko trista pedeset talijanskih vojnika koji su prešli partizanima formirali su 13. rujna bataljon Garibaldi. Zapovjednik bataljona postao je karabinjerski kapetan Elio Francesco. Zajedno s drugim partizanskim jedinicama branili su Split, a nakon toga su se priključili Prvoj proleterskoj brigadi. Kasnije su bivši talijanski vojnici formirali i bataljon Matteotti, jednu četu u 1. dalmatinskoj brigadi, kasnije Peti bataljon pri 3. dalmatinskoj brigadi i Peti bataljon 4. splitske brigade. Nakon što su vojnici bataljona Garibaldi prošli svoj partizanski ratni put kao pripadnici najelitnije partizanske jedinice, Prve proleterske divizije, vratili su se početkom srpnja 1945. godine kući u Italiju.

Oko tri tisuće talijanskih vojnika prebačeno je 24. rujna brodovima iz Splita u Bari. Pratili su ih britanski ratni brodovi. Partizanski Ratni vojni sud osudio je 19. rujna dvadeset i dva pripadnika talijanske vojske kao ratne zločince. Među njima su bila i petorica fašista. Nijemci su u Splitu zarobili oko devet tisuća talijanskih vojnika, te ih internirali. Ne treba zaboraviti ni činjenicu da se oko dvadeset tisuća talijanskih vojnika, koji su bili u sastavu okupacijskih snaga u bivšoj Jugoslaviji, priključilo njemačkoj vojsci. Ipak, već nakon nekoliko mjeseci dezertirala ih je gotovo jedna četvrtina, oko četiri i pol tisuće. Dezerterstva su se nastavila i kasnije.

ZAVNOH VRAĆA OTETU HRVATSKU ZEMLJU

ZAVNOH je donio odluku da se otuđeni dijelovi Istre, Hrvatsko primorje, Gorski kotar te dio Dalmacije i otoci pripajaju matici Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji.

Načelnik Štaba Desete divizije Ante Biočić s borcima u vrijeme žestokih borbi za obranu Splita

Solin, sredinom rujna 1943. Načelnik Štaba Desete divizije Ante Biočić s borcima u vrijeme žestokih borbi za obranu Splita

PRVI DANI OBRANE SPLITA 1943. GODINE: NIJEMCIMA NE USPIJEVA NA PREPAD ZAUZETI SPLIT

Očekujući kapitulaciju Italije, njemačko Vrhovno zapovjedništvo razradilo je plan operacija. Postrojbe su reorganizirane i razmještene, a zapovijedanje objedinjeno, kako bi se učinkovito napredovalo prema obali. Cilj je bio razoružati talijanske postrojbe, kako bi se spriječilo da se partizani domognu talijanskog oružja i vojne opreme. Zapovjedništvo 15. brdskog korpusa sa sjedištem u Banjoj Luci je odredilo da, po planu Achse, u trenutku kapitulacije Italije 114. lovačka divizija i 7. SS divizija Prinz Eugen zauzmu Dalmaciju i razoružaju talijanske postrojbe.

U dogovoru s Talijanima, Nijemci su već prije kapitulacije Italije zauzeli sinjski i zadarski aerodrom, te uputili svoje postrojbe na kninsko i drniško područje. Dijelovi 7. SS divizije Prinz Eugen prebačeni su zrakoplovima iz Mostara u Sinj. Talijani su, dakle, i u posljednjim danima pred kapitulaciju surađivali s Nijemcima, vršeći istovremeno akcije protiv partizana i represalije protiv civilnog stanovništva.

Poglavnik NDH Ante Pavelić uputio je 2. rujna 1943. godine u Sinj generala Julija Mezgera s ciljem da organizira ustaške-domobranske postrojbe u dijelu Dalmacije pod talijanskom okupacijom. Te su se postrojbe sastojale od dviju domobranskih pukovnija, dviju ustaških bojni i dviju četa željezničke bojne. I četničke snage pod vodstvom Momčila Đujića stupile su (preko Mane Rokvića) u kontakt s Nijemcima.

Prvi bataljon 13. puka 7. SS divizije Prinz Eugen zajedno s dijelovima 27. ustaške bojne, su dan nakon kapitulacije Italije, 10. rujna 1943. godine, razoružali talijanske postrojbe u Sinju i krenuli prema Splitu. Nisu očekivali jači otpor, pa je domobranski Glavni stožer već 11. rujna javio da su Nijemci i ustaše u Splitu. Međutim, partizani su bili spremni na njemačko-ustašku akciju. Štab IV. operativne zone stavio je pod komandu 9. divizije prostor od Knina i Drniša do pravca Sinj - Split. Partizanskoj diviziji priključeni su grupa bataljona Dude, Šibensko-trogirski i Splitski odred. Zadatak divizije bio je zatvaranje pravaca Knin – Vrlika - Sinj, Drniš -Muć i Drniš – Šibenik – Perković - Split. Posebni zadatak koji su dobili od Glavnog štaba Hrvatske bio je očistiti Petrovo polje. Grupa bataljona Škorpik upućena je prema Imotskom. Cetinski odred upućen je na prugu Sinj - Split, a njegova Mosorska četa na prugu Klis - Split. Ostale partizanske jedinice pokrivale su svoj dotadašnji teren.

Tijekom noći 8./9. rujna 1943. godine Štab 9. divizije saznao je za kapitulaciju Italije, te naredio podčinjenim jedinicama da se upute prema Splitu i Sinju. Prva dalmatinska brigada upućena je na područje Klisa i Dicma, a 3. dalmatinska brigada trebala je krenuti prema Sinju. Međutim, 3. dalmatinska brigada već je bila uključena u borbe na pravcu Vrlika - Knin, te se tek za tri-četiri dana prebacila na područje Dicma. Dana 10. rujna 1. dalmatinska brigada zauzela je Klis. Četvrti bataljon 1. dalmatinske brigade privremeno je zaustavio 1. bataljon 13. puka 7. SS divizije Prinz Eugen i dijelove 27. ustaške bojne na cesti Sinj - Klis, i to ispred Dicma. Nijemci i ustaše imali su i zračnu potporu od 12 zrakoplova tipa štuka. Dogovorena artiljerijska potpora partizanima od strane Talijana iz Klis-Grla je izostala. Štoviše, Talijani su, pod pritiskom fašistički nastrojenih oficira, tukli po partizanima. Nakon toga su se partizani povukli, a Nijemci i ustaše ušli su u Klis-Grlo.

Štab 1. dalmatinske brigade uputio je 1. i 4. bataljon u njemačku-ustašku pozadinu, da bi spriječio dolazak njihovih pojačanja. Upućeni su na cestu Klis - Sinj na Markezinu gredu i okolne visove. U to vrijeme 3. dalmatinska brigada još nije bila stigla na područje Dicma. Tijekom noći 10./11. rujna u 2 sata i 30 minuta dva bataljona 1. dalmatinske brigade izvršila su napad na Klis-Grlo. S obzirom da je to bilo dobro utvrđeno uporište, opasano bodljikavom žicom, bunkerima i minskim poljima, napad nije uspio. Međutim, Nijemci su morali 11. rujna sređivati stanje u svojim postrojbama, pa nisu mogli poduzimati napadne operacije tijekom tog dana. Dana 11. rujna navečer Nijemci su zajedno s dijelom Talijana koji su im se priključili zauzeli i strateški važan Klis, koji dominira nad prilazima Splitu. Nijemcima nije uspjelo da na prepad zauzmu Split, ali je Split još uvijek bio u opasnosti. Naime, u trenutku kad su Nijemci ušli u Klis na pravcu Klis - Split nije bilo partizanskih jedinica.

USTROJAVANJE OBRANE SPLITA U RUJNU 1943. GODINE

Nijemci su s Klisa, koji su zauzeli 11. rujna 1943. godine, pod vatrenom kontrolom držali pristupe Splitu iz pravca Trogira i Solina, a djelomično i iz pravca Mosora i Omiša. Tako je njemačka artiljerija ometala organizaciju obrane, te otežavala promet, što je dovodilo do prekida evakuacije zaplijenjenog talijanskog oružja i vojne opreme iz Splita. Njemački zrakoplovi tipa štuka gotovo su neprekidno bombardirali Split, kao i pravac Klis - Solin. U razmacima od par sati po šest takvih zrakoplova mitraljiranjem i bombardiranjem je ometalo promet. Neki od njih nisu bombardirali grad, već su bacali letke, najčešće s ustaškim pozivima hrvatskom narodu. Gađali su i brodove i lokacije na kojima su bili smješteni talijanski vojnici. Na pravcu Klis - Sinj položaje su držali dijelovi 1. dalmatinske brigade, te grupa bataljona Škorpik. Njemačko-ustaške snage na tom pravcu sastojale su se od ojačanog bataljona 7. SS divizije Prinz Eugen, dvije čete ustaške bojne, i oko sedamsto dobrovoljno priključenih Talijana. Te su snage brojčano nadmašivale navedene partizanske jedinice. Osim toga, Nijemci su stalno zrakoplovima iz Mostara transportirali nove postrojbe u Sinj. Na pravcu Klis - Split u tom trenutku nije bilo partizanskih jedinica. Od pristiglih dobrovoljaca u selu Dubrava na području Mosora formirana je dvadeset i jedna partizanska četa, ali su te jedinice bile nove i neiskusne. Partizani tada nisu na području Splita oskudijevali u ljudstvu, jer je bilo mnogo dobrovoljaca, ali je nedostajalo iskusnog ljudstva.

Ante Biočić Toni, koji je bio zadužen za organizaciju obrane Splita, prikupio je partizanske straže s punktova Solina i Kaštela na Kozjaku. S tako prikupljenih oko 25 boraca otišao je u Solin. Ti su borci u grupama po pet smješteni u talijanske bunkere na prilazima Solinu. Zajedno s njima, u svakom je bunkeru bio po jedan talijanski mitraljezac. Posade su se zaključale u bunkere, te su dobile zapovijed da ne napuštaju bunkere, već da se brane do posljednjeg borca. Tijekom noći u Solin je došlo preko sto novih boraca, zajedno s nekoliko starijih solinskih boraca, koji su dobro poznavali teren. Grupa od 25 boraca smjestila se na kotu Debela Glavica, te se na padinama Mosora kod zaseoka Klis-Kosa povezala sa jednom četom Mosorskog bataljona. Kod izvora rijeke Jadro prihvaćeni su novi borci koji su iz Mravinaca došli da bi doprinijeli obrani ovih položaja. Jedna četa otišla je u zaseok Radići, a druga u zaseok Žižići, gdje su prema Kozjaku stupili u kontakt s 1. dalmatinskom brigadom. 25 boraca zadržano je kao rezerva kod mosta na Jadru. Svim tim jedinicama naređeno je da prihvaćaju nove borce koji budu dolazili.

Komandno mjesto i novoustrojeni štab obrane Splita smjestio se u jednoj baraci pored puta uz rijeku Jadro. Kod mosta na Jadru napravljena je i osmatračnica. Vezu sa Štabom 9. divizije, Štab obrane Splita držao je preko kurira, uključujući i jednog na motociklu. Iz Splita su 12. rujna došli telefonisti sa telefonskom opremom, pa je uspostavljena veza Štaba obrane sa svim ključnim točkama obrane Splita na položajima Klis-Kosa – Debela Glava – Katići – Žižići – Gašpići. Uspostavljena je i ambulanta s previjalištem te kuhinja. Novi neiskusni borci su se privikavali na ratne uvjete. Dovoženi su kamionima i direktno su upućivani na položaje. Tijekom 13. i 14. rujna izloženi su bili jakoj artiljerijskoj vatri s Klisa, te bombardiranju iz zraka od strane zrakoplova tipa štuka, i to po pet-šest puta dnevno. Prvih par dana pri dolasku na položaje često su se u panici povlačili prema mostu. Tu su ih iskusniji borci sačekivali, hrabrili i vraćali nazad na položaj. Pored svih navedenih problema, obrana Splita je ustrojena, te njemačko-ustaške postrojbe više nisu mogle računati da će bez teških borbi ući u Split.

KONSOLIDACIJA OBRANE SPLITA

Prva i Treća dalmatinska brigada 9. divizije borile su se protiv Nijemaca na pravcu Sinj - Klis.Treća dalmatinska brigada došla je na položaje na tom pravcu, na području Dicma, u noći 13./14. rujna. To je omogućilo 2. bataljonu 1. dalmatinske brigade da se uputi na položaje kod Rupotine i izravno sudjeluje u obrani Splita. Split su uglavnom branili novi borci, koji su na položaje na pravcu Split - Klis dolazili u grupama od 20 do 25 ljudi iz Splita, Solina i Kaštela. Formirale su se čete i bataljoni, od kojih je nastala i 4. splitska brigada koja je ušla u sastav 9. dalmatinske divizije.

Prva dalmatinska brigada sprječavala je Nijemce u daljem napredovanju prema Solinu i Splitu. Tijekom dana, uz potporu zrakoplovstva i artiljerije, Nijemci bi napredovali, ali bi tijekom noći 1. dalmatinska brigada protunapadima zauzimala izgubljene položaje. Obje strane trpjele su velike gubitke. Nijemci su bili odlučni da što prije zauzmu Split, bez obzira na gubitke.

Partizani su se koristili zaplijenjenom talijanskom artiljerijom. Vatreni položaji bili su kod Kile i Visoke. Već su 11. rujna počeli tući njemačke položaje oko Klisa i sam Klis. Partizanske borce obučili su talijanski artiljerci, koji su se pridružili partizanima, tako da je preciznost pogodaka svakim danom bila sve veća.

Dana 13. rujna učvršćeni su partizanski položaji između Klisa i Solina, bez obzira što je na tim položajima bilo najviše boraca koji su bili tek dan-dva pod oružjem. Toga je dana, oko 15 sati, 1. dalmatinska napala uz podršku artiljerije njemačke položaje oko Klisa, ali nije imala uspjeha.

U Splitu je u to vrijeme funkcionirao Narodnooslobodilački odbor Splita kao civilna vlast, kao i vojno pozadinska vlast. Velike napore posvećivali su izvlačenju zaplijenjenog oružja i vojne opreme iz Splita preko Kozjaka i Mosora. Veći dio tog oružja i vojne opreme tada još nije bio otpremljen. To je i bio glavni strateški razlog zbog čega su partizani nastojali obraniti Split.

Tijekom noći 13./14. rujna njemačka artiljerija i minobacači tukli su partizanske položaje na pravcu Klis-Solin, najviše cestu. Tada je na položajima ispred Splita bilo oko 750 boraca. Ujutro 14. rujna jedinice u sastavu 9. divizije krenule su u napad na kotu Markezina greda koja dominira Klisom. Istovremeno su Nijemci krenuli u napad potpomognuti zrakoplovima tipa »štuka«, potisnuvši 1. dalmatinsku brigadu. Tako su osigurali svoje položaje s boka, što im je omogućilo da izravno krenu na Split. Istovremeno s tim napadom, krenuli su u pravcu Solina, zauzeli nekoliko zaseoka, te se probili do Gašpića i krenuli prema mostu na rijeci Jadro. Komanda obrane Splita zatražila je pomoć od Komande splitskog područja i NOO-a Splita. U pomoć je došlo 250 boraca s četiri tenka, koje su vozili dobrovoljci Talijani, a oružjem su rukovali partizani. Tada je 9. dalmatinska divizija i sama bila u teškim borbama s Nijemcima, te nije mogla uputiti pomoć. Novi borci koji su dolazili iz Splita krenuli su ravno prema njemačkim vojnicima koji su najdalje prodrli u pravcu Splita. Neki su bili tako neiskusni da su u hodu pitali kako se pune puške. U najkritičnijim trenucima došla je radiovezom u Štab IV. operativne zone poruka Vrhovnog štaba, koju su branitelji Splita shvatili kao osobnu poruku vrhovnog komandanta Josipa Broza Tita. Poruka je odmah telefonima i kuririma prenesena svim borcima. Glasila je: »Upućujemo 1. proletersku diviziju u pomoć. Do njenog dolaska izdržite pod svaku cijenu. Nijemci ne smiju u Split.« NOO Splita izdao je u skladu s tom porukom proglas: »Potrebno je da se dignu svi koji nose oružje da bi spriječili prodor hitlerovskih hordi. Treba izdržati još kratko. Već je na putu velika pomoć iz Bosne. Svi na front, zadržimo svojim grudima neprijatelja prema Klisu, ni koraka natrag!« Na frontu se tada vodila žestoka borba prsa u prsa. Takve borbe sa jurišima i protujurišima trajale su oko 12 sati.

Njemački gubitci bili su tako teški da je Štab 15. brdskog korpusa naredio Štabu 7. SS divizije da snage koje su se nalazile u Klisu obustave ofenzivna djelovanja, te da se do dolaska pojačanja organiziraju za obranu. Naime, partizanska obrana Splita bila je sve jača, tako da su tijekom dana na pravcu Solin - Klis partizani imali oko tisuću boraca. Najveće pojačanje bio je dolazak 2. bataljona 1. dalmatinske brigade ,14. rujna na položaje kod Rupotine.

Treći bataljon 3. dalmatinske brigade i jedan bataljon Cetinske brigade (koja je bila nastala od grupe bataljona Škorpik) su tijekom noći 15./16. rujna i 16. rujna napali jedan bataljon 7. SS divizije koji je iz Sinja krenuo kao pojačanje njemačkim snagama u Klisu. Nijemci su opkoljeni na području Dicma, zaseoka Sv. Jakov. S njima je bio i ustaški ministar Edo Bulat, koji je krenuo u Split da bi uspostavio vlast NDH. Idućeg dana Nijemci su pokušali proboj, a pomogle su im i njihove snage iz Klisa. Nijemce koji su dolazili iz Klisa zaustavila je 1. dalmatinska brigada. Bataljon SS-a imao je 16. rujna 50 mrtvih i 120 ranjenih. Idući dan njemački su se gubitci popeli na 300 mrtvih i ranjenih i 100 nestalih. Ranjen je bio i ustaški ministar Bulat te njegova tri službenika. Nakon takvih gubitaka Nijemci su u zaseoku Dicma Butige organizirali kružnu obranu.

Nijemci nisu uspjeli prodrijeti u Split, već su bili okruženi u Sinju, Dicmu i Klisu. Upornom obranom vezivali su snage 9. dalmatinske divizije, jedinice kojima je raspolagala Komanda obrane Splita, te dijelove Cetinske brigade. Nijemci su svojim okruženim snagama u Klisu i Klis-Grlu hranu i streljivo dostavljali padobranima.

Partizanske snage nisu djelovale sinkronizirano jer nisu imale dobra sredstva veze. Nisu imale ni dovoljnu vatrenu potporu, a veliki dio ljudstva je bio neiskusan. Tijekom tih dana tekla je i evakuacija zaplijenjene talijanske opreme i oružja iz Splita. Istovremeno su se partizanske jedinice popunjavale novim ljudstvom.

Dana 16. rujna na prostor između Aržana i Trilja došla je 1. proleterska divizija. Dana 20. rujna došla je i 4. krajiška divizija. Te su velike partizanske jedinice, po planu Štaba IV. operativne zone, trebale zauzeti Sinj i Dicmo, a zatim Klis i Omiš. Međutim, 1. proleterska divizija je odmah morala krenuti u zaustavljanje njemačkog prodora iz pravca Imotskog. Ta ojačana njemačka motorizirana kolona je krenula preko Krivodola i Zadvarja. Tog dana oko 15 sati izbila je do Pavića mosta. Idućeg dana Nijemci su prodrli do Zvečanja, ali ih je partizanska Omiška grupa bataljona odbacila prema Zadvarju. Zbog pojave 1. proleterske divizije, Nijemci su se 18. rujna povukli u Imotski. Nijemcima je u pomoć u Imotski došao i 92. grenadirski motorizirani puk, prebačen iz Albanije. Dana 19. rujna u Imotski je krenuo još jedan bataljon 7. SS divizije iz Dubrovnika. Ni 4. krajiška divizija nije odmah po dolasku u Dalmaciju mogla borbeno djelovati prema planu. Naime, odmah je bila prinuđena stupiti u borbu s četnicima oko Vrlike.

POKUŠAJ PARTIZANSKE OFENZIVE I NJEMAČKI PROTUUDAR

Nakon dolaska 1. proleterske divizije, Štab IV. operativne zone je nastojao da partizani ostvare nadzor nad širim područjem Splita, odnosno srednjom Dalmacijom, kako bi se bolje osigurao vojni položaj Splita. Štab je planirao napad na Omiš, te na Dicmo i na Sinj. Za napad na Sinj su bile predviđene 3. dalmatinska brigada i dijelovi Cetinske brigade. Te su jedinice već bile raspoređene na pravcu Klis - Sinj. Osim njih, u napadu su trebale sudjelovati i 1. proleterska divizija i 4. krajiška divizija. Ostatak 9. divizije i jedinice pod kontrolom Komande obrane Splita trebale su vezati njemačke snage koje su držale Klis, da ne bi s leđa napale partizanske jedinice na pravcu Klis - Sinj.

Napad na Sinj se nije mogao izvesti kada je bilo planirano, odmah po dolasku 1. proleterske i 4. krajiške divizije. Prva proleterska divizija nije se mogla priključiti napadu zbog aktivnosti dijelova 7. SS divizije iz pravca Imotskog. Napad je izvršen tek u noći 22./23. rujna, nakon što je na položaje došla 4. krajiška divizija. Dvije jedinice iz njezinog sastava, 6. i 10. krajiška brigada, izravno su sudjelovale u napadu. U napadu nije sudjelovala 1. proleterska divizija kao cjelina, nego samo njezina 3. proleterska brigada. Krajiške brigade tijekom noći su prodrle u Sinj sa sjevera. Međutim, nisu zauzele ključne njemačke položaje, pa su se ujutro morale povući. Iduće noći partizani su ponovo napali Sinj, ali bez uspjeha.

Partizani nisu uspjeli zauzeti ni Dicmo, bez obzira što su uporno pokušavali. Dana 17. rujna jedan bataljon 3. proleterske brigade i dijelovi 3. dalmatinske brigade napali su Dicmo, ali bez uspjeha, baš kao što 3. dalmatinska i Cetinska brigada prije toga u više navrata nisu uspjele probiti njemačko-ustašku obranu.

Na pokušaj partizanske ofanzive na njemačko-ustaška uporišta u srednjoj Dalmaciji Nijemci su brzo reagirali. Uputili su dijelove 114. lovačke divizije iz sjeverne u srednju Dalmaciju. Istovremeno, ostatak 7. SS divizije upućen je iz južne u srednju Dalmaciju. Tako su onemogućili koncentraciju partizanskih snaga za daljnje napade, jer su razvukli njihove snage, koje su morale pokrivati široki front. Štab IV. operativne zone morao je ubaciti u borbu bataljon Garibaldi i jedan bataljon iz sastava 1. proleterske divizije sa područja Stobreča. To je bila jedina rezerva obrane Splita.

Partizani su se posvetili obrambenim aktivnostima, uz povremene zasjede i protunapade. Nijemci su koncentrirali svoje snage, te prodirali duž komunikacija, uz jaku potporu tenkova i artiljerije, te zrakoplovstva. Sinkronizirano su prodirali iz pravca Imotskog, te iz Livna, Knina, Drniša i Šibenika. I Nijemci okruženi u Klisu povremeno su napadali partizane, s ciljem da se što više razvuku njihove snage. Sve njemačke jedinice koje su napadale Split bile su pod zapovjedništvom 7. SS divizije.

Nijemci su ujutro 22. rujna krenuli iz pravca Imotskog prema Trilju i Sinju. Plan je bio da nakon toga nastave napredovanje prema Dicmu i Splitu. Zauzeli su Cistu Provo i došli do Studenaca. Dana 23. rujna Nijemci su zauzeli Trilj. Partizani su u noći 23./24. neuspješno napali Dicmo. Iste noći 1. dalmatinska i 4. splitska brigada su uz potporu artiljerije i minobacača napale Klis. Istovremeno su Nijemci iz svih ostalih pravaca krenuli prema Splitu. Posebno su koristili svoju premoć u vojnoj tehnici. To je bilo u skladu s naredbom zapovjedništva 2. njemačke oklopne armije zapovjedništvu 15. brdskog korpusa, pod čijom je nadležnošću bio njemački prodor prema Splitu. Dana 24. rujna Nijemci su prešli Cetinu kod Trilja. Zatim su krenuli prema Dicmu, te deblokirali do tada opkoljeni bataljon 7. SS divizije, zajedno s ustaškim ministrom Bulatom. Treća brigada 4. krajiške divizije nije uspjela zaustaviti Nijemce koji su napredovali u pravcu Sinja, da bi probili blokadu u kojoj su ga do tada držali partizani. Ojačani bataljon 114. njemačke lovačke divizije 24. rujna je iz Drniša preko Vrlike prodro do sela Maljkova, bez obzira na otpor jednog bataljona 3. dalmatinske brigade. Tu je Nijemce zaustavila 10. krajiška brigada. Ojačani 3. bataljon 741. njemačkog lovačkog puka krenuo je zajedno s četnicima s područja Knina prema Muću, te je izbio pred selo Ramljane. Iz Livna su prema Sinju krenuli dijelovi 5. ustaškog zdruga. Partizanske jedinice nisu mogle zadržavati napade koncentriranih njemačkih snaga i njihovih saveznika, pa su nastojale osigurati slobodan prolaz za izvlačenje svojih jedinica, zajedno s oružjem i vojnom opremom, između Vrlike i Sinja na Dinaru.

Veliki dio oružja, vojne opreme i drugih materijalnih sredstava iz Splita, te susjednih Solina i Trogira, evakuirana su prema Mosoru i Moseću, te na otoke. Industrijski objekti na području Splita su pripremljeni za miniranje, a odneseni su ili skriveni vitalni dijelovi opreme, bez kojih ta industrijska postrojenja nisu mogla raditi. Evakuirani su i novi partizanski borci. Štab IV. operativne zone je uz suglasnost člana Vrhovnog štaba Ive Lole Ribara konstatirao da bi partizani svoje položaje na području Splita mogli držati samo uz velike gubitke, ne samo među borcima, već i među civilnim stanovništvom, s obzirom na sve češće njemačko bombardiranje Splita. Zato su partizani prestali s efektivnom obranom Splita tijekom noći 25./26. rujna, ostavivši samo borbene patrole na položajima. Nijemci su ušli u Split tek 27. rujna ujutro. Napredovanje prema Kaštelima i Trogiru nastavili su tek nakon dvadeset dana.

ZNAČAJ OBRANE SPLITA U RUJNU 1943. GODINE

Nakon kapitulacije Italije Nijemci su namjeravali u najkraćem roku zauzeti Dalmaciju, kako bi spriječili partizane da preuzmu talijansko oružje i vojnu opremu. Uz to, Njemačkoj su položaji na dalmatinskoj obali bili važni kako bi spriječili eventualno iskrcavanje zapadnih saveznika, što bi ugrozilo njihovu stratešku poziciju. Pored toga, Nijemci su u dotadašnjem anektiranom dijelu Dalmacije željeli što prije instalirati vlast Nezavisne Države Hrvatske, kako bi je stabilizirali. Naime, nakon što je poglavnik Ante Pavelić u ime ustaške vlasti Rimskim ugovorima Italiji predao kolijevku hrvatske državnosti, legitimitet NDH doveden je u pitanje čak i kod onih građana koji su bili načelno skloni ustaškom režimu. Osim toga, Split je Nijemcima bio značajan i kao centar četničkog političkog djelovanja u ovom dijelu Hrvatske. Naime, do tada su četnici u Splitu djelovali pod zaštitom Talijana. Nijemci su na njih ozbiljno računali za nastavak svog djelovanja protiv partizana. Četnička propaganda bila je prije svega namijenjena splitskim Hrvatima, koji su činili ogromnu većinu stanovnika Splita. Cilj im je bio da što manje Hrvata koji su prije rata sudjelovali u jugoslavenskim nacionalističkim organizacijama ode u partizane. Osim toga, u Splitu je djelovala i grupa političara Hrvatske seljačke stranke koji su zagovarali priključenje splitskih Hrvata domobranima. S obzirom na sve teže stanje na svim bojišnicama koje su držali Nijemci, njima je u interesu bilo surađivati sa svakom političkom snagom koja bi otežala jačanje partizana.

Nijemci su očekivali da će njihove postrojbe vrlo brzo zauzeti Split. Posebno su se uzdali u svoju premoć u vojnoj tehnici, te na kontrolu zračnog prostora na širem splitskom području. Naime, partizani nisu imali borbene zrakoplove, a oskudijevali su i u protuzrakoplovnom oružju. Međutim, partizani su punih sedamnaest dana pružali žestok otpor. Dio njemačkih postrojbi te njihovih ustaško-domobranskih saveznika partizani su okružili u strateški važnoj tvrđavi Klis, a uspješno su sprječavali prodore njemačkih postrojbi, prije svega iz pravca Sinja.

Za to vrijeme tisuće antifašistički orijentiranih građana Splita iskoristile su mogućnost uključivanja u antifašističku borbu, te su se priključile partizanima. Značajan dio novih partizana odmah se uključio u borbu za obranu Splita. Tijekom kratkotrajnog prvog oslobođenja Splita 1943. pokazalo se da ogromna većina građana Splita podržava svoje antifašističke borce. To se pokazalo ne samo učešćem velikog broja građana u borbenim i neborbenim aktivnostima tijekom tih sedamnaest dana slobode, nego i redom koji je vladao tih dana u gradu. Uz određene manje iznimke, red je bio na visokoj razini. Štoviše, partizanska je vlast koristila, s obzirom na ratno stanje, minimalna sredstva prisile prema građanima. To pokazuje da je za održavanje reda ključna bila visoka svijest građana. Dakle, opskrba, čistoća, kulturni događaji, informiranje i mobilizacija uredno su se obavljali.

Tijekom navedenog vremena, koje nazivamo i prvo oslobođenje Splita, pokazalo se da u Splitu ima i određeni broj građana koji nisu prihvatili partizansku borbu kao svoju. Radilo se o par stotina četničkih simpatizera, uglavnom splitskih Hrvata, te o određenom broju proustaški orijentiranih građana, kao i onih koji su simpatizirali »desno krilo« Hrvatske seljačke stranke. Osim njih, postojao je i određeni broj politički neopredijeljenih građana. Međutim, oni su u Splitu tada, kao i tijekom cijelog rata, bili mala manjina koja nije mogla značajnije utjecati na političku klimu u gradu koja je bila izrazito antifašistička, odnosno izuzetno afirmativna prema partizanima.

Građani Splita dali su i veliki doprinos uspješnom partizanskom izvlačenju velike količine zaplijenjenog talijanskog ratnog materijala, iako je u transportu materijala bilo određenih propusta. Tako nešto ne bi bilo moguće bez suradnje građana. Da su partizani morali upotrijebiti velike snage na održavanje javnog reda teško bi se uspješno iz Splita iznijelo oružje, vojna oprema, hrana i sve ostale potrepštine koje su se uspješno dostavile partizanskim jedinicama van Splita. To je bila velika pomoć za Narodnooslobodilačku vojsku u Hrvatskoj, ali i u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji.