LISTOPAD 1944. - SVIBANJ 1945.

OD OSLOBOĐENJA GRADA DO KRAJA RATA

ODRICANJA I MUKE OKRUNJENI POBJEDOM

Odlučno smo stali na stranu Tita zbog njegove nepokolebljive i hrabre borbe protiv njemačke armije. Partizani su sada gospodari tamošnje situacije i predstavljaju smrtnu opasnost za Nijemce.

Oko ovih hrabrih snaga i u njihovim redovima razvio se jedan jedinstveni pokret za slobodu cijelog naroda.

Komunistima pripada čast što su prvi započeli borbu. Ti valjani Titovi sljedbenici drže onoliko Nijemaca u Jugoslaviji koliko ih drže kombinirane anglo-američke snage u Italiji.

Winston Churchill u Parlamentu, kolovoza 1944. godine

Raščišćavanje ruševina sv. Petra

Tako je počelo. Raščišćavanje ruševina sv. Petra

VIDJEH SPLIT U ŽICI

Vidjeh Split u žici
u cik ljetne zore kad se žala bude,
vidjeh Split u žici
u smireno jutro kada žute žita,
vidjeh Split u žici
u sunčanoj plimi kad grozdovi rude.
Al znam srce Splita.

Ognjeviti vihor zrenikom se diže,
nova zvijezda svu noć nad Mosorom gori
krijes do krijesa srca plamenom prožiže
i čuje se poklik što se gradom ori …

Proleterske vojske u zbitoj koloni
poljem, morem gorom – silaze niz brinu.
Čuj! Konji već ržu. Idu ešaloni.
Noćas ćemo, druže, opet u dolinu.

Marin Franičević

OSLOBOĐENJE DALMACIJE

U kolovozu je 8. korpus počeo pripreme za konačno oslobođenje Dalmacije i već je u rujnu prešao u ofenzivu. U Dalmaciji su se u to vrijeme nalazile jake neprijateljske snage: njemačka 264. i 118. divizija, dijelovi legionarske 369. i 373. divizije i niz manjih jedinica, dok su od kvislinških snaga bila dva i dijelovi tri ustaška zdruga, jedna domobranska i jedna oružnička pukovnija, oko 4500 četnika i 3000 talijanskih fašista. Operacije 8. korpusa odvijale su se u dva osnovna pravca: iz unutrašnjosti Dalmacije ka obali i sa Visa preko otoka ka obali.

Uz učešće Mornarice NOVJ, koja je imala oko 5000 boraca, 26. divizija početkom rujna prešla je u napad. Ona se iskrcala na otoke: Hvar 8. rujna, Brač 11. rujna, Korčulu 14. rujna i na poluotok Pelješac 15. rujna. Poslije ogorčenih borbi otoci i poluotok Pelješac bili su oslobođeni, a njihove posade s više stotina vojnika većim dijelom zarobljene ili uništene. Za to vrijeme ostale jedinice 8. korpusa u unutrašnjosti Dalmacije vršile su jak pritisak na neprijateljske garnizone i saobraćaj na komunikacijama: 9. divizija uspješno je djelovala na komunikaciji Knin - Gračac i Sučevići - Srb, 19. divizija napala je i oslobodila Benkovac, 20. divizija uspješno je djelovala u rajonu Drniša. Oslobođenjem srednjodalmatinskih otoka završena je prva faza operacija za oslobođenje Dalmacije i stvoreni povoljni uvjeti da se izvede udar s otoka i iz unutrašnjosti na neprijateljske snage u obalnom pojasu. Dok su 9. divizija oslobađanjem Livna 11. listopada i 20. divizija Aržana 21. listopada obuhvatile Dalmaciju sa sjevera, dijelovi 29. hercegovačke divizije oslobodili su zajedno s 2. dalmatinskom brigadom Dubrovnik 18. listopada, a dvije brigade 26. divizije Ston, čime je priobalna komunikacija koja iz Crnogorskog primorja vodi na sjeverozapad bila presječena. U borbama južno od Metkovića dijelovi 26. divizije zajedno s dijelovima 29. divizije, uništili su jaku kolonu 369. divizije 23. listopada, kojom je prilikom poginulo oko 2000 Nijemaca, dok ih je zarobljeno 1265, čime su neprijateljske snage u području donjeg toka Neretve teško pogođene.

U drugoj etapi oslobođenja Dalmacije, jedinice 8. korpusa prešle su u daljnje napredovanje sredinom listopada. Od 18. do 22. listopada dijelovi 26. divizije iskrcali su se kod Baške Vode i Krila i narednih dana oslobodili obalu od Makarske do blizu Splita. Istovremeno je 20. divizija oslobodila Vrličku krajinu, Sinj i kod Dicma uništila neprijateljsku grupaciju od oko 1000 vojnika. Dijelovi 20. i 26. divizije oslobodili su Split 26. listopada. Deveta divizija oslobodila je Imotski 28. listopada, a u studenom Duvno, Šujicu i Posušje. Pošto je očistila znatan dio sjeverne Dalmacije, 19. divizija je oslobodila Benkovac i ušla u Zadar. Jake neprijateljske snage zadržavale su se još na prostoru Šibenik – Knin. Pod pritiskom 26. divizije s istoka i 19. divizije sa zapada, neprijatelj je, poslije oštrih borbi, napustio Šibenik, ali je pri povlačenju za Drniš bio uništen (grupa od oko 1400 vojnika). Oslobođenjem Drniša 5. studenog došlo je do rasula četnika toga kraja. Preostale neprijateljske snage – dijelovi njemačke 264. i 373. divizije sa četnicima, zaposjele su široku oblast Knina u namjeri da je odsudno brane. Opkoljene od jedinica 8. korpusa u kninskoj operaciji, te neprijateljske snage bile su uništene i Knin je 3. prosinca oslobođen. Neprijatelj je u kninskoj operaciji pretrpio gubitke od 6555 poginulih i 4758 zarobljenih.

Vojna enciklopedija, 2. izdanje, Beograd, 2. knjiga, str. 316

SPLITSKA OPERACIJA

Borbe za oslobođenje Splita u stvari nisu ni vođene u samom gradu, već na njegovim prilazima, i to od pravca Omiša i Sinja, otuda su nastupale brigade 26. i 20. divizije. Glavni sudari bili su istočno od Splita, od Strožanca do Žrnovnice i Mravinaca, na grebenu Mosora, kod Dugopolja i Dicma, na prilazima Klisu i u Kaštelima, kod Sv. Kaje i Divulja. Međutim, nekih oštrih i dugotrajnih borbi oko Splita nije bilo.

Za obranu rajona Splita Nijemci su angažirali cijeli 892. pješadijski puk 264. pješadijske divizije s ojačanjima. Komandno mjesto puka bilo je u Klisu. Puk je imao tri bataljuna, svaki po četiri čete, ukupno 12 četa.

S Nijemcima oko Splita nalazili su se 3. i 26. ustaški bataljun 6. ustaške pukovnije, Oružničko zapovjedništvo, Župska redarstvena oblast, domobrani i mornari NDH, te 2. domobranski građevinski bataljun. Sve te snage bile su u njemačkoj borbenoj grupi Müller.

Tako je u Splitu i oko njega bilo više od 150 do 200 artiljerijskih cijevi zemaljske, obalne i protuzračne artiljerije. U protuzračnom i protudesantskom smislu Split je bio jedan od najbolje branjenih gradova. Za protuzračnu obranu angažirano je oko 80 protuzračnih topova i mitraljeza raznih kalibara, čak i protuzračni topovi od 88 mm, koji su se smatrali najboljim u Drugom svjetskom ratu. Obalni rub je branilo 11 njemačkih obalnih baterija. Tu su se nalazili i dalekometni topovi kalibra 152 mm.

Osim masovnog minsko-eksplozivnog zaprečivanja, Nijemci su u Splitu i oko njega planirali rušenje pojedinih objekata na komunikacijama, značajnih industrijskih objekata i važnijih zgrada. U tu svrhu u Split je 4. travnja 1944. iz Beograda došao njemački general Banzig, komandant inženjerije Grupa armija »F«, koji je s vojnim komandantima razmotrio sve mjere rušenja lučkih objekata i instalacija.

Nastupanje 10. dalmatinske brigade prema Sinju,Klisu, Solinu i Splitu

Pravci ofenzive. Nastupanje 10. dalmatinske brigade prema Sinju,Klisu, Solinu i Splitu

Početni napad prema Splitu, na osnovi naređenja Štaba 26. divizije, izvela je sama 12. brigada i to s 1., 2. i dijelovima 4. bataljona. Ujutro 21. listopada poduzet je napad na neprijateljska uporišta od Grljevca do padina Mosora iznad sela Žrnovnice. Napad 12. brigade izveden na vanjsku obranu Splita nije dao očekivane rezultate. Jedino je 1. bataljon oslobodio Grljevac, a ostali bataljoni su vraćeni na polazne položaje. Nijemci i ustaše pružili su snažan otpor. U tome ih je naročito podržala artiljerija s vatrenih položaja kod Klisa, Mravinaca i Solina. Postalo je jasno da se s tako slabim snagama ne može probiti njemačko-ustaška vanjska obrana Splita i da je potrebna veća tenkovska i artiljerijska podrška napadu.

U tom istom vremenu, dok se 26. divizija iskrcavala na obalu i vršila koncentraciju istočno od Splita, sjevernije, u rajonu Sinja, prikupljale su se brigade 20. divizije i sukobile s ustaškom Borbenom grupom Cetina. Naime, Štab 8. korpusa čekao je da se 26. divizija iskrca na kopno, pa da s njom, 20. divizijom, Dinarskim i Mosorskim partizanskim odredom istovremeno napadne neprijatelja na čitavom teritoriju od Sinja do Splita. Iz Sinja su se povukli u Klis dijelovi 264. pješadijske divizije, tako da je oko Sinja ostala sama ustaška Borbena grupa Cetina s 1700 vojnika.

Tako su se oko Splita našle od operativnih jedinica dijelovi 20. i 26. divizije (tri narodnooslobodilačke brigade – 10. i 12. dalmatinska i 3. prekomorska), jedna četa tenkova 2. tenkovskog bataljona i dvije baterije 1. haubičkog diviziona Artiljerijske grupe 8. korpusa. Od partizanskih jedinica bili su tu Mosorski partizanski odred kod Dugopolja i Dinarski kod Sinja.

Od jedinica i ustanova vojnopozadinske vlasti bile su dvije partizanske čete Splitskog područja i četiri komande mjesta sa svojim stražarskim-zaštitnim jedinicama. Mornarica NOVJ vršila je prebacivanje jedinica i materijalnih sredstava s Visa i Brača na kopno i osiguravala pomorske komunikacije.

Napad jedinica 26. i 20. divizije na njemačko-ustašku splitsku i sinjsku grupaciju počeo je 25. listopada, čime se počela realizirati druga etapa splitske operacije. Tog dana avijacija 1. i 2. eskadrile NOVJ u dva navrata tukla je neprijatelja u Klisu. Težište zračnog napada bili su vatreni položaji njemačke artiljerije u tvrđavi Klis i komandno mjesto njemačkog 892. pješadijskog puka. Naredna tri dana – 26., 27. i 28. listopada, kada su najviše trebali zrakoplovi podržati napad i gonjenje Nijemaca i ustaša, nisu se pojavili nad bojištem »radi kišnog i oblačnog vremena«.

Dalmatinska 12. brigada istovremeno je 25. listopada 1944. godine krenula u napad s tri bataljona – 1., 2. i 4. na frontu od Strožanca do Žrnovnice.

Napad jedinica 26. i 20. divizije na njemačko-ustašku splitsku i sinjsku grupaciju počeo je 25. listopada

Na prilazima Splitu. Napad jedinica 26. i 20. divizije na njemačko-ustašku splitsku i sinjsku grupaciju počeo je 25. listopada

Prvi bataljon napao je i razbio njemačko-ustaške snage u Strožancu i stigao blizu mosta na rijeci Žrnovnici ispred Stobreča. Iz podzemnih tunela istočno od mosta Nijemci su pružili žestok otpor, ali su savladani. Međutim, kako je most na rijeci Žrnovnici bio porušen, nije se brzo mogla prijeći rječica. Glavnina bataljona je nastavila s napadom, prešla rijeku Žrnovnicu, počela napredovanje prema njemačkim položajima na Kili i oko Firula, i s istočne strane prodrla u grad.

Prema Žrnovnici napadali su 2. i 4. bataljon 12. dalmatinske brigade. Napad je uspio, iako su Nijemci i ustaše pružili snažan otpor i imali dobru vatrenu podršku artiljerije. Ispred dva naša bataljona našle su se dvije njemačke čete (jedna u Žrnovnici, a druga u selu Marin) i ustaše. Bataljoni su zauzeli Žrnovnicu, osim školske zgrade, obišli njemačke položaje i krenuli između Korešnice i Mravinaca prema Splitu. Navečer oko 23 sata u Žrnovnici je likvidirana preostala neprijateljska posada koja se nalazila u školskoj zgradi. Ubijeno je 20 neprijateljskih vojnika, 15 je zarobljeno i 20 ranjeno. Ujutro oko 6 sati 26. listopada jedinice 12. dalmatinske brigade su bez borbe ušle u Split, dočekane od stanovništva s velikim veseljem. Zarobljeno je 700 domobrana, žandara i policajaca i zaplijenjena je velika količina ratne opreme.

Nijemci i ustaše su se povukli tek u toku noći između 25. i 26. listopada, nakon što su u sudaru s 12. brigadom doživjeli poraz i pošto su izgubili ključne pozicije istočno od grada. To priznaje i Štab njemačke 264. divizije, u svom dnevniku za 25. listopad piše: »Neprijatelju je uspjelo da naše jedinice koje su se nalazile na istočnoj divizijskoj granici privremeno okruži«.

Tenkovi su ujutro 26. listopada stigli do rijeke Žrnovnice, koju nisu mogli brzo prijeći zbog nadošlih voda s južnih padina Mosora i porušenih mostova. Kada su tenkovi prešli rijeku Žrnovnicu, krenuli su preko Mravinaca za Solin, ali su se dosta sporo kretali radi minskih polja koja su se morala očistiti, tako da su stigli u Solin tek oko podne 26. listopada, kada se neprijatelj povukao u pravcu Kaštela.

U isto vrijeme kada je 25. listopada počeo napad 12. brigade 26. divizije prema Splitu i 1. čete 2. bataljona 3. prekomorske brigade na Mosoru, nešto sjevernije, južno od Dugopolja, pojavio se 1. bataljon 3. prekomorske brigade, koji je imao zadatak osloboditi Dugopolje i produžiti napredovanje prema Klisu.

Ujutro 25. listopada jedinice 3. prekomorske brigade došle su u dodir s ustašama južno i istočno od Dugopolja, razvile se za borbu, izvršile napad i oko 13 sati oslobodile Dugopolje.

Glavni napad 20. divizije na neprijateljsku grupaciju u rajonu Sinja otpočeo je također 25. listopada, u isto vrijeme kada se ustaška Borbena grupa Cetina počela povlačiti prema Dicmu. Direktno na Sinj krenule su 8. i dijelovi 9. brigade i Dinarski partizanski odred, koji su ga brzo oslobodili. Iz Sinja prema Dicmu, u gonjenje ustaša, krenula su dva bataljona 8. brigade i jedan tenk. Za to vrijeme već su južno od Dicma bili 10. brigada i dijelovi Mosorskog partizanskog odreda koji su zatvorili odstupnicu ustašama. Tada se preko Male Gradine, zapadno od Dicma, pojavila i glavnina 9. brigade. Počeo je koncentrični napad na ustaše u rajonu Dicma, koji su potpuno razbijeni i prisiljeni na predaju. Samo se nekoliko ustaških grupica spasilo bijegom, ostali su zarobljeni. Time je ustaška Borbena grupa Cetina prestala postojati.

Nakon razbijanja ustaša kod Dicma, 10. brigada i 1. bataljon 9. brigade krenuli su prema Klisu. Poslije slabog otpora neprijatelj se povukao iz sela Grlo, a onda i iz Klisa. U napušteni Klis se ušlo u toku noći između 25. i 26. listopada. Gonjenje neprijatelja nije nastavljeno tijekom noći zbog velikog broja minskih polja.

Ujutro 26. listopada jedinice 10. brigade stigle su u Solin i oko 7 sati u Split, gdje je 4. bataljun te brigade zarobio oko 200 neprijateljskih vojnika. Poslije toga su dijelovi 10. brigade napustili Split i vratili se u Klis i Dicmo radi odmora.

U borbama od Sinja do Klisa, 20. divizija je, pored ubijenih, zarobila 1680 neprijateljskih vojnika i oficira, među kojima i zapovjednika ustaške Borbene grupe Cetina, pukovnika Potočnika, satnika Litru, logornika Bilobrka, tabornika Travicu te još nekoliko oficira i svećenika koji su se povlačili s ustaškom grupacijom Cetina (iz izvještaja 9. dalmatinske brigade od 30. listopada, 14. knjiga dokumenata, dokument br. 119, op. p.).

Dok su se jedinice NOV-a približavale Splitu, u gradu su bili svi na oprezu. Pod rukovodstvom Mjesnog komiteta KPH i Gradskog NOO-a, naoružane borbene i udarne grupe, članovi Partije i SKOJ-a, antifašisti i drugi rodoljubi, zajedno s ubačenim borcima Komande mjesta Split i onim domobranima i mornarima NDH koji su se priključili Narodnooslobodilačkom pokretu, čuvali su od rušenja i uništavanja najznačajnije objekte u gradu.

U Splitu je u 26. i 20. diviziju stupilo dragovoljno oko 700 domobrana, oružnika i mornara NDH. (Računa se da je oko 3000 vojnika vojske NDH u Dalmaciji tijekom ofenzive za oslobođenje Dalmacije prešlo jedinicama 8. korpusa.) Oni su s ostalim borcima pokazali veliku hrabrost, mnogi su odlikovani ratnim ordenjem, a neki su postali časnici i dočasnici Titove armije i išli s dalmatinskim divizijama do Istre, Trsta i Soče.

Politički je oslobođenje Splita značilo jednu od velikih pobjeda u završnoj ofenzivi NOVJ, sa snažnim političkim efektom, ne samo u Dalmaciji nego i u Jugoslaviji. Prije Splita konačno je oslobođeno samo nekoliko gradova Jugoslavije, kao što su Beograd, Niš i Novi Sad. Prema tome, Split je jedan od prvih većih gradova Jugoslavije koji su konačno oslobođeni, i to bez učešća ikakvih snaga sa strane. Split je oslobodilo sami NOV. Prisustvo jedne britanske baterije na Braču može se pri tome zanemariti.

Oslobođenje Splita imalo je svoje političko značenje s obzirom na ondašnju britansku politiku, naročito na Churhillovu preokupaciju balkanskim prostorom, i razne kombinacije o savezničkom iskrcavanju u Dalmaciji, pri čemu je Split trebao imati svoju posebnu ulogu.

Veliko je i vojno značenje Splita. Na prvom mjestu svojom pozicijom Split je snažno utjecao na ofenzivne napore 8. korpusa i Mornarice NOVJ, jer bez oslobođenja Splita nije se moglo zamisliti konačno oslobođenje ostalih krajeva Dalmacije i razvoj borbenih djelovanja prema Bosni i Lici. Zatim, Split je svojim ljudskim i materijalnim rezervama ojačao sposobnost 8. korpusa i Mornarice NOVJ za daljnju ofenzivu. Trebalo je, uostalom, što prije osloboditi Split i kao centar kopnenih i pomorskih komunikacija za ofenzivu prema unutrašnjosti i zapadnim krajevima Jugoslavije.

Nikola Anić, Povijest 8. korpusa NOVH, 1943. - 1945. Split, 2002., izvodi, str. 144. - 151. i 200.

Borci 10. brigade na putu prema Splitu postavljaju pontonski most preko rijeke Jadro

Preko Jadra. Borci 10. brigade na putu prema Splitu postavljaju pontonski most preko rijeke Jadro

Jedinice 12. brigade pred rijekom Žrnovnicom 25. listopada

Porušeni most. Jedinice 12. brigade pred rijekom Žrnovnicom 25. listopada

LISTOPAD

Predao se domobranski garnizon – Uz zvonjavu crkvenih zvona cijeli Split dočekao Narodnooslobodilačku vojsku – Sjednica Gradskog narodnooslobodilačkog odbora – Grad se kiti hrvatskim zastavama s crvenom zvijezdom petokrakom – U luku uplovio prvi brod s Visa – Vladimir Nazor, Vicko Krstulović i Ivo Tijardović u Splitu – Major Purišić: Kako je sačuvan Split – Prisilno evakuirani otočani se vraćaju kući – Hapšenja ustaša, četnika, švercera… – Nakon godinu i pol dana mraka uključena javna gradska rasvjeta

26. listopada

  • Rano ujutro, nasred trga u Splitu, ubijen je zapovjednik ustaške bojne Bednanjec, prije nego što je uspio sjesti u automobil kojim je mislio pobjeći. Kronologija
  • Ujutro, u prvo svitanje, major Purišić je pred zgradom Štaba primio od mornaričkog komandanta predaju domobranskog garnizona. Isaić, Zbornik br. 5, 825
  • Tokom jutra borci 10. i 9. dalmatinske brigade ušli su u Solin, gdje je zarobljeno oko 200 neprijateljskih vojnika. Anić, 150.
  • Iako neprestano pada kiša, već u 6.30 može se sigurno reći da je cijeli Split, osim staraca i bolesnika, sišao na ulicu. U tili se čas oko 6 sati rasprostranio glas da dolazi Narodnooslobodilačka vojska iz Sinja, koji je zauzet jučer, dok su sinoć zauzeti Klis i Visoka…
  • Oko 7 sati ušli su prvi odredi Narodnooslobodilačke vojske u Split, dočekani silnim pozdravima, pljeskanjem i suzama radosnicama. Vojnici svi dobro, savršeno odjeveni, zdrava, vesela izgleda, uhranjeni, sama mladost. Žene ispremiješane s muškarcima, odjevene u vojničke odore, s oružjem veselo marširaju…

U 8.30 zaslaviše sva zvona, koja su nekoliko puta tijekom dana, kako bi koja skupina trupa dolazila, slavila…

Odmah po dolasku vojske sva se splitska hrvatska oružana snaga predala, tako da nije niti jedan hitac ispaljen. Razoružani domobrani, ratni mornari, oružnici, redari i financijski stražari, skupa sa svojim oficirima i starješinama, internirani su, dio u kasarni Gripe, a dio u kući Dešković na Obali. Oni se smatraju ratnim zarobljenicima… Kisić

  • U Split su ušle jedinice 10. brigade XX. divizije. U isto vrijeme dok se 10. brigada spuštala s Klisa prema Splitu, 12. brigada XXVI. divizije, pošto je slomila Nijemce u Strožancu, na Perunu i u Žrnovnici, ulazi preko Mravinaca tenkovima u Solin. Cestu prema Stobreču Nijemci su minirali, pa se s te strane nije moglo prići. Gizdić, 1944/1945., 689.
  • Kolona zarobljenih domobrana i mornara na Rivi. Mnogi od njih uključili su se u NOV

    U zarobljeničkom stroju. Kolona zarobljenih domobrana i mornara na Rivi. Mnogi od njih uključili su se u NOV

  • Među prvima u grad je ušla Komanda mjesta Split. Domobranske snage koje su se još zatekle u gradu predale su se bez borbe. Zarobljeno je oko 800 neprijateljskih vojnika. Kronologija
  • Opis ulaska jedinica NOV-a i oslobođenje Splita izvukao je iz svojih sjećanja major Purišić:

» … Padala je prava jesenja kišica, oblaci kao da su se vukli nad samim krovovima grada. Nakon obavljenog posla (prihvaćanja predaje domobranskog garnizona) požurio sam prema Solinskoj cesti (Žrtava fašizma danas Domovinskog rata). Još dan nije svanuo … Stigao sam do stare zgrade NOO-a Split kad sam čuo pjesmu iz pravca današnjeg Pravnog fakulteta: »Život, mladost, ne žalimo mi…«, zastao sam i ugledao jednu četu partizana koja je sva pokisla ulazila u grad. Tog momenta su se rastvorile škure stare težačke kuće i na prozoru se pojavila najprije glava jedne starije žene… Zaplakala je i na sav glas zavikala: »NAŠIIII!«.« Isaić, Zbornik br. 5, 825.

  • Rano ujutro zasjeda gradski NOO koji su sačinjavali Humbert Fabris, Anica Roje, Paško Ninčević, Dijego Kragić, ing. Vinko Dvornik, Frane Šegvić, Ante Radovčić i Srećko Fabjanac. Gazin, Zbornik br. 5, 458.
  • Partizani iz pravca Žrnovnice promarširali su kroz gusti špalir građanstva preko Obale, koja je usprkos kiši bila prepuna. Promarširaše uz oduševljeno pljeskanje.
Borci 12. brigade promarširali su kroz gusti špalir građanstva preko Obale koja je usprkos kiši bila prepuna

Na Rivi. Borci 12. brigade promarširali su kroz gusti špalir građanstva preko Obale koja je usprkos kiši bila prepuna

Splićani su ostali zapanjeni: njemačka propaganda svojim novinama Glas Splita, Partizan, Okupator i Dalmatinski glasnik te svojim letcima mjesecima je pričala o nevolji, gladi, »podrpanosti« Narodnooslobodilačke vojske i partizana. A ovoj propagandi, osim petokolonaša, klerikalnih i ustaških krugova, napose je svoj obol dalo i Novo doba i u zadnje vrijeme Razglasna postaja Split preko svog zvučnika na Trgu Poglavnika (danas Narodni trg) s onim uvodom »Lipi moji Splićani«, kad je u najcrnjim bojama opisivala »tu nesriću našeg naroda«. A Splićani se, umjesto »golih i bosih, pregladnjelih pljačkaško-hajdučkih bandi«, nađoše pred onom jedrom, živom, veselom, uhranjenom i najmodernije odjevenom i naoružanom mladosti te ostadoše u prvi mah u nedoumici, a onda provale oduševljenje i suze radosnice.

Oko 11 sati došao je Solinskom ulicom (Žrtava fašizma danas Domovinskog rata) tenkovski odred, a Balkanskom (danas Vukovarska) te Vrhmanuškom ulicom pješadijski odred uz iste ovacije građanstva na ulicama, prozorima te balkonima kuća.

Partizanski tenkovi na prilazima Splitu. Građani su ih dočekali ovacijama

Tenkisti. Partizanski tenkovi na prilazima Splitu. Građani su ih dočekali ovacijama

Oko podne tenkovi su se vratili do predjela Sv. Kajo, gdje su se utaborili zadnji ostaci splitske njemačke posade i daju otpor. Cijeli se dan čula pucnjava na toj strani, koja je prestala tek oko 21 sat.

Također su se cijeli dan čule eksplozije. To su posebno izučeni vojnici uništavali mine koje su Nijemci postavili po splitskom polju.

Grad se počeo kititi hrvatskim zastavama, a vidi se i po koja jugoslavenska. Svaka zastava ima na bijelom polju crvenu petokraku zvijezdu. Kisić

Vijest koja se čekala tri i pol godine: Oslobođen je Split! Izvanredno izdanje Slobodne Dalmacije tiskano na Visu

Naslovnica za povijest. Vijest koja se čekala tri i pol godine: Oslobođen je Split! Izvanredno izdanje Slobodne Dalmacije tiskano na Visu

  • Čim je dobivena vijest da je Split oslobođen, Štab IV. pomorsko-obalnog sektora (IV. POS-a) uputio je nekoliko svojih specijalista koji su pregledali luku i lučka postrojenja, zatim je uspostavljena Lučka kapetanija i određen brod za vršenje pilotaže u luci, jer je luka bila puna potopljenih brodova, a veći dio obale je bio porušen. Pribilović, 361., 362.

I cijeli dan kiša…

Ston je stigao s Visa: Splićani na dočeku rukovodstva Dalmacije.

Splićani na dočeku partizanskog rukovodstva. Ston je stigao s Visa: Splićani na dočeku rukovodstva Dalmacije.

27. listopada

  • Dolazi prvi parobrod iz Visa, nije velik, ali je nakićen. A kada je prošao lukobran i počeo ulaziti u luku, stane radosno zviždati: prvi fišćet! To odavna nismo čuli, jer već nekoliko godina nemamo parobrodskog prometa. Najednom smo uskrsnuli, stali smo skakati i mahati kišobranima. Bacali smo kape u zrak i vikali smo: »Opet, opet!«, kao da smo čuli najljepši glas, kao da je Caruso zapjevao. Došli su Vicko Krstulović, Ivo Tijardović i mnogi drugi. Veselimo se da se Split počeo popunjavati i vraćati normalnom životu. Bego
  • Organizator narodnog ustanka u Dalmaciji, pukovnik Narodnooslobodilačke vojske Vicko Krstulović, s palube broda pozdravlja okupljene građane
    Legendarni partizanski komandanti Vicko Krstulović i Vice Buljan s narodom na Rivi

    Vicko i Vice. Organizator narodnog ustanka u Dalmaciji, pukovnik Narodnooslobodilačke vojske Vicko Krstulović, s palube broda pozdravlja okupljene građane; Legendarni partizanski komandanti Vicko Krstulović i Vice Buljan s narodom na Rivi

  • Narodnooslobodilački odbor Splita i Komanda splitskog područja izdali su zajednički oglas u povodu oslobođenja grada: »Napaćeni, ali nikad pokoreni herojski Split je oslobođen! Krvoločni okupatori i njihove sluge su istjerani, ali ne zaboravimo da njihovi podmukli suradnici – te sramne narodne izdajice – još uvijek žive među nama … Zabranjuje se svako kretanje po gradu od 18 do 6 sati ujutro … i do daljnje naredbe zabranjuje se točenje svih alkoholnih pića, pa u tu svrhu moraju sve kavane, gostione, točione, itd. biti zatvorene…«

Osim navedenog, zabranjuje se nošenje oružja i partizanskih vojnih odijela i kapa; upozorava se na opasnost od mina; zabranjuje nepotrebno pucanje; zabranjuje skrivanje neprijateljskih vojnika, špijuna i švercera, a obavezno je prijavljivanje vlasnika kamiona, automobila, motorbicikala, bicikala, kola, te se zabranjuje svaki ulazak i izlazak iz grada bez posebne dozvole.

Prvi oglas Gradskog NOO-a i Komande Splitskog područja

Smrt fašizmu – sloboda narodu! Prvi oglas Gradskog NOO-a i Komande Splitskog područja

  • Rukovodstva Oblasnog komiteta KPH, SKOJ-a i JNOF-a za Dalmaciju preselila su se s otoka Visa u oslobođeni Split. Na znak zvona sa svih crkava u Splitu gotovo svo stanovništvo se okupilo na Rivi da pozdravi ulazak u luku svečano iskićenog parobroda Ston, kojim su stigla politička rukovodstva Dalmacije. Sa zapovjedničkog mosta parobroda prisutne je pozdravio tajnik JNOF-a za Dalmaciju pukovnik Vicko Krstulović i čestitao Splićanima na oslobođenju…
  • A gdje je bila sva ova muška mladost u ove tri godine, a gdje su bili i ovi stariji zadnju godinu? – začuđeno su se pitali oni uobičajeni prijepodnevni i popodnevni šetači po Dioklecijanovoj i Hitlerovoj obali[1] koji redovito, osim njemačkih i hrvatskih vojnika, ne bi vidjeli niti dvadesetak splitskih mladića na Obali. Bili su silom prilika samovoljno zatočeni po splitskom polju, Marjanu, Mejama itd., ili se krili u svojim kućama. Danas su sišli na Obalu i oni koji barem godinu dana nisu preko nje prošli.

… Isto tako su oduševljeno pozdravljeni i odredi iskrcani s motornih lađa, koji su kroz gusti špalir naroda prolazili Obalom. Došao je i glazbenik Ivo Tijardović.

  • Nastavila su se hapšenja, jučer započeta, onih istaknutijih, poznatih pristaša ustaša, četnika ili germanofila. Uhapšen je veliki župan Stanojević, načelnik dr. Vukušić, bivši starosta Sokola dr. Šimunović. Uhapšeno je i nekoliko poznatih švercera. Kažu da ih je pozatvarano preko 300.
  • I kiša ne prestaje. Na mahove pravi povodanj. Pa ipak, usprkos tom nepovoljnom vremenu, kao i nestašici bilo čega na tržištu, a svi su dućani zatvoreni, vlada u gradu svečano raspoloženje, čeljad veselih lica, i sve je mirno, disciplinirano, u nekom zanosu. I nigdje nikakvog organa javne sigurnosti. Kisić
U danima Oslobođenja sišli su na Obalu i oni koji barem godinu dana nisu preko nje prošli

Kolo na Rivi. U danima Oslobođenja sišli su na Obalu i oni koji barem godinu dana nisu preko nje prošli

SLOBODA

Sloboda ždere meso i krv guta,
sloboda noge krši, lomi ruke.

Darovi njeni groblja su i muke.

Sloboda je strasna, hladna i kruta.

Njena su vojska kosturi, mrtvaci;
njena su vrata grozne smrti ralje,
a poderane njene su halje,
i crni od krvi i dima barjaci.

Sloboda riče ko bombe, granate,
Ko tanad pišti, i strašno se ceri,
Ko nebo kojim kruže bombarderi.

Oko nje crni gavranovi se jate.

Sloboda nema krila, ima štake,
i oka nema ćorava i slijepa;
ko sablast ide. Ona nije lijepa
ona je strašna ustala iz rake.

Ljuljaške njene vješala su. Tane
poljubac njen u krvave rane.

A groblja su joj brda i doline
Vrh kojih sunce nestaje i sine…

Ivan Goran Kovačić (ulomak)

Ivan Goran Kovačić (1913.-1943.), hrvatski pjesnik, »središnja je figura hrvatskog književnog antifašizma… Njegova Jama koju je napisao 1943., rekvijem je mrtvima, bliska Danteovu Paklu, pjesma o mraku stoljeća« (S.P. Novak). Zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se 1942. partizanima. Ubili su ga četnici u blizini Foče. Grob mu je ostao nepoznat.

28. listopada

  • Jedinice Komande mjesta Split ušle su u Kaštela, iz kojih se neprijatelj povukao prema Trogiru. Kronologija
  • U Split iz Visa došlo je Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije kojemu se, nakon ulaska 26. dalmatinske divizije u Dubrovnik, priključili glumci bivšeg splitskog HNK, veći broj zbornih pjevača, solista, glazbenika i mladih balerina.

Za intendanta je postavljen Ivo Tijardović, a Ante Vesanović, dotadašnji rukovodilac KNOD-a, postavljen je za tajnika. Silvije Bombardelli vodi zbor, a Mira Banjanin Bombardelli dramu u čijem je sastavu bilo nekoliko profesionalnih glumaca, pored talentiranih članova amatera iz grupe KNOD-a. Djelovanje Kazališta narodnog oslobođenja Dalmacije od velike je važnosti, jer će ono biti jezgra i temelj budućeg profesionalnog splitskog kazališta.

S velikim entuzijazmom svi ansambli Kazališta prilaze pripremanju repertoara. Proba se održava u svim prostorijama Kazališta. Ivo Marjanović: Spomen-knjiga HNK Split 1893. – 1993., 1993.

  • U Splitu, u zgradu osiguravajućeg društva Croatia (na početku Sinjske ulice), smjestio se Oblasni NOO i održao savjetovanje. Prisustvovali su članovi NOO-a Splita i članovi svih pet rajonskih odbora. Na savjetovanju su razmatrana pitanja trenutnog stanja u gradu i mjere koje treba hitno poduzeti. Gizdić, 1944./1945., 693.
  • Tiskara Marko Marulić u Splitu, u kojoj je štampano Novo doba, čiji je vlasnik bio ustaški nakladni zavod u Zagrebu, postala je Tiskara Slobodne Dalmacije.
  • U Splitu je usnovan Ured za povratak prisilno iseljenog pučanstva s otoka. Jedinice Mornarice NOVJ počele su ih toga dana brodovima vraćati svojim kućama, opustošenim od Nijemaca.
  • Neprestano pada kiša. Dolaze parobrodi i motorne jedrenjače s vojskom. Na Obali, uza svo to nepogodno vrijeme, stoji masa svijeta koja dočekuje i pozdravlja, i upada u oči da se ne pojavljuje niti jedan Englez ni Amerikanac…
  • Građani Splita dočekuju partizanske borce. Neprestano pada kiša. Dolaze parobrodi i motorne jedrenjače s Narodnooslobodilačkom vojskom
    Građani Splita dočekuju partizanske borce. Neprestano pada kiša. Dolaze parobrodi i motorne jedrenjače s Narodnooslobodilačkom vojskom

    Luka puna boraca. Građani Splita dočekuju partizanske borce. Neprestano pada kiša. Dolaze parobrodi i motorne jedrenjače s Narodnooslobodilačkom vojskom

  • Svi su dućani bez razlike, osim par trafika, zatvoreni. Sastavlja se inventar u svakom dućanu od izaslanika NOO-a.

Svi uredi, kao i bivša državna bolnica, imaju izvješene hrvatske zastave s crvenom petokrakom zvijezdom. Svi su državni činovnici na raspolaganju. Svaki je ispunio poseban arak…

Dr. Ljubo Šimunić imenovan je šefom bolnice, a Josip Pasievoli školskim nadzornikom. Smijenjeni su svi direktori srednjih škola. Kisić

  • Odmah po oslobođenju NOO Splita je dopunjen novim članovima i radio je u sastavu: predsjednik Toni Mrduljaš, potpredsjednici Humbert Fabris i Ante Roje, tajnik Dinko Bilač i članovi Ivo Radić, Frane Božić, Fabijan Radmilović, Anica Roje, Stipe Bagat, Paško Ninčević, Dijego Kragić, ing. Vinko Dvornik, Frane Šegvić i Ante Radovčić.
  • Oslobođenjem je zatečeno u Splitu oko sedam stotina milijuna kuna, koje je preuzeo Financijski odjel. U pogledu plaća radnicima i službenicima, rečeno je da se plaće u novcu nikome ne daju, jer za to nema mogućnosti. Rad se smatra dobrovoljnim. Za one radnike i službenike i njihove obitelji koji nemaju vlastitih izvora za život, treba organizirati kuhinje ili im davati namirnice. Zatečene količine soli treba preko naše trgovačke organizacije zamijeniti za hranu, u prvom redu za žito i meso. Isto to valja učiniti i sa zalihama karbida.
  • Goneći neprijatelja, koji se od Splita povlači prema Šibeniku, danas su naše jedinice ušle u Trogir. Ovaj grad neprijatelj je zapravo počeo evakuirati još prije pet dana. On je porušio most koji veže Trogir s Čiovom. Prigodom povlačenja neprijatelj je srušio i drugi most, koji veže Trogir s kopnom. Na putu prema Trogiru – kod Divulja – Nijemci su našim jedinicama pružili jači otpor. U tim borbama naši su ubili oko 160 Nijemaca, a još više ih zarobili. Gizdić, 1944/1945., 693., 694.
  • Štab IV. pomorskog obalnog sektora (IV. POS) prebacio se iz Splitske uvale na Braču u Split i smjestio u zgradu podružnice Srpske banke na Obali. Tako je IV. POS došao u svoje pravo sjedište, godinu dana poslije formiranja. Pribilović, 363.
Predsjednik ZAVNOH-a (ratni partizanski Sabor), veliki hrvatski književnik Vladimir Nazor, u pratnji potpredsjednika Gradskog NOO-a Humberta Fabrisa, na Rivi

Nazor na Rivi. Predsjednik ZAVNOH-a (ratni partizanski Sabor), veliki hrvatski književnik Vladimir Nazor, u pratnji potpredsjednika Gradskog NOO-a Humberta Fabrisa, na Rivi

29. listopada

  • Usprkos neprestanoj kiši, mnoštvo se odmah oko 14 sati počelo okupljati na Obali, tako da je Obala kroz kratko vrijeme bila puna svijeta. Dočulo se da dolazi predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor. Stajala je tamo i počasna vojnička četa. U 14.30 došao je parobrod u luku, i netom što se ukotvio, Nazor je sišao, a svjetina ga je dočekala poklicima i pljeskanjem. Potpredsjednik NOO-a Humbert Fabris održao mu je dobrodošlicu i pozdravio ga u ime Splita. Na taj pozdrav Nazor je odgovorio: » … Osobito se veselim što stupajući na oslobođeno naše kopno, gazim ponajprije na tlo grada Splita, toga srca i duše čitave Dalmacije. U Splitu su zaplamtjeli, kao nigdje, staro hrvatsko rodoljublje, odvažnost i junaštvo, u njemu je tinjala uvijek ljubav prema Hrvatskoj, prema Jugoslaviji i čitavom slavenstvu.«

Pregledao je počasnu četu, krenuo kroz špalir građanstva obasipan cvijećem i zelenilom. Rukovao se, pozdravljao, razgovarao par riječi sa svakim, milovao sitnu djecu, tako da je prolazio Obalom preko sat vremena. Gizdić, 1944/1945., 696., Kisić

  • Oko 16.30 preko zvučnika na Narodnom trgu i na Obali puštale su se gramofonske ploče – narodne pjesme i plesovi.
  • Motorni jedrenjaci neprestano su dolazili, pa i parobrodi, dovažajući vojsku. Nizali su se pozdravi, zagrljaji, poljupci bliže rodbine… Kisić
Prvi zapis u »Dnevnik rada brodogradilišta«: »Ušla u grad N.O. Vojska… počinje se s radom…«

Škverski dnevnik. Prvi zapis u »Dnevnik rada brodogradilišta«: »Ušla u grad N.O. Vojska… počinje se s radom…«

30. listopada

  • Jutros je otvorena u prostorijama Etnografskog muzeja na Narodnom trgu izložba darova Splićana VIII. dalmatinskom korpusu. Ima hrpa odjeće i obuće, velika količina sanitetskog materijala, tanjura, žlica, noževa, nalivpera, satova, knjiga, olovaka, duhana i cigareta. Velika je navala svijeta.
  • Po dvoje – muškarac i žena – idu po kućama, po nalogu Narodnooslobodilačkog odbora, te popisuju stanare, kao i prostorije stana. Kod nekih traže da im se naznači zaliha hrane koju imaju – ali točno, bez da se išta sakrije.
  • Slijede hapšenja ustaša i četnika koji su se preobukli u civilna odjela.
  • I danas neprestano motorne jedrenjače i parobrodi dovoze vojsku i vojnike, te ratni materijal, a odvoze otočane. Kisić
  • Split je još u znaku slavlja. Danas oko 16 sati prošla je ulicama grada limena glazba XXVI. divizije. Ona je popularnim koračnicama privukla gotovo i posljednjeg građanina na ulicu. Nešto prije 18 sati narod se spustio na Narodni trg, ali mjesta za sve nije bilo. Točno u 18 sati upalila se gradska rasvjeta. To je izazvalo buru oduševljenja. Večeras je grad zasjao nakon godinu i po dana tame. Gizdić, 1944/1945., 698.,700.
Jedinice Narodnooslobodilačke vojske prolaze gradom nastavljajući borbu i potiskivanje neprijatelja

Do konačne pobjede. Jedinice Narodnooslobodilačke vojske prolaze gradom nastavljajući borbu i potiskivanje neprijatelja

31. listopada

  • U zgradi Srpske banke na Obali bili su neki njemački vojni uredi. Našlo se tri tempirane bombe, kao i cijeli jedan sanduk hrvatskih kolajna, odličja raznih redova … Izgleda da su ove kolajne bile određene za odlikovanja njemačkih vojnika.

Opskrbni odbor dao je po osobi: pola kg šećera, 40 dkg soli te dvije kutije žigica. Kisić

ZADNJA UZBUNA

Ovaj mjesec bile su ukupno 34 dnevne i jedna noćna uzbuna, kao i dvije veleuzbune… Zadnja uzbuna pod NDH režimom je bila 25. ovoga mjeseca, od 18.23 do 18.30. Kisić

OTOČANI IDU DOMA

Za tri dana po oslobođenju Splita prebačene su iz grada na otoke 2293 osobe, najvećim dijelom oni koje su Nijemci bili iselili. Na Šoltu se vratilo 1699 osoba, na Brač 446, Hvar 140 i Vis osam. Repatrijacijom rukovodi specijalni odbor. Gizdić, 1944/1945., 701., 702.

OSLOBOĐEN JE SPLIT

… Vijest o oslobođenju Splita munjevito se proširila po cijeloj Dalmaciji. Ona je ispunila neizrecivom srećom ne samo sve Hrvate i Srbe Dalmacije, koji u junačkom Splitu gledaju prvoborca oslobodilačke borbe Dalmacije, već i cijeli hrvatski i ostale narode Jugoslavije.

Naš herojski i mučenički Split dao je nebrojene žrtve za svoju slobodu, za slobodu hrvatske domovine i cijele Jugoslavije. Od prvih bombi 1941. godine pa sve do današnjeg dana, Split je uvijek bio i ostao u prvim linijama NO borbe. On je dao preko 10.000 svojih građana – težaka, radnika i inteligencije NO vojsci… Usprkos najžešćem teroru okupatora, u Splitu su održavani masovni sastanci na kojima su hiljade rodoljuba rješavale i odlučivale o načinu i sredstvima borbe protiv okupatora i domaćih izdajica… Zastava slobode ponovno se vije nad borbenim Splitom. I ovaj naš grad, koji je dao tolike žrtve za slobodu, znat će je cijeniti i braniti od svakog nasrtaja, ma s koje strane on dolazio. Split je svjestan da samim oslobođenjem bitka još nije dobivena.

… Svojom upornošću, svojim doprinosom i svojim odlučnim masovnim i herojskim držanjem u oslobodilačkoj borbi, Split služi na čast svojoj hrvatskoj domovini i ulazi u historiju naših naroda kao jedan od najsvjetlijih primjera otpora i borbenosti. Danas Split heroja Ante Jonića, Orlića, Golema, Ivančića, Zlate Šegvić, Petrić »Tetice« i mnogih drugih; Split junaka iz naših proslavljenih brigada, koje se bore u svim krajevima naše domovine – taj borbeni i slobodarski Split slavi praznik svog oslobođenja, kojemu se pridružuje cijela domovina…

Izvanredno izdanje Slobodne Dalmacije, broj 72 od 26. listopada 1944., tiskano na Visu

DOŠLI SU NAM NAŠI PARTIZANI

Artiljerijski dvoboj između Brača i Splita traje već nekoliko dana, ali to su za nas radosni hici, koji imaju svoj cilj. Mogli bi i mi stradati, ali kad znamo zašto, nije nam mnogo ni stalo. Sve se razvija baš onako kako nam treba. Partizani ne napadaju Split frontalno, već zaobilaze. Dok na Mosoru njihove predstraže s njemačkim zalaznicama bitku biju, njihova je glavnina već prije nekoliko dana prodrla iz Omiša prema Trilju i Zadvarju, već su Sinj i Dicmo osvojili, a kad još zauzmu Klis, tada Nijemci moraju navrat-nanos bježati iz Splita.

Od sinoć se pojačala pucnjava njemačkih topova prema Braču. Svakog časa osvjetljuje plamen topovskog hica zvonik porušene crkve svetog Petra, da bi nakon toga odjeknula žestoka detonacija koja nam uši para. I nad Klisom nešto sijeva … dok mukla topovska tutnjava odjekuje od naših planina.

Još je Švabo jak, razmišljali smo u strahu, a partizani nemaju velikih topova da ga iz Klisa potjeraju, još će biti teška i krvava borba. Stoga nismo ni sinoć lijegali s većom nadom nego svih dosadašnjih dana. Toliko smo se puta razočarali, da ne možemo više ni svojim vlastitim očima vjerovati. Tvrd je Švabo kao beton, moraš svakome napose glavu minirati. Bit će i naših krvavih glava i srušenih kuća. Pitanje je hoće li tkogod od nas ostati na životu. Dok tako u krevetu razmišljam, najednom, oko 9 sati u noći, strahovita eksplozija, stoput veća od topovskog hica, prolomi zrak i prodrma kuće i duše naše, da smo se u strahu pod jastuke skrivali, da nam se kuća ne bi srušila nad glavom ili koji još žešći vrag. Zar gradski mostovi lete u zrak i hoće li tako čitavi grad u zrak odletjeti? Osluškujemo u tišini koja je nakon toga nastala, ali noćni mrak neće da nam otkriva svoje tajne. Kad u 10 sati ponovno ista takva strašna eksplozija rastrese grad i zemlju, a negdje i stakla prskaju od same detonacije. Još jednom usred noći, u 2.30, strašna eksplozija prodrma grad, da bi nakon toga nastupila jeziva noćna tišina, koja nas uspavljuje nemirnim snom.

Jutros sam rano uranio da bi se raspitao za uzroke noćašnjih eksplozija i da bi doznao jesmo li napokon promijenili gospodara, ali vidim da željeznički most čuvaju domobrani kako su ga i dosad čuvali. To kratko razočaranje prekidaju radosni uzvici dječaka: »Dolaze nam naši partizani!« Vidjeli su ih već na Solinskoj i Balkanskoj cesti. Marširaju oni ravno prema ustaškoj komandi, pjevajući i ojkajući. Idemo i mi, ide cijeli narod. Prolazimo preko željezničkog mosta koji još čuvaju domobrani, oboružani su, i tko bi znao što će se još sada dogoditi, ali tko će o domobranima voditi računa. Ta i oni su polupartizani. Odonud dolazi jedna četa koja veselo stupa i ratničke pjesme pjeva. O nikakvoj pogibelji ne vodi ona računa, premda su ustaše mržnjom i ljutim oružjem snabdjeveni. To je partizanska udarna četa. Narod trčeći hrli prema njima, a oni se već postrojavaju u redove pred ustaškom komandom i ojkaju, kao u svojoj kući. Veseli su i razdragani. Zdravo druže!

Narod ih salijeće sa stotinu pitanja. Svatko pita za svoga, i čudi se što ga ne vidi među prvima koji su stigli. »Poznaješ li mojega Antu? Marina? Fabjana? Kaži druže, gdje su oni i kada će nam doći?« Ali partizani ne znaju. »Kaži ti meni od kojeg su korpusa, brigade, bataljona? Nije to šala, velika je danas partizanska vojska. Naša je divizija udarna, a tvoji su možda na ladanju, na Visu ili u Kairu.« »Nisu moji na ladanju, Splićani se tuku, oni su danas najžešći.« »Eh, onda su valjda tamo negdje kod Mostara, jer Švabo neće da pusti Mostar. Hoće on da mu svugdje stučemo glavu kao zmiji, prije ne popušta.«

Nismo se još ni privikli da partizanima govorimo »ti« i da im bratski velimo »druže«, kad najednom čujemo jaku eksploziju mine ili topova, koji je to vrag, što tako dugo u gradskoj luci eksplodira? Narod se odmah razbježao, ali su partizani ostali mirno na svome mjestu. Bojimo se mi još njemačkih zasjeda i podvala, poznajemo mi njih odavna. Kasnije se utvrdilo da to dogorijeva skladište municije na lukobranu, koje su Nijemci noćas, skupa s još nekoliko objekata, u zrak bacili.

Vladimir Bego, dnevnik 1941. - 1944., Zaklada Karlo Grenc, str. 96., 98.

»SLOBODA MOŽE ŠTO I KRIST: DIGNUTI MRTVE IZ GROBA!«

Splite – dugo podjarmljeni grade, tučen vatrom i željezom, mučen nepravdom i gladi, a nikad slomljen ili ukroćen, uvijek pun odvažnosti i vjere – u pravi čas oslobođenja digao si se čitav na noge da nas dočekaš i pozdraviš.

Koliko ljudi na obalama, na zidinama i na prozorima kuća! Koliko sijedih glava i bujnih vlasi! Raskolačene oči što se sjaju od radosti; otvorena usta što viču dobrodošlicu!

A ruke!

U klicanju i žamoru ne razabireš no govor njihovih kretnja. Čvrste žuljevite ruke seljaka, mornara i radnika; ruke starica s prstima istrošenim radom, ručice djece što ih majke dižu da bolje vide.

»Kako vam je, ljudi Splićani?«

»Sad nam je dobro.«

»Rušenje prestade. Glad smo izdržali; bude li ga još neko vrijeme, znat ćemo i to pretrpjeti.«

»Tito! Tito!«

Noge ne miruju; ruke se dižu; prsti se miču. Cvijeće se i lišće prosipa. Poslije toliko vremena povučenosti i šutnje puk hoće da se kreće, da duboko diše i da se naviče.

Neka me starica hvata za lakat, pipa me po ramenu:

»Ti si doista živ. Pisalo je u splitskim novinama da si nastradao, da su te partizani ubili. A, eto te!«

»Drugovi, Sloboda može što i Krist: dignuti mrtve iz groba!«

A narod kliče:

»Sloboda! Sloboda!«

Iako umoran, te noći nisam mogao lako usnuti.

A, i kako bih?

Svršavao je moj partizanski život.

Split, 29. listopada 1944.

Vladimir Nazor, Partizanska proza, Split, 1976., str. 165., 166.

Kako vam je, ljudi Splićani? Sad nam je dobro.

Nazor na Rivi. Kako vam je, ljudi Splićani? Sad nam je dobro.

RADOSTI U KIŠNOM JUTRU

Sjećate li se dobro tog jutra? Kako ste ga doživljeli? Koji vam se trenutak, koji detalj, naročito usjekao u pamet? Odgovori su bili brojni, različiti, i evo ih nekoliko…

… »Jedne večeri«, govori penzioner, »četiri ili pet dana prije oslobođenja, gledali smo vatre, rakete, kresove po Mosoru, Kozjaku, na otocima. Doznali smo da se slavi oslobođenje Beograda. Bila je to jeziva igra s nervima. Svud oko tebe, prst daleko, radost, slavlje, sloboda – a ti u svojoj mišolovci nemoćan čekaš. Viriš kroz prozor: eno ih, još patroliraju. Čuješ bat čizama i rafale šmajsera.«

… »Znam«, rekla je žena, »da smo svi stali na kiši, kisnuli smo, a nitko se nije micao. I znam da su zvona zvonila neprestano, isto kao da je Uskrs … Još nije bilo svanulo, a čula sam razgovore i dozivanja na ulici. – Ajdemo! – Utekli su Nijemci! – Nikoga nema u gradu! – Kad smo došli na Rivu, učinilo mi se da sanjam. Ajme, koji pusti narod! Otkad toliko svijeta nisam vidjela? Nije mi išlo u glavu da je Split tako velik. Samo je bilo malo mladosti. A onda s partizanima došla je i mladost. Oni su prolazili, marširali su, a mi smo plakali. Žene, matere, sestre, puno njih oko mene otkidale su se od špalira i padale oko vrata sinu, mužu, bratu.«

… Ribar s Matejuške sjeća se jednog detalja – povratka Fabjanka (Siriščevića op.p.). »Iz Rive dotrka je u svoju kaletu. Ka vitar. Nije ima vrimena na vrata od dvora kucat, nego je skinuja gevermašinu i zapuca. Mater je otvorila škure i zavikala odozgor:

- Fabjanko moj! – On je raširija ruke : - Majko!

Odmar je iša i nikad se nije vratija. Ali meni je uvik živ pri očima.«

Miljenko Smoje, Slobodna Dalmacija, 26. listopada 1959.

Susret brata i sestre na Obali. On je poginuo nekoliko dana poslije

Posljednji susret. Susret brata i sestre na Obali. On je poginuo nekoliko dana poslije

STOPE NA KAMENU


Gazili smo teško u mrakove uza
promrzli, gladni, ranjeni i bosi,
prolismo jezera krvi i suza.

Inje visina donijesmo u kosi.

Na bridu smrti rumeni se stopa,
a žig srca našeg osta kraj studenca,
gdje grob za druga vrh noža iskopa
sa živom dušom neusahla vijenca.

Naš život kratak postao je velik
na jarkom svjetlu, živome plamenu.

Srcem, samo srcem smrvili smo čelik.

Zauvijek će ostat stopa na kamenu…

Jure Franičević-Pločar

VRIJEME NE BRIŠE SJEĆANJA

Dvadeset šesti listopada je dan sjećanja. Mnogi su nam pričali kako su se osjećali tog dana, a ja sam to želio čuti od starice Antice Ricov, čija dva sina nisu imali sreću dočekati slobodu.

»Kako sam se osjećala? Ne pitajte! Dotrčala sam na Rivu, na njoj puno svijeta. Čitav grad bio je na nogama. Narod je ljubio svoje oslobodioce kao svoje najbliže, a suze radosnice nisu se mogle zaustaviti. Svatko je želio stisnuti ruku borcu, da mu kaže po koju riječ dobrodošlice, da upitaju za sina, kćer, oca, majku, prijatelja…

Uoči slobode kiša je pala, umila Split i oprala tuđinski vonj. Orile su se gradom pjesme… Prizor je zaista bio veličanstven. Taj prvi dan u slobodi ličio je na san. Tražimo ja i moj Ante sinove. Nema ih među tolikom vojskom. Mnoge sam partizane zaustavljala, pitala za njih. Nitko mi nije znao bilo što o njima reći. A tko zna? Možda je netko i znao ali nije mi mogao reći…

Nagađanja su se obistinila … Marijana i Branka više nikada nisam vidjela…« Nije ih vidjela ni kada su pošli u partizane. Ni kasnije.

Marijan je, 1943., dolazio po lijekove ilegalno u Split. Prespavao je kod Cvijanovića. Desa Kljaković je obavijestila njegove roditelje o tome. Ujutro su Ante i Antica pošli vidjeti sina, ali on je već bio izišao iz Splita … Poručnik Marijan imao je dvadeset sedam godina kad je poginuo, ne zna se za njegov grob…

Branko je posljednji put viđen na Biokovu u jesen 1943. g. Marica Glavina spremala se na put. Prišao joj je Branko, i doznavši da ide u Split, zamoli je da navrati njegovima i da ih pozdravi, što je ona i učinila. Ubrzo je zatim Branko nestao u jednoj borbi … ne zna mu se grob … a imao je dvadeset i tri godine…

»Oba su se rodila u Podgori, sinovi moji, jabuke moje… majka ih ne može nikako zaboraviti«, govori, a glas joj podrhtava.

Nisu ih zaboravili ni njihovi drugovi. U spomen-sobi, u Varošu, istaknute su njihove fotografije. O njima piše i u Knjizi evidencije, jer prošlost ne priznaje samo onaj tko se nje stidi.

Rade Bulajić, Poruka borca, 26. listopada 1985.

KAKO SMO SAČUVALI GRAD

Major Narodnooslobodilačke vojske Ivo Purišić, komandant splitskog područja: Split smo sačuvali od rušenja

Komandant Purišić. Major Narodnooslobodilačke vojske Ivo Purišić, komandant splitskog područja: Split smo sačuvali od rušenja

Tih su dana Nijemci evakuirali grad u pravcu Trogira, a vojnu i civilnu vlast formalno su predali vojsci i organima Uprave NDH. Prema informacijama kojima smo raspolagali, u gradu su trebale ostati grupe njemačkih vojnika predviđene za rušenje najvažnijih objekata. Za komandanta grada postavljen je Marijan Butković, kapetan fregate Ratne mornarice NDH.

Pošto smo Hugo (Gazin) i ja ocijenili da u tom oficiru, s obzirom na njegov položaj, imamo dobar ključ za ostvarenje naše akcije, zatražili smo od drugova da nas preko osoba koje su bile s njim u vezi »najave« komandantu grada. Pozvonili smo na vrata njegovog stana, u Lovretskoj ulici, koja nam je otvorio do zuba naoružan mornarički podoficir. Predstavili smo se komandantu grada: Hugo kao član Oblasnog komiteta KPH, i ja, major NOVJ. Rekli smo da smo došli specijalno s oslobođenog teritorija pred skoro oslobođenje Splita. Drugovi znaju gdje smo, pa je stoga on odgovoran za naše živote dok smo u njegovom stanu.

Postavili smo mu ove uvjete:

– da dopusti da se među straže koje su već tada preuzimali ili preuzeli kod svih vitalnih objekata mornari i domobrani postave i partizani (uzgred napomenusmo da ih je pun grad). On je za naše borce trebao osigurati mornarske i domobranske uniforme;

– da mornarima i domobranima naredi da, u interesu njihovih života, pruže oružani otpor Nijemcima ako pokušaju rušiti grad;

– da se stražarskim posadama mornara i domobrana ne smije reći tko su novi stražari. U pogodnom trenutku partizani će se već znati nametnuti posadama;

– da dopusti da se u radiostanicu Ratne mornarice NDH na Marjanu infiltriraju partizani u mornaričkim uniformama NDH i da im se omogući rad s našim jedinicama i s našim radiodokumentima;

– da Hugu i meni na dan kad mu to bude priopćeno preda dio garnizona koji nije na straži i povuče straže ispred značajnih objekata i da nam ih preda. Daljnje stražarenje preuzet će partizanske jedinice, koje su za tu svrhu već pripremljene u gradu.

Komandant grada je energično odbio. Mi smo ostali pri našim zahtjevima. Rekli smo mu da se, osim »krupnih« partizanskih jedinica u gradu, naše jedinice nalaze i na samim prilazima Splitu. U to se može i sam uvjeriti: čuje se artiljerijska paljba. To je bila artiljerija 26. divizije što se čula s Brača.

Split će biti oslobođen bez obzira na to koliko nam ustupaka učinili, kazali smo. Mi želimo da to bude sa što manje žrtava i da se istodobno sačuva grad. Konačno, to je i vaša šansa za rehabilitaciju.

On je odgovorio da pokušamo razumjeti njegov delikatan položaj između čekića i nakovnja. Nije htio sam preuzeti obavezu suradnje s nama, pa je zatražio da dođemo večeras u Štab RM NDH, gdje bismo naše zahtjeve iznijeli pred grupom oficira. »Želio bih da odluka o stavu RM NDH ne bude samo moja, već većeg broja oficira« - dodao je on.

Mi smo se pogledali: ići u Štab ustaške mornarice noću!? Međutim, odmah smo se s tim prijedlogom složili, ali smo ga upozorili da će naši drugovi sve sudionike tog sastanka kazniti smrću ako je to nekakva zamka. Naravno, obmanuli smo ga, jer smo tada još bili sami.

Na sastanak smo došli oko 21 sat. Do štaba RM, što je bio u zgradi Banovine, doveo nas je automobilom prof. Miro Mihovilović. On je s nama ušao u salu gdje nas je čekao komandant Butković, i predstavio okupljenim oficirima kao predstavnike NOP-a i NOV-a. Tu je bilo tridesetak oficira, nekoliko podoficira i dva domobranska oficira od kojih je jedan, kako smo kasnije doznali, bio zamjenik komandanta mjesta. Uglavnom smo im iznijeli iste zahtjeve i upoznali s nadiranjem naših jedinica prema Splitu. Zatražili smo preuzimanje vlasti.

Svi su prisutni prihvatili naše zahtjeve i složili se da se Ratna mornarica NDH i domobrani stave pod našu komandu kako bi bilo što manje krvoprolića. Mene su prihvatili kao vojnog rukovodioca NOV-a i NOP-a i odmah smo se dogovorili o načinu komuniciranja s komandantom grada i domobranskim oficirom, njegovim zamjenikom. Sastanak je završio oko jedan sat u noći.

Poslije toga partizani su se infiltrirali u ustaške i domobranske straže, počeli smo preuzimanje i kompletnih straža, uspostavljene su razgranate radioveze, detaljno se pratilo kretanje Nijemaca, osobito njihovo povlačenje. Tih smo se dana s komandantom Butkovićem sastajali i po dva puta dnevno, obilazili smo straže, kontaktirali s ubačenim partizanskim grupama, odlazili na sastanke, kretali se noću… U tome je mnogo pomogao Miro Mihovilović, komandant protuavionske zaštite za Split. Osigurao nam je propusnice, dozvolu za noćno kretanje i svoj auto. S njime i komandantom grada noću smo obilazili straže. Ponašali smo se kao prava komanda garnizona. Akcijama smo neposredno komandirali iz Štaba RM NDH.

Split je bio miniran. Osim jedne diverzije u javnim skladištima na Obali, u gradu nije eksplodirala ni jedna podmetnuta mina. Split je bio sačuvan od rušenja. Sjećam se da smo posljednje noći, obavljajući kontrolu svih naših jedinica u neprijateljskim uniformama, došli i u glavnu poštu. Mornarička jedinica što je čuvala poštu raportirala je da su u podrumu pošte Nijemci koji ne žele odatle izaći. Posumnjali smo da je tu punkt za aktiviranje mina u mnogim predjelima grada, jer je u podrumu pošte bila tranzitna telefonska centrala. Naredili smo komandiru straže da s nekoliko stražara odmah siđe u podrum i razoruža Nijemce. To je i učinjeno.

Drugi naš zadatak bio je oslobađanje zatvorenika koje smo trebali osloboditi udarnim grupama. Bilo je dogovoreno da se to izvrši bez obzira na žrtve. Zahvaljujući snazi NOP-a, taj je zadatak izvršen mnogo bezbolnije. Mjesni komitet KP zatražio je od rukovodioca policije NDH da do 20 sati 25. listopada pusti na slobodu sve zatvorenike. Ako tako ne postupi, to će onda učiniti udarne partizanske grupe, koje su već spremne i samo čekaju naređenje. Nalazeći se u bezizlaznoj situaciji, on je pustio zatvorenike, a mi smo, prema unaprijed utvrđenom planu, još te noći počeli hapsiti suradnike okupatora i sprovoditi ih u te iste zatvore…

Iz sjećanja majora Ive Purišića, komandanta Splitskog vojnog područja, Slobodna Dalmacija, 26. listopada 1974.

RATNA ŠTETA: PORUŠENO 20 POSTO STAMBENOG FONDA

Iz izvješća Tehničkog odjela Gradskog NOO-a, procijenjena je ratna šteta na 233 javna objekta u ukupnom iznosu od 751,637.326 predratnih dinara, i to na zgradama 98,300.060 din, na inventaru 130,956.722, a na skladištenoj robi 522,380.544 din.

Bombardiranjem je potpuno porušeno 275 stambenih zgrada, 1247 zgrada je što teže, što lakše oštećeno, za stanovanje je neupotrebljivo 4500 stanova, što znači 20% stambenog prostora grada Splita. (Split je 1941. g. imao 3200 kuća).

Sve tri gimnazije su za vrijeme njemačke okupacije služile kao njihove kasarne. Prva gimnazija je djelomično porušena od bombardiranja, dok je zgrada Ženske građanske škole potpuno srušena. Ukupna ratna šteta, u predratnim dinarima, na objektima samo ovih škola je 9,596.795 dinara, uključujući i štete na inventaru škola. Iz biblioteke u 2. gimnaziji nestalo je 1800 knjiga.

Kisić, 1. srpnja 1945. i inventar ONO-a Dalmacije, HR-DAST BR. 21, kut. br. 1 i 5

POZORNICA POBJEDNIKA

Moglo je biti osam sati nekoga rujanskog jutra 1944. Bila je neka uličica, slijepa, pompozno nazvana Teutina ulica, koja je, utjerana između ograde nekog vrta i cijelog niza skladišta, povezivala zapuštenu stražnju stranu patricijskog doma s ulicom koju je obrubio antički rimski zid. Virkajući kroz zavjese prozorčića dubokog poput puškarnice, primijetio je nešto neobično kako se miče u dnu uličice koja je izbijala na cestu. Sjene čudne i razbacane, naoružane naizgled dugim štapovima, u nepravilnim su razmacima prelazile završni otvor Teutine koja je dolje, na raskršću, burkajući se sa cestom, poprimala izgled maloga blještavog ekrana. Usredotočio je pogled i shvatio. Te sjene, koje su sporo savladavale onu svijetlu pačetvorinu, bili su njemački vojnici koji su hodali spustivši puške u visini koljena. Nisu stupali, nije se čuo ni povik neke zapovijedi ni odjek neke cokule. Hodali su umornim korakom, koji nije imao ničega ratničkoga te su, tik uz antički zid, odlazili u apsolutnoj tišini. Nitko od njih nije više pjevao, kao u rujnu 1943, o feralu i kasarni Lili Marlene. Uslijedila je vizualna stanka koja je potrajala možda tridesetak minuta.

U tih pola sata, koliko je prošlo između sablasne procesije pobijeđenih i ulaska pobjednika, Marco nije uspijevao vidjeti ništa osim prazne bjeline u dnu Teutine. Ukočen instinktom radoznale slutnje, ostao je prikovan i zadubljen uz puškarnicu kupaonice. Trgnuo se kad je na zaslonu rimskog zida spazio kako se ocrtavaju siluete nekih nepoznatih vojnika, koji nisu hodali nego stupali, žustrije od iščezlih Nijemaca, odlučnije uspravni, sigurnijega koraka, spretnoga i bučnoga. U prvi mah nije uspio shvatiti kojoj zastavi pripadaju svi ti pješaci odjeveni u lagane odore boje bijele kave. Englezi? Amerikanci? Jugoslaveni? Njihovu je pripadnost odala pjesma koja je počela odjekivati iz njihova puna grla: pjevali su borbenu davoriju, partizansku budnicu koju su često emitirale ilegalne radiostanice, koja je smjesta razjasnila sedamnaestogodišnjemu Marcu Razmilu veliku novost dana. U grad su stigle sada već regularne brigade maršala Tita. Izvršena je, a da ni metak nije ispaljen, svojevrsna smjena straže između ostataka armije aveti kontingenata vojske od krvi i mesa. U toj discipliniranoj vojsci nije više bilo ni traga mladića kojekako naoružanih, loše odjevenih, koji su godinu dana ranije zamijenili Talijane da bi ih rastjerali i zamijenili Nijemci i ustaše.

Oko podneva su novi vojnici, sa crvenom petokrakom na kapi, podigli tribinu na Rivi.[2] Iza podija su napravili prostranu pozadinu od fotografija, postrojivši, jedan uz drugi, četiri golema portreta u sepiji koje je na drvenim pločama naslikala ruka sposobna crtača. Marco, pomiješan s gomilom koja je pokuljala na obalu, vidje kako se put neba diže velika Churchillova buldoška glava, pa nasmiješeni Roosevelt, pa jedan Tito namršten oholo i vojnički. Napokon je uzdignut još jedan veliki lik, brkat, patrijarhalan, dobrodušan, koji ulijeva povjerenje: bio je to prvi put da se Staljinova slika pojavljuje javno, na otvorenome, na središnjoj gradskoj čistini pred morem. Kroz Marcov um sijevnulo je nenadano sjećanje na vješala. Baš gdje se uzdizala pozornica pobjednika, nedaleko od crkve sv. Frane, neoštećene u zračnim bombardiranjima, godinu dana ranije su Nijemci objesili nekoga Staljinova i Titova »bandita«.

U prvim popodnevnim satima, dok se ulicama, ne više pustima, rojila uzbuđena i silovita gomila, pojavili su se na čistini blistavi instrumenti limene glazbe. Masa blijedih ljudi, obilježenih strahovima i oskudicom, dijelom natisnuta oko pozornice, dijelom stisnuta između crkve i lučke obale, urlala je, gurala se, grohotala, na mahove je čak plakala. Svi su izgledali kao da su pobjegli iz podzemlja kakva golemog zatvora i da su poludjeli od slobode. Odjednom je glazba nadglasala i ušutkala buku; neke su starije žene pale na koljena dok su im se usne micale u molitvi, a isprepleteni prsti prebirali krunicu. Kroz zrak su prodirale i odjekivale u ruševinama svečane note triju odijeljenih nacionalnih himni, engleske, američke, pa ruske; nije bilo moguće jasno razabrati himnu Jugoslavije koja se ponovo rađala i koja u tom trenu nije više bila kraljevska, ali ni još komunistička. Oko podija, probijajući se kroz gomilu koja je sada dizala ruke i pljeskala, počeli su uz zvuke trublji i bubnjeva defilirati vojničke čete sa sjajnim čeličnim kacigama na glavi, kratkim automatskim puškama na prsima, te s namreškanim ručnim bombama, nalik ananasu, obješenima o pojasima.

Nakon toga se na tribini pojavila skupina britanskih i jugoslavenskih časnika, odjevenih gotovo podjednako, a uz njih nekoliko mladih žena u odorama koje su u rukama držale olovke i notese. Nijedan Amerikanac, nijedan Rus, osim onih dviju enormnih i potkresanih slika Roosevelta i Staljina u sepiji. Marcov pogled je privukao jedini lik koji se na pozornici, među svim tim vojnicima aseptičnoga i evropskog izgleda, isticao arhaičnim držanjem, kao da je izvučen iz prašnjavoga etnografskog priručnika: neki kosovski Šiptar, koščat, hladan, plemenskog izgleda, s ovješenim brkom žutim od duhana, bijelim kečetom na obrijanoj glavi, s dvama redenicima ukrštenima na pojasu gdje je virio držak bodeža. Između koračnica čuli su se kratki i hrapavi svečani govori na engleskome ili srpskohrvatskome, koje su smjesta s jednoga na drugi jezik zvonkim glasom prevodile mlade prevoditeljice u vojnoj odori. Marco je primijetio kako su njihove premalo ženstvene frizure nestajale pod kapama sa crvenom zvijezdom. U djeliću sekunde ga se dojmio nazalni glas, poput prehlađenoga, vojnikinje veoma kratke kose i muškaračkog lica, pomalo sivoga i ušiljenoga; bez korištenja notesa prevodila je spremno, na tečan engleski, riječi govornika sa srpskoga ili hrvatskoga. Zatim je glas umuknuo a manifestacija se nastavila s glazbom, povicima, pjesmama i neobuzdanim pljeskanjem.

Odlomak iz romana »Izgubljena knjiga« Enza Bettize (E. Bettiza, Libro perduto, Mondadori, Milano, 2005). Preveo: Inoslav Bešker

MAESTRO TIJARDOVIĆ I KOLO PARTIZANSKO

Maestro ponovno za dirigentskim pultom u splitskom Kazalištu

Ivo Tijardović u svom teatru. Maestro ponovno za dirigentskim pultom u splitskom Kazalištu

Ivo Tijardović je došao u oslobođeni Split. Radosti nije bilo kraja. Završavajući svoj ratni dnevnik, napisao je za taj 26. listopada: Najsretniji dan u životu naše obitelji!

Već sljedećeg dana od dolaska u Split, Tijardović preuzima kazalište i postaje intendant. Kazališni život opet započinje punom parom!

Ivo Tijardović je čovjek koji je svoje traganje za ljepotom poistovjećivao s borbom za istinu i slobodu. A o tome je riječ. I o najsumornijem danu njegovog života, travnja 1941. g., o topotu fašističkih čizama Rivom i reskim komandama koje pozivaju na priznavanje poraza i na pokornost. Kako su u njemu, u duši odjekivale riječi iz novina Corriere della sera, jednog svibanjskog dana iste godine, kada je u ime »novog doba« i »više civilizacije« zapisano: »Tamo gdje je lav svetoga Marka raskrilio svoja krila, Italija se vraća kao gospodar…«

»Pijani su od vlastite halabuke, a otrijeznit će se – srozani« – predviđao je maestro.

Odmah, 1941. godine, postao je član grupe intelektualaca - antifašista. Sastajao se s istaknutim umjetnicima koji su se opredijelili za partizansku stranu. Surađivao je s braćom Šegvićima, Beškerom, Oštrićem, prof. Odrljinom i drugima. Situacija je za Tijardovića bila opasna, jer su ga četnici i ustaše stalno imali na oku. Bio je u direktnoj vezi sa sekretarom Gradskog komiteta KP-a Nikolom Randićem. Maestro postaje aktivist, a da ni sam ne osjeća kako ga zanosi borbe uvlače … Podvrgnuo se svim zakonima NOB-a, on je ostao samo dio svoje zemlje i svog mora, svoj na svome…

Sve što je učinio, učinio je jednostavno, na njemu svojstven način. Tako se borio za slobodu. Maestro je pokazao da je prije svega rodoljub s dubokim osjećajem dužnosti. Tako se, na primjer, može objasniti zašto je maestro, u uniformi partizanskog kapetana, svom prvom baletu u tek oslobođenoj domovini 1945. dao ime »Partizansko kolo«. On je u tom kolu imao mjesto od početka do kraja.

Jurica Körbler: Ivo Tijardović, 120.-121., i Radovan Kovačević, Poruka borca, svibanj 1976.

POMOĆ OBITELJIMA BORACA

Iz izvještaja Odbora za pomoć vidljiv je opseg pružene pomoći obiteljima boraca za listopad 1944.:

1. Novčana pomoć: novčanu pomoć je primilo 1925 obitelji s 5236 članova i to:

  • Redovna pomoć 5,986.100 kuna
  • Izvanredna pomoć 36.900 /
  • Liječnički fond 58.287 /
  • Zaostaci 3000 /
  • Izvanredna akcija 5,561.000 /

ukupno 11,645.287 kuna

To je 571.056 kuna više od podijeljene pomoći za rujan, a obuhvaćeno je i 110 obitelji više nego u rujnu s 231 članom. Izvanredna pomoć je dana kod šest slučajeva smrti u obitelji, tri slučaja velike bijede, nabave naočala (1), bolesti (1) i pomoć ilegalcu (1). Izvanredna pomoć je dana svim obiteljima boraca u visini redovne pomoći (kao u rujnu), čime se išlo u susret teškom materijalnom stanju obitelji boraca. Izdatak u liječničkom fondu odnosi se na isplaćena 53 recepta, što se uglavnom odobrava najsiromašnijim obiteljima boraca.

2. Pomoć u hrani: Ovu pomoć primilo je 122 obitelji, a podijeljeno je 299 kg hrane i 127 kg voća. Za razliku od rujna, u ovom mjesecu podijeljeno je samo 1,5 kg mesa, jer je došlo do apsolutne nestašice mesa na tržištu.

3. Pomoć u odjeći: Najsiromašnijim obiteljima podijeljen je 141 komad odjeće i obuće za djecu, i to 36 pari cipelica, 36 pari dječjih bječvica i 60 komada veštica i gaća za dječake i djevojčice.

4. Liječnička pomoć: Ukazana je liječnička pomoć kod 49 ambulantnih pregleda, 20 kućnih pregleda i 21 dječjeg pregleda, kod čega je angažirano 12 liječnika koji su pomoć pružali besplatno.

5. Zbrinjavanje djece: 57-ero nezbrinute djece smješteno je kod imućnih rodoljuba, što je za 20 više u odnosu na rujan.

6. Podjela pošte: U toku listopada promet pošte je bio velik. Primljeno je 4873 pisama, a poslano 3567 pisama.

Organizacijsko stanje Odbora za pomoć je: pet odbornica, 17 pododbornica i 71 aktivistkinja, ukupno 93 žene.

Gradski NOO Splita 1942. - 1945., HR-DAST broj 27, kut 4., broj 46/415.

Druga dalmatinska na Stradunu

Libertas. Druga dalmatinska na Stradunu

Iz Ratne Kronologije–LISTOPAD 1944.: CRVENA ARMIJA ULAZI NA TERITORIJ NJEMAČKE – TEŠKI PORAZI JAPANA OD STRANE SAD – OSLOBOĐEN DUBROVNIK (18. LISTOPADA), SPLIT (26. LISTOPADA), ZADAR (31. LISTOPADA) – OSLOBOĐEN BEOGRAD

STUDENI

Grad je porušen – Počeo upis u škole – Slobodna Dalmacija izlazi tri puta tjedno, kinodvorane pune ljudi, koncerti u kazalištu – Hrana umjesto plaće – Smrtne kazne ratnim zločincima i narodnim izdajicama – Zabranjena prodaja na ulicama – Narodne povorke odale počast strijeljanim borcima 1. splitskog odreda u Ruduši i partizanima i obješenim rodoljubima na splitskom Lovrincu – Hajduk se vratio u Split – Uklanjanje ruševina – Uspostavljene parobrodske pruge, proradilo Brodogradilište, opet vozi rera – Osnovan Gradski narodni sud – Građani pozvani da prijave zločine: »Naš narod je suviše propatio da bi se svetio nevinima« – U svakom rejonu zdravstvena ambulanta – Oživljavaju privredne aktivnosti – Kampanja za prehranu vojske i građana – Na Obali se iskrcavaju tenkovi, kamioni, vojska, hrana i municija, parobrodi dovoze zbjeg iz Italije – Život na Pazaru – Otvorena dramska sezona u teatru

1. studenoga

  • Poslije četverogodišnje okupacije počeo je upis u srednje i pučke škole.

Uredništvo Slobodne Dalmacije javlja da će, zbog pomanjkanja papira, privremeno list izlaziti triput tjedno: ponedjeljkom, srijedom i subotom… Slobodna Dalmacija

Grafički radnici Slobodne Dalmacije pripremaju tiskanje prvih primjeraka lista u oslobođenom Splitu

Slobodna. Grafički radnici Slobodne Dalmacije pripremaju tiskanje prvih primjeraka lista u oslobođenom Splitu

  • Split je postao važna baza Mornarice NOVJ. Štab IV. POS-a organizira tehničke službe na spašavanju i obnovi potopljenih brodova, uspostavlja pomorski saobraćaj, pomaže i u ulovu ribe za ishranu stanovništva. POS vrši i preseljenje brodogradilišta i radionica iz Visa u Split i Trogir. Pribilović, 570.
  • Radnicima koji rade na obnovi željezničke pruge, luke i na ostalim radovima u Splitu, danas je podijeljena hrana (brašno, grašak i konzervirano meso) umjesto plaće.

Mobilizacija muškaraca, rođenih između 1908. i 1926., za NOV teče normalno. Zapravo, Ured za mobilizaciju u Splitu nema mnogo posla, jer je najveći broj sposobnih ljudi i omladine već prije dobrovoljno otišao u NOV. Gizdić, 1944/1945., 703., 704

2. studenoga

  • Mrtvi dan. Kiša i kiša.
  • U splitsku luku uplovio je britanski razarač 167 s komandantom britanskih snaga na Jadranskom i Jonskom moru, admiralom Morganom. Na Mletačkom pristanu dočekali su ga pukovnik Srećko Manola, zamjenik komandanta Mornarice NOVJ i komandant IV. pomorsko-obalnog sektora Nikola Srzić.
  • Od jučer splitski kinematografi besplatno prikazuju sovjetske i engleske filmove ratnih operacija i dvorane su pune ljudi.
  • Radnicima Brodogradilišta te obiteljima poginulih partizana, koje su dobivale redovitu mjesečnu pomoć od NOO-a, dijeli se stanovita količina bijelog brašna, riže, graška, te meso. Željezničarski namještenici, osim toga, dobili su duhan i cigaretni papir. Kisić

3. studenoga

  • U prostorijama Zdravstvenog odjela Oblasnog NO odbora održana je konferencija o koordinaciji rada vojne i civilne sanitetske službe. Donesena je odluka da se za smještaj bolnice i ranjenika Osmog korpusa, pored ostalih, rezervira i Osnovna škola ispod Marjana, kao i prostorije Sjemeništa s kapacitetom od 450 do 500 kreveta, i izvrši mobiliziranje liječnika i drugog medicinskog osoblja. Kronologija
  • Jutros je objavljen slijedeći oglas:

Vojni sud Oblasti VIII. Korpusa NOVJ, Vijeće pri Komandi Splitskog Područja, pri svom zasjedanju, održanom dana 2. studenog 1944. godine, donio je osude, kojima je, kao ratne zločince, kao narodne izdajice i narodne neprijatelje u smislu čl. 13 i 14, a u vezi sa čl. 16 i 17 Uredbe o Vojnim Sudovima od 24. svibnja 1944. godine:

OSUDIO

I. Na kaznu smrti strijeljanjem, gubitak časnih prava i konfiskaciju imovine:

1. Stanojević Jurja Šimunova, rodom iz Lastova, nastanjena u Splitu, veliki župan župe Cetina ustaša- ratni zločinac

2. Luetić Antu pk. Kleme iz Župe Kotar Imotski, sada nastanjenog u Splitu, bivši veliki župan župe Cetina, ustaša – ratni zločinac

3. Dr. Vukušić Stjepan pk. Josipa iz Omiša, nastanjenog u Splitu, ustaški gradski načelnik – narodni izdajica

4. Ing. Lukas Fabijan iz Splita, direktor Srednje Tehničke škole u Splitu, ustaša, okupatorski denucijant-narodni izdajica.

5. Matošić Joka Jakovljev iz Splita, ustaša – narodni izdajica.

6. Stipčević Umberto iz Arbanasa kod Zadra, nastanjenog u Splitu, povjerljiv činovnik velike župe Cetina i posljednji šef ustaške policije u Splitu- narodni izdajica

7. Susović Ivana iz Zagreba, ustaški poručnik, ranije šef agenata ustaške nadzorne službe u Zagrebu – narodni izdajica.

8. Leskovar Josipa iz Zagreba, nastanjenog u Splitu, ustaški policajac, batinaš – narodni izdajica

9. Čolović Jova Petrova iz Tepljuha kod Drniša, nastanjenog u Splitu, četnik, okupatorski špijun-narodni izdajica.

10. Čolović Branku ženu Jovinu iz Tepljuha kod Drniša, nastanjenu u Splitu, špijunka okupatora, nemoralna života – narodni izdajica.

11. Dr. Carića Ivana pk. Jurja iz Jelse, nastanjenog u Splitu, ljotičevac-četnik, saradnik okupatora – narodni izdajica.

12. Marović Uroša Jovina iz Supetra, nastanjenog u Splitu, ljotičevac-četnik, saradnik okupatora – narodni izdajica.

13. Pezelj Celimira Andrijinog iz Kaštel Štafilića, nastanjenog u Splitu, ljotičevac-četnik, saradnik okupatora u službi talijanske policije – narodni izdajica.

14. Tucakov Ozrena Stefanova iz Novog Sada, nastanjenog u Splitu, četnik, saradnik okupatora, ratni špekulant – narodni neprijatelj.

15. Dvornik Veljka Josipova iz Splita, četnički organizator, saradnik okupatora – narodni izdajica.

16. Dr. Niku Ljubića pk. Nikole iz Starigrada, nastanjenog u Splitu, saradnik okupatora – narodni izdajica.

17. Kabić Nikolu Petrova iz Ervenika, nastanjenog u Splitu, četnički organizator, saradnik okupatora – narodni izdajica.

18. Stipanović Andriju pk. Andrije iz Hrvaca kod Sinja, nastanjena u Splitu, saradnik okupatora – narodni izdajica.-

19. Čošić Jakova pk. Ante iz Trilja, nastanjena u Splitu , saradnik okupatora – narodni izdajica.

20. Petrošić Ita pk. Ante iz Splita, saradnik okupatora, fašista – narodni izdajica.

21. Ing. Jug Josipa pk. Vjekoslava nastanjenog u Splitu, Hitlerovac, petokolonaš, u službi njemačke tajne policije – narodni neprijatelj.

22. Procukijević Viktor pok. Ivana iz Sutulmare-Bukovina, nastanjenog u Splitu, nacista, u službi okupatora – narodni neprijatelj

23. Silić Ljudevita pk. Ante iz Gorice, nastanjenog u Splitu, u službi njemačke tajne policije – narodni izdajica.

24. Bezić Miru Miroslavovu iz Splita, u službi njemačke policije.

II. Na kaznu prisilnog rada i gubitak časnih prava:

1. L. J. iz Zadra, nastanjenog u Splitu, u službi okupatora, narodni neprijatelj, na 2 (dvije) godine.

2. B. J. iz Splita, domobranski satnik, ratni špekulant – narodni neprijatelj, na 3 (tri) godine.

3. S. B. iz Splita, saradnika okupatora – narodni neprijatelj, na 3 (tri) godine.

Pravedni sud narodni stiže postepeno svugdje. – Neka svi ratni zločinci i narodni izdajice znaju, da narod traži kaznu za sve krivce i da kazna neće nikoga mimoići.

Gore navedene stigla je zaslužena kazna narodnog suda!

Osuda je izvršena.

Smrt fašizmu – Sloboda narodu!

Vojni sud

Kisić

  • Zabranjeno je prodavanje na ulicama te je nestalo onih silnih preprodavačica i preprodavača po gradskim i perifernim ulicama, a više nema ni seljanki koje bi trgovale po kućama kao prije. Pojavi se po koja »strvinarka«, ali je i ona umjerenija, za par postola koje nisu poderane, može se dobiti pet-šest litara ulja, čija je današnja cijena 10.000 kuna po litri, ili kukuruza ili pure po 1300-1500 kuna. Velika je potražnja za mlijekom, kojeg ima malo, i to prilično razvodnjenog po 500, 600 kuna po litri. Jaja uopće nema, a sad im je cijena prešla 300 kuna po komadu. Zelje je pojeftinilo za 20-30% od cijene prije nekoliko dana.

S rasvjetom privatnih stanova se slabo stoji, ostaju stearinske svijeće, koje sada prodaju kraj Dušica po 400 kuna, a prije nekoliko dana prodavali su ih po 150-200 kuna.

  • Nastavlja se s vađenjem mina po Splitskom polju i moru. Pri tome je jučer poginuo jedan njemački vojnik, koji je bio specijalist za taj posao. Kisić

4. studenoga

  • Po gradu je oglašena presuda Vojnog suda sa svim obrazloženjima, ciklostilirana, kojom je Vojni sud vojne oblasti VIII. korpusa osudio na Visu na smrt dana 24. listopada 1944. Vladimira Malešu kao špijuna i agenta provokatora u službi talijanskih fašista. Osuda je izvršena strijeljanjem. Po nagovoru generala Cappija tražio je od raznih Splićana pripomoć za partizane, a onda prijavljivao policiji sve one koji bi mu pomoć davali. U Brodogradilištu je silio radnike da se upisuju u Dopolavoro, noću je pokazivao talijanskom redarstvu stanove partizana, sudjelovao je u premetačinama pri kojima bi zlato prisvojio za sebe itd. Kisić
  • SLAVA SINJSKIM ŽRTVAMA – Slobodna Dalmacija izvješćuje o ogromnoj povorci koja je s narodnim zastavama otišla iz Sinja u Rudušu da oda počast strijeljanim partizanima, pripadnicima Prvog splitskog partizanskog odreda, u Sinju 26. kolovoza 1941. i ostalim poginulim borcima iz Sinjske krajine. Nakon govora predstavnika vlasti, fra Pile Vuković održao je pomen palima.
  • ŽIVOT U OSLOBOĐENOME SPLITU – »… Gradske ulice su oživjele. Posvuda se vide naši borci, a građani, koji su se dugo vremena skrivali pred žbirima okupatora, izašli su preporođeni na ulice da pozdrave one koje su dugo vremena iščekivali. Prvi dani slobode Splita ispunjeni su veseljem i suzama radosnicama rodoljubnog građanstva ispaćena glađu i progonima, ali očvrslog u otporu tuđinu. Ljudi, žene i omladina radosno dočekuju prvoborce i vojnike, obasipaju ih cvijećem. Mališani hvataju vojnike i ponosni su što ih mogu osloviti drugarskim pozdravom: Zdravo druže!

Cijeli grad je okićen trobojnicama s petokrakama. Lepršaju zastave slobode na jesenjem vjetru. Obala, do jučer pusta, puna je svijeta. Odjekuju naše borbene pjesme. Na Narodnom trgu, osvijetljenom poslije toliko vremena tmine i nevolje, borci se hvataju u kolo i po starom Trgu, koji je vidio toliko poniženja i muka, ali i osjetio glasan protest progonjenih i bombe narodnih osvetnika, odjekuju zvukovi borbene, potresne Kozare…

Oslobođenjem Splita narodna vlast, koja je i prije bila jedina prava narodna vlast u gradu, organizira sve potrebno da se što prije prijeđe na redoviti život, uklone tragovi ropstva i da privreda grada što prije oživi…«

Kad se u bračkim vratima opazi neka lađa, svi jure prema obali da je dočekaju. Split je dao preko 10.000 boraca i svatko ima koga dočekati! Slobodna Dalmacija

Vojne počasti palim borcima i žrtvama fašizma na Lovrincu u prvim danima Oslobođenja

Počasni plotuni. Vojne počasti palim borcima i žrtvama fašizma na Lovrincu u prvim danima Oslobođenja

5. studenoga

  • Velika povorka svijeta, s počasnom četom iz 26. divizije, krenula je kroz grad na Novo groblje u Splitu, kako bi odala počast strijeljanim partizanima i obješenim rodoljubima. U prisustvu roditelja i rodbine poginulih održali su govore Vicko Krstulović, tajnik JNOF-a Dalmacije, a Ante Eterović u ime USAOH-a. Ante Roje, tajnik JNOF-a splitskog okruga, između ostalog rekao je: »Zavjetujemo se da ni jedan njemački zlikovac i ni jedan izdajica našeg naroda neće izmaći narodnom sudu…«
  • U 18 sati, u prostorijama poviše kina Eden, otvorena je izložba fotografija o toku i razvoju Narodnooslobodilačke borbe, zlodjelima fašista, te borbama u četvrtoj i petoj ofenzivi i ulasku NOV-a u Split. Pročelnik Prosvjetnog odjeljenja Oblasnog NOO-a, Cvito Fisković, održao je prigodni govor. Između ostalog je rekao:

»… Vi ćete ovdje vidjeti zločine okupatora, strijeljanja naše djece, naša zapaljena sela, naše izmučene ali ustrajne borce. Kroz ove fotografije doživjet ćete opet tjeskobne i velike dane za oslobođenje. Ove fotografije pokazuju kako je naš narod bio mučen, kako se teško borio … I nije čudno da baš ovdje, u ovom starom Gabinetto di lettura, zapravo Gabinetto di delitto, istina izlazi na vidjelo. Pod ovim su krovom autonomaši i izrodi prerasli u fašiste, gradili naša vješala pretvarajući se pred Evropom da šire kulturu među barbarima…«.

  • Poslije više od šest mjeseci uspješnog prezentiranja našeg sporta u inozemstvu, vratio se u oslobođeni Split nogometni tim Hajduk. Za samo pet mjeseci Hajduk je na Visu i u petnaest talijanskih gradova odigrao 31 utakmicu, od toga je četiri puta igrao neriješeno, a izgubio je samo dva puta. Kisić
  • U Split su uplovili p/b Bakar s 300 putnika i 40 tona tereta i p/b Solin sa 700 tona hrane. Pribilović, 398.

6. studenoga

  • Kraj česme na Obali završena je velika tribina, koja je napravljena zadnjih dana. Od Meja pa sve do gata pred Lučkom kapetanijom postavljen je dvostruki red žarulja za rasvjetu, a na tribini uz hrvatske zastave s crvenom petokrakom zvijezdom su i velike nacrtane figure Churchilla, Tita, Staljina, Nazora i Roosevelta. Malo poslije 17 sati sva je obala uz more, Sustjepan, stube Marjana, Điga, u vatri zapaljenih žarulja, na česmi na Obali velika je crvena zvijezda od žarulja, kao i natpis TITO na Marjanu. Rasvijetljen je i zvonik sv. Duje. Na Marjanu se bacaju rakete, dok se iz raznih antiavionskih mitraljeza na mahove pucalo mecima crvene, bijele i zelene boje. Čulo se i par topovskih hitaca. Obala je prepuna svijeta, oko 19 sati došla je povorka u kojoj su bili svi slojevi splitskog građanstva, predvođeni vojničkom glazbom, zastavama i bakljama, a nosili su se i razni natpisi. Orili su se pjevanje, vika i pljeskanje bez kraja. Kisić
  • Članovi Kazališta narodnog oslobođenja Dalmacije – zbor, orkestar, plesni ansambl i glumci-recitatori sudjeluju u bogatom umjetničkom dijelu programa Svečane akademije u povodu 27-godišnjice Oktobarske revolucije u dvorani splitskog teatra. Prije predstave pročitao je predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor svoj govor posvećen Oktobarskoj revoluciji i Crvenoj armiji. Bogdan Buljan, Repertoar hrvatskih kazališta 1840./1860./1980., Zagreb,1990.; Gizdić, 1944/1945., 712.

7. studenoga

  • Danas se besplatno dijeli 20 dkg mesa po osobi uz prikaz obiteljske knjižice i izjave o današnjem točnom broju članova obitelji.
  • Vicko Krstulović pozdravlja momčadi »Hajduka« i 1. dalmatinske brigade pred prvu nogometnu utakmicu u slobodnom Splitu

    Opet na Starom placu: prva utakmica. Vicko Krstulović pozdravlja momčadi »Hajduka« i 1. dalmatinske brigade pred prvu nogometnu utakmicu u slobodnom Splitu

  • U oslobođenom Splitu, na Hajdukovom igralištu, u prisustvu članova sovjetske i britanske vojne misije, uz više od 3000 gledalaca, odigrana je prva nogometna utakmica između Hajduka i momčadi 1. dalmatinske brigade, koja je završila rezultatom 6:1 u korist Hajduka. Kisić
  • U okviru proslave Oktobarske revolucije Split je pružao posebno impozantnu sliku. Miting u Splitu počeo je u 9.30 na Obali. Na svečanoj tribini nalazili su se, uz ostale, i predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor i predstavnici savezničkih vojnih misija pri Osmom korpusu – Ivanov, Brook i Hunt. Miting je otvorio predsjednik JNOF-a Splita Ivo Tijardović. Poslije njega govorili su: V. Krstulović, V. Buljan, J. Černi, B. Šiljegović i J. Brook. Narod ih je u više navrata usklicima i skandiranjem pozdravljao dok su govorili. Gizdić, 1944./1945., 713., 714.
  • »Novi vojnici, sa crvenom petokrakom na kapi, podigli su tribinu na Rivi«: Pred miting na pozornicu su postavljeni veliki portreti Churchilla, Tita, Staljina, Nazora i Roosevelta

    Churchill, Tito, Staljin, Nazor i Roosevelt. »Novi vojnici, sa crvenom petokrakom na kapi, podigli su tribinu na Rivi«: Pred miting na pozornicu su postavljeni veliki portreti Churchilla, Tita, Staljina, Nazora i Roosevelta

  • Zbog važnosti ribolova za ishranu stanovništva, Štab Mornarice ukinuo je većinu dotadašnjih ograničenja pa je dozvoljeno ribarenje danju i noću svim dozvoljenim sredstvima. Štab IV. POS-a odmah je stavio na raspolaganje Oblasnom NOO-u m/j Triton, pomoću kojega se lovila riba za stanovništvo. Pribilović, 370.
Djevojke na udarničkom radu

Veliko uklanjanje ruševina Djevojke na udarničkom radu

8. studenoga

  • Split je uskrsnuo. Opet se čuje zvižduk parobroda, željeznice i automobila. Radnici, građani, a posebno omladinke, s velikom ljubavlju i voljom rade na obnovi grada i otklanjaju ruševine. Ulice, obala, trgovi, kazalište i kina – sve vrvi, sve je puno svijeta. I tako, malo-pomalo, sve se vraća u normalu. Bego
  • Radilo se s velikom ljubavlju i voljom
    … s pjesmom i veseljem…
    … udarnički …

    Veliko uklanjanje ruševina Radilo se s velikom ljubavlju i voljom; … s pjesmom i veseljem…; … udarnički …

    …a pripomogli su i kari i konji splitskih težaka

    Veliko uklanjanje ruševina …a pripomogli su i kari i konji splitskih težaka

  • U Štabu Osmoga korpusa u Kaštelima danas smo se dogovorili o nizu zajedničkih pitanja vojske i NOO-a. Kao najhitnije postavlja se pitanje prehrane. Ono što korpus dobiva od Saveznika ne samo da je jednolično nego je i nedovoljno. Zbog toga NOO-i moraju i nadalje svu pažnju posvetiti opskrbljivanju jedinica NOV-a. Korpus traži od Oblasnog odbora da mu osigura rezervu hrane od 350 vagona. Ukupne količine koje su vojsci potrebne penju se na 642,5 vagona. Potrebna su 193 vagona žita, 157 vagona mesa, 49 vagona ulja, 39,5 vagona povrća, 16 vagona smokava i 188 vagona vina. Za raspoložive količine soli u Stonu moći će se zamjenom dobiti znatne količine hrane. Gizdić, 1944/1945., 716.
  • Neki pripadnici hrvatskih oružanih snaga, koji su bili ratni zarobljenici, pušteni su svojim kućama, među njima i žandarmerijski major Drobac. Oni koji nisu primljeni u borbene odrede NOV-a, redovito svakog dana vode se na rad: čisti se željeznička pruga Split - Sinj, popravlja se od Nijemaca srušeni most na Solinu, i čiste se gradske i periferne ulice. Kisić

9. studenoga

  • U tvornicama u Majdanu, Solinu, Vranjicu i Kaštel Sućurcu najbolji radnici-stručnjaci formirali su uprave tvornica. Gizdić, 1944/1945., 718.
  • Danas su pušteni iz zatvora uapšeni odmah po dolasku partizana, među njima dr. Beroš i ing. D. Matošić. Kisić
  • Prilikom uobičajene šetnje Pjacom, Rade i ja smo prvi put imali priliku biti svjedocima napadaja ratne neuroze. Neki mladić u partizanskoj uniformi šetao je s još dvojicom svojih vršnjaka civila u redu šetača neposredno pred nama. Odjednom je počeo grčevito gestikulirati i čudno vikati. Začule su se riječi: »Juriš! Pucaj! Švabe!« U sljedećem trenutku naglo se ukočio, a zatim srušio na pločnik Pjace. Udarac o zemlju začuo se usprkos žamoru što ga je stvaralo mnoštvo u šetnji. Ležeći na tlu, mladić se bacakao i trzao, a usto i nešto nesuvislo govorio. Ukočenim pogledom neodređeno je gledao nekamo uvis. Ubrzo se nekoliko partizana proguralo kroz krug pasivnih promatrača. Nesretnog mladića čvrsto su prihvatili za ruke i noge pa su ga držali prikovana za tlo nekoliko dugih minuta. Toliko mu je, naime, trebalo da se smiri. Zatim je začuđeno pogledao ljude oko sebe i tihim glasom zapitao: »Što vam je? Zašto me držite?«

Pojava takvih nervnih napadaja među ljudima u uniformi na javnim mjestima bila je vrlo učestala. Naročito često bi se to događalo na Pjaci i na Rivi. Napadaji bi se redovito javljali kod nekoliko njih istodobno. Kao da se radi o nekoj priljepčivoj bolesti. Mosettig, 147., 148.

10. studenoga

  • S meljavom klinkera, odnosno proizvodnjom cementa, počelo se već početkom studenoga u tvornici Majdan. (Prva rotaciona peć osposobljena je u ovoj tvornici i puštena u pogon u čast Prvog maja 1945.) Proizvodnja cementa u tvornici u Solinu u Sv. Kaju počela je kasnije zbog nedostatka struje. Tvornica salonita u Vranjicu puštena je u pogon na početku studenoga. Njena proizvodnja bila je u početku ograničena zbog nedostatka potrebnih količina azbesta i električne energije, koju je dobivala iz Majdana. Gizdić, 1944/1945., 718.
  • Uspostavljene su redovite parobrodske pruge iz Splita do Visa, Makarske, Korčule, Gruža, uz pristajanje u raznim mjestima.
  • Popodne je OZN (Odbor zaštite naroda) uhapsio suvlasnika Hrvatske štamparije Matu Barišića, gdje su Nijemci tiskali Glas Splita i druge propagandne novine. Kisić
  • U Split su uplovili p/b Galeb s 420 tona raznog materijala, p/b Ljubljana s 572 putnika i p/b Morava s 250 putnika i 45 tona municije. Pribilović, 375.
U obnovi privrednog života veliku ulogu imala je obnova porušenog brodogradilišta i potopljenih brodova uz njegove dokove i navoze. U raščišćavanju je pomagala i omladina
U obnovi privrednog života veliku ulogu imala je obnova porušenog brodogradilišta i potopljenih brodova uz njegove dokove i navoze. U raščišćavanju je pomagala i omladina

Škver u ruševinama. U obnovi privrednog života veliku ulogu imala je obnova porušenog brodogradilišta i potopljenih brodova uz njegove dokove i navoze. U raščišćavanju je pomagala i omladina

11. studenoga

  • Splitsko Brodogradilište je jako razoreno i trebat će neko vrijeme – i nakon dobivanja struje – da se barem djelomično pusti u pogon. Gradska klaonica već radi. Ostale tvornice u Splitu mogu početi proizvodnju čim dobiju struju i sirovine. Gizdić, 1944/1945., 721.
  • Osnovan je Gradski narodni sud, koji će rješavati sve privatnopravne i kaznene sporove te izvanparnične i zemljišno-knjižne predmete na području grada Splita. Ovaj sud sudit će po narodnim običajima i po onim zakonima koji se ne protive narodnom pravnom shvaćanju. Predsjednik je Josip Matković, sudac bivšeg Okružnog splitskog suda. Zamjenici su mu dr. Paško Tomić, bivši odvjetnik u Splitu i Zdenko Hrdlička, sudac bivšeg splitskog Okružnog suda. Suci su: dr. Ante Barbarić, odvjetnik i Duje Trumbić Bartulov, trgovac. Njihovi zamjenici su Marin Bubalo, pok. Andrije, težak; Jakov Trumbić, pok. Luke, kolar; Bartul Alujević Jozin, brodograditelj i Zorka Borozan, ud. Ivana, svi iz Splita. Kisić
  • Objavljen je oglas Centralne gradske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača:
Oglas Centralne gradske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača

Utvrđivanje zločina. Oglas Centralne gradske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača

Građani!

Došlo je vrijeme da podnesu zasluženu kaznu svi oni koji su našu zemlju u ovom ratu zalili nevinom krvlju i popalili naše domove i naselja. U tu svrhu ustanovljena je u Splitu Komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača sa zadatkom da prikupi sve podatke o njihovim zločinima.

Svi građani treba da pomognu Komisiju i narodnu vlast u tom poslu. Treba stoga da svatko prijavi svaki zločin, svaki progon naših građana, svaku suradnju s neprijateljem, svaki rad protiv naroda u njegovoj borbi za slobodu bez obzira na to radi li se o petokolonaškom radu neprijatelja prije same okupacije ili o zločinima počinjenim za vrijeme okupacije. Treba, nadalje, da svatko naznači visinu štete koju je pretrpio u bilo kojem obliku.

Ne zaboravi! Naš narod kažnjava zločince i sve njihove pomagače. Pravedni neka se ne boje. Ni djeca najkrvavijeg koljača ne mogu odgovarati za zlodjela svoga oca. Naš narod je suviše mnogo propatio da bi se svetio nevinima.

Nekažnjeni zločinac je vječita opasnost!

Prijavljujte počinjene zločine!

Prijavljujte zločine okupatora i njihovih pomagača!

Ne zaboravite na strahote logora!

Pred sud sa oskrvniteljima naših narodnih svetinja!

Ne zaboravite žrtve splitskih tamnica!

Narod će sam suditi svojim izrodima!

Nevine porodice ne odgovaraju za zločine svojih članova!

Tko ljubi domovinu taj mrzi izdajicu!

U svrhu prijavljivanja i davanja podataka obratite se Komisiji, koja zasjeda u zgradi Gradskog NOO-a.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Split, 11. novembra 1944.

Centralna gradska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača

Kisić

  • U svakom gradskom rajonu (5) osnovane su zdravstvene ambulante, kao i dvije zubne stanice za područje grada. Pravo na pregled i liječenje imaju sve osobe za koje nadležni rajonski odbor izda propisanu uputnicu. Slobodna Dalmacija

12. studenoga

  • Danas se besplatno dijeli građanstvu po 15 dkg mesa po osobi.
  • Na Hajdukovom igralištu odigrana je nogometna utakmica između Hajduka i momčadi engleske krstarice HMS Delhi, koja je završila rezultatom od 8:1 u korist Hajduka.
  • Osnovan je Oblasni odbor Crvenog križa. Za predsjednika je izabran dr. Ante Mladineo, za potpredsjednika Ratko Jelić, svećenik iz Knina, a za tajnicu Blaženka Mimica, studentica, članica Propagandnog odjela Oblasnog NO odbora Dalmacije. Kisić
  • Gradski NOO, tehnički odjel, moli komandanta zarobljeničkog logora Gripe da, radi nedostatka radne snage, pomogne u raščišćavanju ruševina s određenim (što većim!) brojem zarobljenika. Gradski NOO Splita, HR-DAST br. 27, kut. 4, broj 46./435.
  • OŽIVLJAVANJE PRIVREDNE DJELATNOSTI U SPLITU – Organi narodne vlasti u Splitu ulažu velike napore da bi se, koliko to ratne prilike dopuštaju, oživio privredni život našeg grada … U tu je svrhu održano ovih dana nekoliko sastanaka na kojima su raspravljana pitanja oživljavanja privredne djelatnosti … Rodoljubi, težaci, obrtnici i trgovci grada Splita pokazali su na ovim sastancima visoku svijest … Na savjetovanju s težacima oni su spremno izjavili da će prvi primjerom pokazati put ka normalizaciji tržnih prilika time što će dostavljati potrebne količine zelenja na tržište. Oni su odlučili smanjiti cijenu za polovinu od dosadašnjih … Savjetovanje s obrtnicima je pokazalo istu jednodušnost, pa su i oni odlučili sniziti cijene svojih proizvoda za polovinu … I trgovci su snizili cijene za 50% … Ugostitelji su odlučili odmah otvoriti svoje radnje. Cijene će biti svedene na polovinu od pređašnjih. Slobodna Dalmacija
Prizori uništenja iz Gradske luke postupno su uklanjani
Prizori uništenja iz Gradske luke postupno su uklanjani
Prizori uništenja iz Gradske luke postupno su uklanjani

Potopljeni brodovi i porušena luka. Prizori uništenja iz Gradske luke postupno su uklanjani

13. studenoga

  • U Njemačkoj je proslavljena godišnjica Hitlerovog puča u Münchenu 9. studenoga 1923. Hitler nije govorio preko radija nego je uputio poruku koju je pročitao Himmler. Priznaje da je u Njemačkoj kritična situacija i da je Njemačka potpuno izolirana na vanjskopolitičkom polju. Samo su tri čovjeka ostala vjerna Njemačkoj do kraja, a to su Mussolini, Tisza i Pavelić. Većina ostalih saveznika kapitulirala je … Kisić
  • M/j Lošinj prebacio je iz Visa u Split 60 tona brodograđevnog materijala i 80 radnika, radi ubrzavanja obnove i rada splitskih brodogradilišta. Pribilović, 379.
  • Vojna oblast 8. korpusa broji danas preko 70.000 ljudi, bez osoblja vojnopozadinskih vlasti, koje imaju oko 20.000 ljudi. Ovaj broj će se vjerojatno i povećavati, što predstavlja pred nas veliki zadatak da im osiguramo prehranu, a za dva naredna mjeseca potrebno je oko 450 vagona hrane … Narod Dalmacije učinit će i ovaj put ono što izgleda nemoguće, ali svjesni smo toga da je po iskorištenju ovih količina hrane neizbježna masovna glad, kako u vojsci, tako i u narodu … Prema podacima Dalmacija danas ima cca 251.000 grla sitne stoke, a postavljene potrebe vojske iznose cca 157.000 grla.

… Poduzeli smo neke korake da bar u najmanjoj mjeri udovoljimo potrebama oslobođenih gradova. Stanovite male količine podijelili smo od dana oslobođenja na sljedeći način:

– Split s 38.000 stanovnika dobio je cca 98.000 kg hrane,

– Solin s 2000 stanovnika dobio je cca 3000 kg hrane…

Okolice gradova potpuno su iscrpljene i uopće ne donose i ne mogu donijeti u gradove nikakve živežne namirnice…

Pomanjkanje hrane i iznemoglost otežava bilo kakav rad na oživljavanju gospodarskog života, poboljšanju saobraćajnih veza i obnovi uopće.

Ovim kratkim prikazom želimo dati mali isječak očajnog prehrambenog stanja naroda Dalmacije, a naročito gradova. Izvještaj Oblasnog NOO-a Dalmacije od 13. studenoga ZAVNOH-u, 14./163.

  • … Pred NOO postavlja se novi i važni zadatak: kampanja za prehranu vojske i naroda … U toj kampanji trebaju, pod rukovodstvom NOO-a, sudjelovati svi: NOO-i, prehrambene komisije, JNOF, vojne vlasti i operativne jedinice, omladina, žene i djeca, ukratko sav narod … Prisiljeni smo našoj vojsci osigurati potrebnu hranu s našeg teritorija … Treba nastojati da kampanja bude provedena na dobrovoljnoj bazi, a ukoliko se na taj način ne bi moglo sakupiti dovoljno hrane, treba pristupiti otkupu viškova priznanicama – rekvizicijom. Još jednom napominjemo: potrebe su ogromne i hitne…
  • … Naša je sveta dužnost ispuniti obavezu prema našoj vojsci i narodu, ispuniti nalog našeg vođe, maršala TITA! Ni jedan dan ne smije naša vojska ostati bez hrane, mi je moramo opskrbiti. Izvod iz pisma Oblasnog NOO-a Dalmacije od 13. studenoga svim okružnim NOO-ima, 14./161.

14. studenoga

  • Prehrambeni odjel Gradskog NOO-a na raznim mjestima u rajonima popunjava »obiteljske listove«, kojim se obavlja popis građanstva u svrhu podjele hrane … Nakon obavljenog popisa javno će se izložiti u svakoj ulici, i pozvan je svaki građanin da prijavi neispravnost…
  • Luka je puna jedrenjača, motornih lađa, a sidra je spustilo i nekoliko parobroda, nekoliko engleskih torpiljarka i jedan lagani krstaš. Dolaze iz Italije, prevaža se ratni materijal i hrana za vojsku, kao i odjeća te obuća. Očekuje se povratak onih koji se nalaze u Egiptu. Jedrenjače i parobrodi vraćaju prisilno evakuirane u njihova rodna mjesta. Cijeli dan je na Obali živo: promet, kamioni, kola, motocikli pa i bicikli, pozdravljanje s dolazećima i odlazećima.
  • Večeras u Kazalištu je svoj novi koncert u Splitu dala glazba XXVI. udarne divizije. Uz birani program slavenskih i domaćih narodnih melodija, Kazalište je bilo dupkom puno. Kisić
Izbjeglice s otoka vraćaju se kući

Povratak na otoke. Izbjeglice s otoka vraćaju se kući

15. studenoga

  • Nakon završetka operacija oko Drniša rasformiran je Mosorski partizanski odred, a borci i starješine ušli su u sastav jedinica 8. dalmatinskog korpusa.

Almanah sekcije Mosorskog partizanskog odreda, Split, 1987., str. 3.

  • Velika pažnja posvećena je spašavanju potopljenih brodova. Na tom zadatku radi 200 radnika i rukovodioca, od kojih je 60 ronilaca s 25 ronilačkih čamaca. Pribilović, 374.

16. studenoga

  • Jutros je oglašeno:

Vojni sud Oblasti VIII. korpusa NOVJ.

Broj 154/1944. 16. studenoga 1944.

O g l a s

Vojni sud Oblasti VIII. Korpusa NOVJ na svome zasjedanju održanom dana 14. i 15. studenoga 1944. godine donio je presudu kojima je kao ratne zločince i narodne neprijatelje u smislu čl. 13, 14 i 15, a u vezi sa čl. 16 i 17 Uredbe o vojnim sudovima od 24. svibnja 1944. godine

OSUDIO

I. na kaznu smrti strijeljanjem, gubitak građanskih časti i konfiskaciju imovine:

1. Dračanin Jovu pok. Sretena, iz Vukovara, nastanjenog u Splitu, radi služenja u oružanim formacijama neprijatelja (18 mjeseci podoficir u njemačkoj vojnoj policiji. – Feldpolizei, učestvovao u akcijama i zasjedama protiv boraca NOV-e u predjelu Banja Luke – Bos. Gradiška).

2. Vlašić Petra Stjepanovog, iz Buića kraj Dubrovnika radi služenja u oružanim formacijama u službi neprijatelja (40 mjeseci dobrovoljac u ustaškoj legiji na Istočnom frontu pod Staljingradom i njemačkoj mornarici na Crnom moru, gdje je učestvovao u borbama i nasiljima nad mirnim stanovništvom).

3. Luetić Bartula Franjinog, iz Župe biokovske, radi aktivnog ustaškog rada i pomaganja okupatoru (povjerljivo lice razbojnika Radoša, Lipnjaka i Šuškova, prisustvovao batinanju kod policije, primao mito, dobrovoljno učestvovao u hapšenju i racijama).

4. Ožić-Paić Antuna Vickova, iz Splita radi aktivnog ustaškog rada u služenju okupatoru (ustaški povjerenik Radničke komore u Splitu, župski povjerenik ustaškog HRS-a, organizator slanja radnika na ropski rad u Njemačku i na radove na utvrđivanjima za njemačku vojsku).

5. Ljubenkov Marina pok Petra – Perušinu, iz Kaštel-Sučurca, radi denunciranja i suradnji sa okupatorom (predao talijanskoj policiji trojicu rodoljuba, vodio talijansku vojsku u pljačku i palež na selo Blaca, poznati narodni neprijatelj).

6. Blažević Ivana pok. Jere, iz Splita, radi otvorenog služenja okupatoru i stalnog denunciranja, (agitovao za upis u Dopolavoro, denuncirao fašistima mnoge rodoljube, među ostalim pok. Juru Mrduljaša, pomagao talijanskoj policiji kod hapšenja prvih rodoljuba-udarnika u Splitu).

7. Šago Matu pok. Ante, iz Trogira, radi otvorenog služenja okupatoru u borbi protiv NOP-a (surađivao sa Talijanima, Nijemcima i ustašama, agitovao protiv NOV-e, veze sa njemačkom obavještajnom službom, poticao na prokazivanje odbornike NOP-a).

8. Babić Petra pk. Tome, iz Dicma, koljača milicionara i ustašu (milicionar jednu godinu, ustaša dvije godine, učestvovao u hvatanju prve grupe partizana kod Sinja, mučio zatvorenike u Sinju, išao u veće akcije za pljačkanje stanovništva).

9. Brčić Petra pk. Frane, iz Brštanova, ustašu i pljačkaša (veliki pljačkaš poznat svim Kaštelanima, dobrovoljno učestvovao u zasjedama i akcijama protiv NOV-e).

10. Mandić Antu Šimunova, iz Sratoka, ustašu i ubojicu (15 mjeseci ustaša, saučesnik u ubistvu omladinca Šimere i Klišmanovića iz Kaštel Štafilića, dobrovoljno učestvovao u zasjedama protiv NOV-e).

11. Čatipović Ivana Antinog – Struju, iz Dicma, ustašu i pljačkaša (terorizirao i pljačkao seljake, učestvovao u paljenju i pljačkanju kuća, učestvovao u akcijama i zasjedama protiv NOV-e).

12. Prcović Branka Miloševa iz Sarajeva, nastanjenog u Splitu, suradnika okupatora, denuncijant, četnik, švercer (surađivao sa talijanskom policijom, učestvovao aktivno u četničkom pokretu i materijalno ga pomagao, denuncirao srpske izbjeglice iz koristoljublja, učestvovao u švercerskim poslovima).

13. Jurković Branko Rudolfovog, iz Splita, denuncijant, suradnik talijanske policije, švercer i iznuđivač, trgovac opljačkanom robom (prisni prijatelj talijanskih agenata Bozonia i dr., prvih dana okupacije denuncira rodoljube i vodi agente za hapšenje, švercer na veliko i iznuđivač u suradnji sa talijanskim agentima, kupuje opljačkane vrijednosne predmete).

14. Tokić Josipa pk. Nikole, iz Muća, radi trostrukog dezerterstva iz NOV-e razaranja borbenog raspoloženja među borcima i upropaštavanja vojničke imovine (Prije 3 mjeseca od Vojnog suda uvjetno kažnjen i ponovno dezertirao).

II. Na kaznu prisilnog rada:

1. Z. M. iz Čapljine, redara, nastanjenog u Splitu, na dvije godine teškog prisilnog rada i gubitak građanskih časti u trajanju od dvije godine, radi surovog postupka sa zatvorenicima u policijskom zatvoru u Splitu.

2. C. M. iz Kostajnice, redara, nastanjenog u Splitu, na dvije godine teškog prisilnog rada i gubitak građanskih časti u trajanju od dvije godine, radi surovog postupka sa zatvorenicima u policijskom zatvoru u Splitu.

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Osude su izvršene.

Iz Kancelarije Vojnog suda oblasti VIII. Korpusa NOVJ.

Kisić

  • U kinu Eden održana je šira konferencija splitskih težaka, na kojoj su utvrđene cijene povrću. Određeno je da svaki povrtlar treba dati 10% količine koju donese na tržište za ranjenike. Zaključeno je također da se povrće prodaje na općinskom pazaru. Kisić
Popravak dalekovoda Split – Kraljevac

Dalekovod. Popravak dalekovoda Split – Kraljevac

Obnavljanje željezničkog mosta na pruzi Split - Sinj

Most. Obnavljanje željezničkog mosta na pruzi Split - Sinj

17. studenoga

  • Danas se poslije skoro godinu dana vidjela željeznička mašina kako ide tračnicama od luke do Kopilice i zviždi, što stvara veselje djeci u predjelima kroz koje ide željeznička pruga. Kisić
  • Uplovio je u Split p/b Ljubljana s 400 pripadnika zbjega, koji su vraćeni svojim kućama. Pribilović, 375.

18. studenoga

  • Štab 8. dalmatinskog korpusa naredbom je pismeno pohvalio splitske aktiviste, borce grupe Mosorskog partizanskog odreda i majora Purišića, što su sačuvali tvornice i druge objekte od rušenja (u Splitu, Majdanu, Sućurcu, Sv. Kaji i Vranjicu) te na brzom uspostavljanju vojno-pozadinske vlasti. Velić i dr., 825.
  • Pjevački zbor primorskih Slovenaca Srećko Kosovel održao je koncert u Kazalištu. Koncert je obuhvatio nekoliko slovenskih, hrvatskih, makedonskih i ruskih narodnih pjesama, kao i niz partizanskih i borbenih. Kazalište je bilo dupkom puno, a aplaudiranje toliko da su neke pjesme morale biti opetovane.
  • Večeras je iz zatvora pušten Mate Barišić (vidi 10. studenoga). Kisić

19. studenoga

  • Jučer i danas u Kazalištu je održana mjesna konferencija Antifašističkog fronta žena Splita, koju je otvorila Maja Kaliterna. Prisustvovalo joj je oko 2000 težakinja, radnica, domaćica i intelektualki.

U radnom dijelu Desa Čulić navodi da je veliki broj splitskih žena u redovima NOVJ, gdje su mnoge dale svoje živote. Ali u gradu je bila druga vrsta borbe; tu je trebalo rasturivati letke i literaturu, pomoć za partizane i njihove obitelji, mobilizirati nove borce. Žene su masovno u tome sudjelovale, i puno ih je zbog toga uhapšeno. Oko 800 splitskih žena prošlo je kroz fašističke zatvore. Mučenja su bila svirepa. Kušale su one i vidjele talijanske zatvore i talijanske koncentracione logore, njihove betonske ćelije, željezne pendreke.

  • Biran je odbor od 60 žena, a kao predsjednica izabrana je Vica Matošić, splitska težakinja. Kisić

20. studenoga

  • Danas Prehrambeni odjel dijeli po osobi :

1 kg bijelog brašna

pola kg krušnog brašna

pola kg kukuruznog

pola kg soli

20 dkg praška za juhu

10 dkg šećera

te kutiju žigica po obitelji.

Iz ovog su isključeni oni koji primaju posebno »deke« kao državni namještenici ili se hrane po menzama. Tko je u mogućnosti, pozvan je da plati 700 kuna, ili koji drugi iznos po osobi. Takvih će biti sasvim malo, jer zbilja ni činovnici ni državni namještenici ni penzioneri ni privatni namještenici, a ni radnici – nemaju para.

  • Danas je jedan engleski transportni brod doveo veliku količinu kamiona i tenkova. Masa svijeta prisustvuje iskrcavanju. Uopće, svaki je dan živo na obali: dovode parobrodi izbjeglice iz Italije, vojsku, hranu, municiju.
  • Poslije više od godinu dana uvedena je javna rasvjeta i u nekim gradskim ulicama. Kisić

21. studenoga

  • Brodogradilište u Splitu je proradilo … I splitsko Brodogradilište porušeno je od bombardiranja i opljačkano od Švaba, popravlja se i svakim danom dobiva nov izgled. Gdje su donedavno ležale gomile betona i željeza, danas su podignute zgrade u kojima su se instalirale mehaničke i kovačke radione, zatim ljevaone i mnoge pomoćne radione. Na hiljade četvornih metara se očistilo od ruševina, smještaju se šine za male vagone, osposobljavaju se dizalice … Potopljeni brodovi leže naokolo. Radnici udarnički rade na osposobljavanju. Pumpe crpe vodu iz njih, a tehničari čiste mašine koje su obrasle u zelenoj morskoj travi. Veliki dok je potopljen. Započeli su početni radovi na njemu. Sav je obavijen skelom i tako se popravlja svaka zgrada, svaka radiona, svaka mašina i svaki najmanji dio našeg Brodogradilišta.

Željeznička stanica u Splitu donedavno je sličila na groblje napuštenih vagona. Danas je tamo sve živo. Radi se udarnički. Za popravak lokomotiva i same željezničke pruge naši željezničari daju sve od sebe … Iako je pruga bila uglavnom razrušena, a veći dio tračnica uništen, danas je dobar dio popravljen. U roku od 13 dana stavljen je u promet porušeni željeznički most kod Solina … Omladinska iskra broj 13.

  • Iz Italije je vraćeno 30 kvalificiranih radnika, tehničara i inženjera, koji su raspoređeni u pojedina brodogradilišta i radionice. Pribilović, 380.
Udarnički rad u splitskoj polju

Poljoprivredni radovi. Udarnički rad u splitskoj polju

22. studenoga

  • U Splitu, u zgradi Osnovne škole Manuš, održana je Prva konferencija nastavnika svih srednjih, građanskih i pučkih škola, kojoj je prisustvovalo oko 200 nastavnika. Odlučeno je da se organizira desetodnevni tečaj na kome će se nastavnici upoznati s Narodnooslobodilačkom borbom i njenim ciljevima. Slobodna Dalmacija
  • Danas je u kinu Eden otvoreno Pučko sveučilište. Prvo je predavanje održao Drago Gizdić. Govorio je o Jedinstvenom narodnooslobodilačkom frontu. Kisić

23. studenoga

  • Jutros je uspostavljena željeznička pruga Split – Sinj: lokomotiva i par vagona zelenilom i zastavom okićenih uputilo se prema Sinju. Uzduž skoro čitave pruge pučanstvo je mahanjem rupcima, kapama i rukama pozdravljalo i klicalo vlaku. Svečani doček priređen je na Klisu, Dicmu i Sinju od velikog mnoštva naroda. Na željezničkoj stanici u Sinju bio je podignut slavoluk s natpisom: »Živila željeznica Narodnooslobodilačke vojske«. Na lokomotivi: »Fašizam umire – sloboda se rađa«, a ispod toga poprsje maršala Tita. Vlak se vratio u Split oko 16 sati, gdje ga je dočekalo mnoštvo naroda na čelu s predstavnicima Narodnooslobodilačkog odbora i vojnih vlasti.

U ime željezničara govorio je Tomislav Tolić: »Ovaj naš prvi vlak djelo je naših željezničkih radnika. Došli smo u radionu bez alata, bez materijala i započeli smo udarnički raditi. Iz ruševina smo izvukli lokomotivu i za osam je dana popravili«.

Prvi vlak s okićenom lokomotivom kreće iz Splita prema Sinju

Rera nosi poruku. Prvi vlak s okićenom lokomotivom kreće iz Splita prema Sinju

  • Zadnjih dana neobično je živo na Pazaru, počeli su seljaci iz Zagore donositi proizvode, ali uglavnom traže robnu zamjenu. Kisić
  • Za 18 dana, zahvaljujući udarničkom danonoćnom radu 220 radnika i stručnjaka, osposobljena je željeznička pruga Split - Sinj. Jedan od značajnih obnovljenih objekata na pruzi jest most u Solinu, koji smo mi srušili u rujnu prošle godine, uoči povlačenja iz Splita. Gizdić, 1944/1945., 735.

25. studenoga

  • Večeras je u Kazalištu otvorena dramska sezona komedijom Sumnjivo lice Branislava Nušića. Ulaznice su bile besplatno podijeljene.
  • Radne sjetvene čete već nekoliko dana oru, siju i branaju splitska polja. Rad je podijeljen po rajonima. U prvom redu obrađuju se polja boraca i stradalih obitelji. Kisić
  • Čim su počele borbe za oslobođenje Dalmacije, a pogotovo nakon oslobođenja Splita, pristupilo se i repatrijaciji našeg zbjega iz Italije. Dosad je prispjelo nekoliko grupa. Sa zbjegom se vraćaju najprije razni stručni i politički kadrovi, koji mogu pomoći u obnovi zemlje. Ograničeni brodski prostor ne dopušta da se ubrza repatrijacija čitavog zbjega. Gizdić, 1944/1945., 737.

26. studenoga

  • Po ocjeni ZAVNOH-a, Dalmaciji je potrebna pomoć u hrani u iznosu od 120 vagona mjesečno. Prema procjeni Oblasnog NOO-a, oko 200.000 stanovnika Dalmacije treba pomoć. Prema našoj ocjeni, Dalmaciji je za najminimalniju prehranu potrebna pomoć u hrani od 86,5 vagona mjesečno. Okrug Zadar treba deset vagona, Šibenik deset, Split 38, Dubrovnik devet i po, Biokovo - Neretva 12, otoci šest i Knin jedan vagon … Od UNRE ne dobivamo nikakvu pomoć zato što je Nacionalni komitet odbio uvjete po kojima nam je pomoć ponuđena. Ti uvjeti, naime, zadiru u naš suverenitet.

S obzirom na veliki međunarodni ugled NOB-a Jugoslavije, anglo-američki saveznici kasnije su odustali od svojih prvobitnih uvjeta za dodjeljivanje ekonomske pomoći. Njihova pomoć bila je značajna u toku 1945. godine i ona je tada umnogome olakšala prehranu Dalmacije i Osmog korpusa. Gizdić, 1944/1945., 739.

27. studenoga

  • Slobodna Dalmacija donosi da su borci i rukovodioci IX. divizije darovali vagon mesa stanovništvu Splita. U dugom popratnom pismu, datiranom 20. ovoga mjeseca u Imotskom, upućenom na splitski NOO, kaže se: »Na inicijativu boraca ove divizije, koji su se odrekli nekoliko obroka hrane, sakupljen je jedan vagon mesa, koji Vam šaljemo da se podijeli stanovništvu grada Splita. Mi znamo da se time ne može riješiti problem ishrane pučanstva Splita; to je tek jedan naš skromni prinos u znak priznanja i zahvalnosti rodoljubivom Splitu…«. Slobodna Dalmacija
  • Ronilačka ekipa NOV-a danas je u splitskoj luci uspjela izvaditi s morskog dna parobrod Knin, koji smo potopili prošle godine uoči našeg povlačenja iz Splita. Knin će u splitskom Brodogradilištu biti osposobljen za plovidbu. Gizdić, 1944/1945., 745.

28. studenoga

  • Pušteni su iz zatvora bivši ban dr. Jablanović, dr. Zvonimir Šimunić, dr. Matulić i dr. Lavš.
  • Ovih se dana besplatno dijeli po pola kg krumpira članovima onih obitelji koji su primali pomoć od NOO-a.
  • Usprkos kiši, u 18 sati uputila se povorka s Hajdukova igrališta - u proslavu godišnjice zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu dana 28. i 29. studenoga 1943. U povorci je bilo par hiljada ljudi, nosila se jugoslavenska zastava s petokrakom crvenom zvijezdom uz savezničke zastave. Povorka je došla do Obale koja je bila svečano osvijetljena. Na Obali je održao govor Ante Roje, potpredsjednik Gradskog NOO-a.

Uz poklik AVNOJ-u, maršalu Titu, Jugoslaviji, Sovjetima, Engleskoj, Americi i ZAVNOH-u, završena je manifestacija. Kisić

29. studenoga

  • U Splitu je osnovana Oblasna bolnica Osmog korpusa kapaciteta 600 kreveta. U bolnici je bilo 517 ranjenika, a radilo je 12 liječnika. Kronologija
  • Danas se besplatno u mesarnicama dijelilo po 25 dkg mesa po osobi na temelju obiteljske iskaznice.
  • U Gradskom kazalištu u 20 sati priređena je proslava godišnjice II. zasjedanja AVNOJ-a. Proslava je započela partizanskom pjesmom Po šumama i gorama koju je otpjevao mješoviti zbor. Zatim je Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a, održao govor u kojem je kazao i: » … Bili smo prije nepriznati od svakoga, riječ partizan značila je za mnoge bandit, pljačkaš, ugrijana glava, šumski čovjek i gladan odrpanac. Izmišljali su o nama svakojake lude priče. Mene su npr. mladi partizani oteli jednom na putu, kao da sam kakva seoska ljepotica, a dva su me puta Titovi ljudi ubili, jer da sam bio pogibeljan buntovnik, bandit nad banditima. Bili smo, dakle, prezreni, ignorirani, gotovo bezimena banda; jedino kad smo u ljutim borbama postizavali koji uspjeh, zvali su nas nekim jugoslovenskim patriotima, koji zapravo sami ne znadu što bi htjeli i kamo spadaju: međutim, neka se tadašnja nemoćna londonska te afrikanska izbjeglička vlada rado kitila našim uspjesima…«.

Nakon njegova govora muški je zbor otpjevao tri ratničke pjesme, zbornu recitaciju Pjesma o biografiji druga Tita, a mješoviti zbor Mokrouzovu Pjesmu o Staljingradu, Marjane, Marjane te na svršetku Hej Slaveni. Kazalište je bilo dupkom puno. Kisić

  • Zbog toga što od NOO-a dobivaju besplatno u naravi samo neke osnovne živežne namirnice (brašno, meso), radničke obitelji ne mogu time ni približno zadovoljiti svoje potrebe. Najveću oskudicu osjećaju u pogledu povrća i voća. Da bi mogli doći do tih namirnica, kojih inače ima na tržištu, potreban im je novac. Zbog toga smo danas depešom predložili CK KPH da se radnicima – kojih sada ima nešto više od 3000 – dadu makar i najmanje količine novca. Gizdić, 1944/1945., 748.

30. studenoga

  • Analizirajući prehrambenu situaciju u Dalmaciji i njezine posljedice, danas smo sa Socijalnim odjelom Oblasnog NOO-a konstatirali da je na području Dalmacije od 1. travnja ove godine do danas umrla direktno od gladi 7491 osoba: u otočkom okrugu 2120, splitskom 1734, biokovsko-neretvanskom 1112, dubrovačkom 873, šibenskom 793, zadarskom 507 i kninskom okrugu 352 osobe.

Umiranje od gladi u posljednje je vrijeme sve veće. Samo od 15. prošlog mjeseca umrla je 801 osoba. Najviše ih je umrlo u otočkom okrugu (280), zatim u splitskom (217), pa u zadarskom, uglavnom na tamošnjim otocima (72), u dubrovačkom 87, šibenskom 65, biokovskom 47 i u kninskom okrugu 33 osobe.

S obzirom na to da je najveći dio stanovništva na otocima i obalnom pojasu već odavno ispaćen i izvrgnut gladovanju, to će pomor od gladi, ako ne dobiju veće obroke, postajati svakim danom veći. Zbog toga od ZAVNOH-a i Nacionalnog komiteta tražimo da kod Saveznika isposluju za nas veće količine hrane. Gizdić, 1944/1945., 748.

NI JEDNA CESTA NI PRUGA NISU SPOSOBNE ZA PROMET

U trenutku oslobođenja u Dalmaciji je bila takva situacija da ni jedna cesta, ni jedna željeznica nisu bile sposobne za saobraćaj. Naša narodna vlast, uz podršku cijeloga naroda, pristupila je odmah rješavanju problema saobraćaja. Na željezničkoj pruzi Split - Sinj udarnički se radi. Veći dio pruge već je popravljen, premda su postojale i postoje velike poteškoće. Samo u tunelu kod Rupotina naši su radnici u nekoliko dana izvadili oko hiljadu mina koje su Nijemci ondje postavili. Radi se i na uspostavljanju pruge Split - Perković. Slobodna Dalmacija

RAZMINIRANJE

U toku studenoga između Čiova i rta Marjana pronađena je 21 sidrena mina. Na cesti Kaštela - Malačka izvađeno je 26 protutenkovskih mina i 420 kg eksploziva, što je bilo postavljeno za rušenje te ceste. Razminirane su i tvornice cementa te Brodogradilište.

Prilikom čišćenja mina kod Stobreča poginule su tri civilne osobe te jedan borac, a drugom su amputirane obje noge. Pribilović, 376.

TITO: OD BRITANIJE I AMERIKE OČEKUJEMO HRANU I VOJNI MATERIJAL

Reuterov dopisnik u Beogradu, g. Harrison, imao je 17. studenoga intervju s maršalom Titom u Beogradu. Donosimo isječak intervjua:

Harrison: Kako Britanija i Amerika, koje toliko mnogo duguju trupama Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, mogu najbolje pomoći neposrednim zadacima obnove Jugoslavije?

Maršal Tito: Britanija i Amerika mogu nam pomoći ako nam pošalju hranu i odjeću u oblastima gdje stanovništvo umire od gladi i zime. Skoro cijela Dalmacija je oslobođena. Imamo nekoliko dobrih pristaništa za iskrcavanje materijala. Jugoslavenska trgovačka mornarica koja sada plovi pod savezničkom zastavom mogla bi se upotrijebiti u te svrhe. Pomoć naših Saveznika bit će apsolutno potrebna za obnovu naše zemlje. Mi ne možemo da čekamo tu pomoć dok se cijela zemlja ne oslobodi. Nama je potrebna pomoć odmah za oslobođene krajeve. Uz hranu potreban nam je vojni materijal, naročito vozila.

PORUŠENI GRAD

Nakon pretrpjelih razaranja od bombardiranja iz zraka u 1943. i 1944. godini, Split je u danima svog oslobođenja, krajem listopada 1944. g., u mnogim svojim predjelima pružao žalosnu sliku razrušenoga grada.

Split je najviše stradao u bombardiranjima iz zraka 11. rujna. i 19. rujna 1943. od njemačkih i 5. prosinca 1943. te 3. siječnja i 3. lipnja 1944. od savezničkih aviona. Pored navedenih, bilo je još mnogo manje važnih bombardiranja, uglavnom napada na gradsku luku i Brodogradilište…

Najteže je stradao istočni dio gradske luke, gdje su pored odvaljenih obala stršili iz mora dijelovi potopljenih i izgorjelih brodova, a između razrušenih objekata na željezničkoj stanici ležali uništeni vagoni i povijali se raskidani kolosijeci. Od izgorjelih dviju velikih kuća Katalinić (kod lukobrana), željezničke stanice i susjedne Kavane na Novoj obali, ostali su samo pocrnjeli zidovi. Carinska skladišta i Putnikov ured na gatu teško su oštećeni, a glomazna zgrada Režije duhana (južno od Pazara) prepolovljena. Do nje su ostale ruševine izgorjelih tamnica sv. Roka (lazareta).

I u ostalim dijelovima grada posvuda su stršile ruševine, ogoljeli krovovi, krhotinama bombi okrznuta pročelja zgrada, istrgnuti prozori i vrata. Nad razrovanim ulicama i smrvljenim pločnicima visjele su prekinute žice, mnogi drvoredi su prorijeđeni, s otrgnutim granama, a polupani stakleni izlozi dućana provizorno su zatvoreni daskama.

Općinske zgrade na Balkanskoj cesti, stambeni blok kod kina Central (kuće Penović i Gilardi) i Trgovačka akademija u Biankinijevoj ulici potpuno su izgorjeli. Zgrada bivše Banovine na zapadnoj obali i hotel Park na Bačvicama stradali su od požara, a kasnije su opustošeni. Od dućančića na Pazaru, od velikog Vinarskog podruma Žrničića, kao i od desetaka pučkih kućica, osobito na Lučcu i u Velom Varošu, ostale su samo hrpe ruševina. A i u novijim blokovima kuća poneka je srušena ili joj je odrezan ugao.

Na samome Peristilu uništena je kuća Aglić-Mrkonjić, a u Marmontovoj ulici teško oštećena velika kuća Vidović (kod ribarnice) i susjedna kuća Ljubić (iz sklopa Prokurativa).

Od velike crkve sv. Petra na Lučcu ostao je čitav samo zvonik, u ruševinama je nestala crkvica sv. Roka na Lučcu, a teško su oštećene crkve sv. Ante i sv. Luke u Velom Varošu.

Bombama su oštećene osnovne škole Lučac i Manuš-Dobri, Srednja tehnička škola i ugao Gimnazije na Spinutu. Ostale škole, hoteli i objekti u kojima su bile smještene razne komande, kasarne i bolnice, ostali su uglavnom bez inventara.

Oštećena je kanalizacija, koja je prijetila ponegdje i plavljenjem podruma, a uslijed propuštanja u oštećenoj vodovodnoj mreži potrošnja vode se popela na 550 litara dnevno po stanovniku.

Podrumi mnogih zgrada su poduprti gredama i pretvoreni u skloništa od napada iz zraka, a prozori su im zazidani.

Uokolo po periferiji, na pristupima gradu i nad morskim uvalama ostali su napušteni betonski bunkeri, bodljikave žice i minirana polja i plaže.

Stambena situacija u Splitu je nakon oslobođenja bila veoma teška. Statistički podaci o porušenim i oštećenim zgradama u Splitu su sljedeći:

Potpuno je porušeno 644 stanova u 275 kuća, djelomično je porušeno i neupotrebljivo 698 stanova u 250 kuća, jače je oštećeno 1258 stanova u 419 kuća, manje je oštećeno 1613 stanova u 578 kuća.

Broj stanovnika Splita na dan 1. prosinca 1945. iznosio je 39.408.

Slavko Muljačić, Izgradnja Splita 1944. - 1969., Urbanistički zavod Dalmacije - Split, Split 1969. g. URBS 8., str. 7 i 49.; Gordana Tudor, Split u NOB-u, str. 996.

Split je Oslobođenje dočekao s mnoštvom ruševina: uništeno je 20 posto stambenog fonda, teško su oštećena lučka postrojenja, željeznička stanica, Pazar, brodogradilište, porušena crkva sv. Petra na Lučcu i biskupova palača
Split je Oslobođenje dočekao s mnoštvom ruševina: uništeno je 20 posto stambenog fonda, teško su oštećena lučka postrojenja, željeznička stanica, Pazar, brodogradilište, porušena crkva sv. Petra na Lučcu i biskupova palača
Split je Oslobođenje dočekao s mnoštvom ruševina: uništeno je 20 posto stambenog fonda, teško su oštećena lučka postrojenja, željeznička stanica, Pazar, brodogradilište, porušena crkva sv. Petra na Lučcu i biskupova palača

Split nakon bombi. Split je Oslobođenje dočekao s mnoštvom ruševina: uništeno je 20 posto stambenog fonda, teško su oštećena lučka postrojenja, željeznička stanica, Pazar, brodogradilište, porušena crkva sv. Petra na Lučcu i biskupova palača

VLADIMIR NAZOR O SPLITSKOM RODOLJUBLJU

Splite grade, kad u ove velike dane čovjek nogom stupa na tvoje tlo, … ne može nikako da ti službeno govori … ne bi nikako mogao da dođe u ove dane u Split, a da ne dade viši zamah svojim mislima i svojim osjećajima, krila svojim riječima. Drukčije ne može biti, jer nema mjesta u čitavoj našoj Hrvatskoj, mjesta niti grada niti sela, koje se – tako goloruko – oduprlo nasilju okupatora i domaćih izdajica slogom i žestinom, kao što je to uradio grad Split. Poseban je način kako se vladao ovaj grad u dane okupatorske provale; nije se spominjao zeleni pitomi Marjan, no krševiti tvrdi Mosor, na kome je splitsko rodoljublje ušlo epskim načinom u hrvatsku povijest … Krševiti Mosor postao je golemo znamenje Splita, postao je oltar junaštva i slobode…

Split se u našoj nevolji i u našoj borbi osjetio partizanskim gradom, i partizanski će duh ostati u njemu zauvijek budan … Što je porušeno, to ćemo iznova izgraditi; što je oštećeno, to će se popraviti; što je gladno, nahranit će se; što je golo, obući će se … Split će znati da sam sebi u svemu pomogne, jer je životna snaga u njemu velika. Ništa ga ne može prestrašiti i ukočiti…

… Na ovom našem divnom moru, uz koje je nastala prva hrvatska država, te – na našem starom i časnom čakavskom narječju – prva hrvatska književnost štampanom knjigom splitskog građanina Marka Marulića, čuvenom Juditom u versih harvatskih složenom; od cara Dioklecijana pa do ovih dana … kao da je Split sam osjećao svoju važnost. Sad je toga u punoj mjeri svjestan, i on će upregnuti sve svoje sile da izvrši svoj novi zadatak.

Vladimir Nazor, izvodi iz govora na svečanoj priredbi u splitskom Kazalištu, 6. studenoga 1944., Partizanska proza, Split, 1976., str. 328.-330

Predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor u pratnji Vicka Krstulovića sa Splićanima

S narodom. Predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor u pratnji Vicka Krstulovića sa Splićanima

OKUPATORSKI ZATVORI U SPLITU

U toku NOB-a u Splitu su evidentirani sljedeći zatvori okupatora i ustaša, mjesta stradanja ne samo Splićana već i domoljuba iz bliže i šire okolice grada:

Sudski zatvor Sv. Roko na Obali u Splitu. Kroz ovaj zatvor prošlo je točno 15.465 zatvorenika, prema izjavi upravnika zatvora Stipanović Špira koji se točno sjeća tog zadnjeg upisanog broja u zatvorskoj evidenciji, prije nego što su partizani zapalili zatvor u rujnu 1943. g. U pojedinim sobama bilo je smješteno i do 130 ljudi, a mnogi zatvorenici odvedeni su iz zatvora na strijeljanje i u koncentracione logore. Kasnije je bombardiranjem zatvor porušen.

Policijski zatvor u staroj zgradi Općine (danas na početku Vukovarske ulice gdje se nalazi spomenik političkim zatvorenicima). Ovaj zatvor je poznat po zlostavljanju zatvorenika, u njemu su vršena saslušavanja uz strašna mučenja i torture. Tu su podlegli mučenjima, uz ostale, prof. Ćiro Gamulin, Jerko Ivančić, … Iz ovog zatvora odvođene su grupe zatvorenika na strijeljanje u Trogir i Šibenik. Kroz taj zatvor u toku okupacije prošlo je preko 10.000 ljudi. Zgrada je zapaljena u rujnu 1943. g.

Specijalni zatvor u Brodogradilištu Split. Zatvor je bio namijenjen osumnjičenim radnicima Brodogradilišta za sabotaže i političko djelovanje. U njemu su vršena saslušanja uz teška mučenja, a kroz njega je prošlo oko 150 osoba – radnika Brodogradilišta.

Zatvor u zgradi Jadranske straže na Mejama. Namjena je bila zatvaranje svih onih koji su bili osumnjičeni za diverzije i sabotaže na brodovima i u luci. Kroz zatvor je prošlo oko 150 ljudi.

Zatvor u zgradi Ženske realne gimnazije (danas u Nodilovoj ulici). Zatvor su formirali Talijani i u njega su zatvarani masovno uhapšeni građani u racijama po ulicama Splita. Kroz ovaj zatvor prošlo je nekoliko stotina ljudi.

Zatvor u Komandi karabinjera, bivša zgrada žandarmerije u Sukoišanskoj ulici. Zatvor se nalazio u podrumima i u njega su smještali sve one koje su karabinjeri pohapsili tijekom svojih racija. Iz ovog zatvora zatvorenici su upućivani u druge zatvore, na suđenje i internaciju. Kroz zatvor je prošlo nekoliko stotina ljudi.

Zatvor Fascija u zgradi na Prokurativama je bio specijalno formiran od talijanskih fašista. U ovaj zatvor su fašisti dovodili na ispitivanje sve one zatvorenike iz drugih zatvora za koje su bili zainteresirani. U ovom zatvoru nalazila se i soba - mučilište, obložena olovnim pločama radi izolacije šuma. Prema kasnije pronađenom stanju, izgleda da su u ovom zatvoru i ubijali zatvorenike.

Ustaški zatvor u Špinutu, danas Berislavićeva ulica, formirali su ustaše po svom dolasku u Split. Tu su zatvarani napredni omladinci i građani osumnjičeni za suradnju s NOP-om. U zatvoru su vršena ispitivanja i strašna mučenja. Iz ovog zatvora odvedena je na vješanje grupa na čelu s omladinkom Sonjom Bučan. Kroz zatvor je prošlo nekoliko stotina ljudi.

Prihvatni logor nalazio se na mjestu gdje je danas spomenik Grgura Ninskog, a formirali su ga Nijemci i ustaše krajem 1943. g. U ovaj logor su zatvarani građani nakon masovnih racija, tako da se ponekad tu nalazilo odjednom preko 500 ljudi. U samom logoru, pored zlostavljanja zatvorenika, u čemu su prednjačili ustaše, nekoliko je građana obješeno, među kojima i Pavić Drago. Objekt je srušen bombardiranjem, ostao je čitav samo zvonik, koji je također služio za smještaj zatvorenika.

Logor u tvrđavi Gripe, u kojem se nalazio i zatvor. U ovaj logor su Nijemci dovodili i zatvarali građane koje su masovno hapsili i odakle su ih, nakon ispitivanja i zlostavljanja, upućivali u druge logore u Njemačku i drugdje. Iz ovog logora je nekoliko drugova odvedeno u Solin-Majdan, gdje su ih Nijemci objesili krajem 1943. g.

Osim gore navedenih splitskih zatvora, okupatori su imali i nekoliko zatvora oko Splita i to:

Zatvor u Solinu, kroz koji je prošlo nekoliko stotina ljudi, zatvori u Kaštelima, ustaški i njemački, u kojima je vršeno strašno mučenje zatvorenika, a mnogo zatvorenika je i obješeno, ustaški zatvor u Žrnovnici, iz kojeg je oko 30 zatvorenika odvedeno na strijeljanje i ustaški zatvor u Klis-Grlu i u tvrđavi Klis, kroz koje je prošlo 300 - 400 ljudi, od kojih su mnogi ubijeni.

Gubilišta na području općine Split nisu postojala kao specijalna mjesta ubijanja. Strijeljanja, vješanja i ubijanja vršena su u mnogim zatvorima i na više javnih mjesta, odnosno u koncentracionim logorima u koje su mnogi zatvorenici deportirani.

Iz arhiva Saveza udruženja boraca NOR-a, br. 234/1973. od 12. lipnja 1973.

Kroz zatvore Splita u periodu 1941. - 1944. godine je prošlo oko 15.000 ljudi, od čega oko 800 žena. Većina zatvorenika je bila iz Splita i solinskog bazena, a bilo ih je i iz čitave srednje Dalmacije i s otoka, pa i iz Bosne i Hercegovine. Računa se da je iz samog Splita bilo 8-10.000 zatvorenika.

Do kapitulacije Italije je prosječno dnevno u zatvorima Splita bilo oko 500 zatvorenika, a kapacitet svih zatvora u Splitu je pred rat iznosio 150 zatvorenika. Od uhapšenih je preko 5000 poslano u Italiju, oko 300 je ubijeno ili je umrlo od batina i bolesti. Glavni zatvori su bili: Sv. Roko (nalazio se na širem prostoru današnje Turističke palače; srušili su ga saveznički bombarderi 1944. godine); Policija (danas su na tom mjestu uredi Splitsko-dalmatinske županije, zgrada je izgorjela); Karabinjeri (danas Sukojišanska ulica, na Lovretu); vojna kasarna Gripe; povremeno Brodogradilište i zgrada Jadranske straže. Za vrijeme Nijemaca i ustaša 1944. godine formiran je i zatvor u Spinutu. Zatvori su bili pretrpani, puni ušiju, stjenica, bilo je puno svraba, nužda se vršila u kible, u ćelijama, koje su se praznile ujutro, a bile su već navečer pretrpane i smrad je bio nepodnošljiv. Spavalo se na Policiji na daskama i betonu, a u Sv. Roku na istrošenim slamaricama. Na Policiji su ćelije toliko bile pretrpane da se moralo spavati na boku, a mnogi su morali spavati ispod dasaka na betonu. U ćeliji je bilo prosječno 20-30 zatvorenika.

Ranko Pavela: Rad među zatvorenicima u Splitu 1941. - 1943., Zbornik Split u NOB-u, str. 909.

UNS-ovo IZVJEŠĆE O STANJU U SPLITU

… Posada domobrana (oko 250 ljudi) bila je sastavljena uglavnom od partizanskih prebjega ili prebjega iz ostalih redovitih postrojbi domobranstva, dok su svi redarstvenici uglavnom već otprije održavali veze s partizanima ili njihovim simpatizerima.

Napominje se da su u Split, nekoliko dana prije našeg povlačenja, došli partizani u civilu i odredili svoje ljude koji će izvršavati redarstvenu vlast, a da sa službene strane protiv toga nije ništa bilo učinjeno.

Kapetan fregate Butković, na dužnosti u Splitu, bio je do dva dana prije našeg povlačenja iz Splita dosta povučen. Međutim, dva dana prije toga uzima svu vojničku i građansku vlast u svoje ruke, te s ostalim časnicima ostaje u Splitu. S njime su ostali svi domobranski i časnici mornarice…

Zadnji glasovi koji dolaze govore da su oni časnici i mornari, koji su bili na Crnom moru, ipak uspjeli iz Splita pobjeći, što do sada nije ustanovljeno.

Izvjesni krugovi Splita govore da naše tamošnje oružane snage ni od koga iz Zagreba nisu dobile nalog da se povuku, te uopće nisu znale što trebaju činiti, a jedino su im Nijemci priopćili povlačenje…

Ustaška nadzorna služba, HR-DAST br. 195

MOSORSKI PARTIZANSKI ODRED

Od formiranja Mosorskog partizanskog odreda (MPO) 14. ožujka 1942., pa do 15. studenoga 1944., kada je odred rasformiran, a borci ušli u sastav jedinica 8. dalmatinskog korpusa, kroz Odred je prošlo 3486 boraca. Na svom borbenom putu mosorske jedinice prešle su 4861 km (od toga 1695 km i 110 nm izvan sektora Mosora), što svjedoči da to nisu bile klasične partizanske jedinice vezane za određeni teritorij.

Jedinice mosorskih partizana izvele su 370 većih akcija, napada i prepada na neprijatelja, u kojima su ubile 2536 neprijateljskih vojnika, ranile 3784, zarobile 2558, a predalo im se 576 neprijateljskih vojnika i starješina.

Kroz 150 većih diverzantskih akcija uništeno je osam lokomotiva, 29 željezničkih vagona, porušeno je 2668 m ceste, 22 mosta, 32 propusta, 60 m potpornog zida, 6774 m željezničke pruge, 1198 poštansko-telegrafskih stupova, 17 željeznih stupova dalekovoda visokog napona, onesposobljena za rad jedna HE i kroz razne druge akcije onemogućen neprijatelj u izvršenju pripremljenih i planiranih akcija na rušenju značajnijih privrednih i drugih objekata.

Svoje živote za slobodu dalo je 1119 boraca i starješina tj. oko trećina boraca koji su prošli kroz Odred (od toga 68 žena). Na sektoru Mosora palo je 256, a izvan sektora Mosora 863 borca. U teškim bitkama na Neretvi i Sutjesci dalo je živote 437 boraca. Ranjeno je 1311 boraca, a nestalo ih je 113.

Neprijatelj je u toku NOR-a poduzeo protiv mosorskih partizana oko 130 operacija, većih akcija, napada i prepada s osnovnim ciljem uništenja MPO-a, i to ne samo kao vojne sile na planini Mosor nego i kao značajnog političkog faktora za pružanje otpora okupatoru i domaćim izdajicama.

U preko 40 napada na oslobođenu teritoriju Mosora neprijatelj je ubio 1140 osoba, a 2429 je deportirao, i to većinom staraca i djece. Zapalio je 539 stambenih i 994 drugih objekata, opljačkao preko 3000 grla stoke i raznu drugu imovinu seljaka s Mosora.

Miroslav Velić, Almanah sekcije MPO, Split, 1988.

Splićani u Mosorskom partizanskom odredu

Brojni Splićani i Splićanke odlazili su u partizane preko Mosorskog partizanskog odreda (MPO), o čemu govore i brojke iz knjige MPO. Oni su bili ne samo borci već i dio rukovodećeg kadra u Odredu. Najveći dio boraca u odredu bio je iz Omiša i njegovog šireg područja, ali nije mnogo zaostajalo ni splitsko područje, što je vidljivo iz donjih podataka:

1. U Prvom MPO-u , veljača – travanj 1942. g., od ukupno 188 boraca u Odredu bilo je iz Splita i njegove bliže okolice (uže područje splitske općine) boraca:

Žrnovnica 52

Stobreč 12

Split 28

Srinjine 4

Podstrana 23

UKUPNO 119

Dakle, skoro dvije trećine (63,3%) odreda činili su borci s područja splitske općine.

2. Od ukupno 3486 boraca, koji su prošli kroz MPO do njegovog rasformiranja u studenome 1944. g., s užeg područja Splita imamo:

ukupno poginulo

Split 388 102

Žrnovnica 267 125

Podstrana 150 61

Srinjine 63 25

Sitno Donje 44 25

Sitno Gornje 39 15

Stobreč 32 13

Slatine 6 4

Kamen 5 1

UKUPNO 994 371

Dakle, od ukupnog broja boraca u MPO-u, učešće Splita i njegove uže okolice iznosi 28,5%, tj. od sedam boraca dvojica su bila s ovog područja. Od ukupnog broja poginulih, 1119 boraca, s ovog područja bilo ih je 371 ili jedna trećina poginulih.

Ako podacima pod točkom 2. nadodamo i pripadnike MPO-a iz šireg područja Splita (područje splitske općine od 1962. do 1990.), iz Solina i Kaštela te njihovih dijelova Zagore (najveći dio boraca je iz Dugopolja i Kotlenica), ukupno je kroz Odred prošlo 1522 borca ili 43,7%, preko dvije petine ukupnog broja boraca u Odredu, a poginulo ih je 560 ili 50,3% - polovina od ukupnog broja poginulih.

Iz knjige: Velić i dr., Mosorski partizanski odred, Split, 1985.

ŠJORA TONKA

Kako je majka desetero dice postala partizanka

Tonka Piplović. Kako je majka desetero dice postala partizanka

Obitelj Ante Piplovića, mesara, bila je brojna: on i žena mu šjora Tonka te desetero djece – najstariji sin Ivo i zatim devet kćeri: Anka, Dora, Davorka, Tatjana, Asja, Ajka, Nada, Tamara i Odesa. Treba reći nekoliko riječi o šjori Tonki, materi i partizanki, borcu – stopostotnom invalidu…

Kuća Piplovića, u Senjskoj ulici, jemala je dvor i u teme dvoru štalu - šupu. Tot se skrivalo oružje, letci, materijal, navraćali bi kuriri, sklanjali se ilegalci, održavali se sastanci, čak i Pokrajinskog komiteta. Jerbo bivša štala bila je rimodernana za aprofito tvornicu sapuna od loja koji se donosija iz Mitrovića macela. A tot je bilo sve – i prolazna kužina za ilegalce i udarnike i »sala« za konferencije, i polazište za izvršenje akcija i za odlazak u šumu. Sve do jednog dana…

Najprije je uhapšen otac Ante i fašisti su ga odveli na Lipare. Pa su poza temen zaredom hapšeni i ostali iz famije. Davorku bi, na primjer, fašistički Tribunale speciale u Šibeniku na »suđenju« Končaru i drugovima bija osudija na smrt da nije bila maloljetna, pa je tako fasovala »samo« 25 godina robije. A bila je tada curica od samo 14 - 15 godina, najmlađa na suđenju prid fašističkim sudom.

Ricinusovim uljem talijanska policija »počastila« je i Ivu, Anku, Doru…

A kada su uhapsili šjoru Tonku, i sparićali je za logor u Italiju, ča je bidna mater drugo mogla nego da pita da joj u pržun dovedu najmlaje dite – malu Odesu, koja je bila još na sisi. Tako su mater Tonka i mala Odesa partili u koncentracioni logor. Odesa je prohodala u logoru i propatila surovi život sužnja. Kad je pa fašizam u rujnu 1943., kada su logoraši tražili način kako da se domognu svoje domovine i stupe u partizanske redove, majka Tonka i njena, tada dvogodišnja Odesa, prokuburile su još jednu kalvariju. Tonka je svoje dite uzela u naručaj, izašla iz memljivih zatvorskih prostorija, zaobišla bodljikave žice i uputila se put doma … Ništa od pustih želja. Od nemila do nedraga, raspituj se, domišljaj se i za koru kruva i za ležaj i za informaciju … I jednega jutra, u nekom selu usrid Italije, puf – pred njemačku autokolonu. Biž, spašavaj se! U trku je bila ranjena ali svoju Odesu nije ispustila … Antifašisti Italije su joj pomogli. Zaličila je rane, došla u Bari kad je tamo već bila uspostavljena partizanska baza.

– Zdravo drugovi! Evo mene i moje Odese, upišite me u jedinicu…

I tako je Tonka postala borac Prve tenkovske brigade, došla na Vis i u listopadu 1944. u svoj oslobođeni Split. S materom je i mala Odesa dočekala slobodu. Vratili su se iz partizana Ivo, Anka, Dora, Davorka, Tatjana. Okupila se opet cila obitelj Ante Piplovića. Roditelji Ante i Tonka počeli su radit posal koji su i prije rata radili – u mesarnicu kod ribarnice.

Ivo Javorčić, Poruka borca, rujan 1987.

ANKA S MANUŠA

Anka je dobila zadatak stvarati skladišta hrane, oružja, sanitetskog materijala…

Anka Tudor. Anka je dobila zadatak stvarati skladišta hrane, oružja, sanitetskog materijala…

Zar je bilo moguće hraniti šestero gladnih dječjih usta i istovremeno najaktivnije sudjelovati u ilegalnom pokretu po kojem je Split bio poznat? »Moglo se, izdržalo se« – svjedoči Anka Tudor.

Anka Tudor je kao član Gradskog odbora AFŽ-a prikupljala hranu od gladnih Splićana za partizane. Svatko je dao koliko je mogao, većina je ostala bez grama brašna.

Tudorovi su živjeli na Manušu. Anka je dobila zadatak stvarati skladišta hrane, oružja, sanitetskog materijala:

»Na pet mjesta sam ih imala. Drugarice su donosile cokule, plahte, deke, odjeću … ali nitko to nije donosio na hrpu, odjednom. Vladala je stroga konspiracija, a bili smo besprijekorno organizirani tako da nas, u slučaju provale, što manje padne u ruke okupatora. Vladao je princip: tko donosi, ne zna za onoga tko odnosi…«.

Iz centralnog skladišta dobivala je naloge kome izdati robu i koliko. Tko je sjedio tamo, u rukovodstvu? Anka Tudor nije znala.

Djever Vjekoslav bio je u Mauthauzenu. Ankina braća u partizanima – Vinko je teško ranjen umro, Ivan poginuo u Bihaću, Petar, Marin, Jozo bili su blizu ali na teškim zadacima, na moru i po kršu – od Trogira do Dinare. I sestra Marija, udana Vlahović, bila je u partizanima. Njezino dvoje djece Anka je primila i brinula se o njima kao i o svojima. I nevista Tonka, Vinkova, poginula je u Sandžaku, a iza nje ostalo dvoje mališana. I oni teti na Manuš, a gdje bi?

Tako se u kući postolara Ive gojilo šestero djece. Od čega, kako? Postolar je morao raditi višestruko napornije, ali ne samo radi gladnih dječjih usta nego i za izdržavanje obitelji onih kolega iz zadruge koji su otišli u partizane. Takav je dogovor bio. Njegova zarada i zarada još dvojice majstora dijelila se tako na petnaest dila…

Drugi zadatak Anke Tudor bio je održavati vezu sa svim drugovima koji su se prijavili za odlazak u partizane.

»Ja sam im javljala: »Pripremite se, dolazi veza po vas da vas povede«. Mnogi me nisu poznavali, ali nitko me nije sumnjičavo gledao, jer su znali da do ovog susreta mora doći. Nitko od njih se nije predomislio. Svi su jedva čekali tren da odu iz okupiranog grada … Samo jedan je otkazao, u zadnji čas. Uplašio se, što li. Sve je to judski…«

Nakon stradanja Palmine Piplović Anki su drugovi odmah javili da pređe u ilegalnost. Ali ona je ovako rezonirala: »Živim na drugom kraju grada, nisu me do sada ščepali, neće ni sada!«

Nastavila je raditi istim tempom, sve do posljednjih dana listopada. »Očekivalo se oslobođenje grada. Sa svojom letećom četom, formiranom u Splitu, imala sam rajon za borbu od Pošte do zgrade banke na Rivi … U međuvremenu je trebalo prebaciti u partizane još jednu grupu ljudi, ali oslobodioci su bili brži…«.

Mnogi su je pitali kako se moglo uopće opstati i boriti se u ono vrijeme. Moglo se, ali za to je trebalo imati veliko i jako srce. Jer, doma je Anku čekalo šestero gladne djece.

Radovan Kovačević, Poruka borca, prosinac, 1984.

SPLITSKO KAZALIŠTE 1941. – 1945.

Pogled na prepuno gledalište za vrijeme svečane priredbe u danima prvog oslobođenja grada u rujnu 1943.

Teatar. Pogled na prepuno gledalište za vrijeme svečane priredbe u danima prvog oslobođenja grada u rujnu 1943.

Nakon dolaska Talijana, vlast u Kazalištu preuzima Mussolinijev komesar Prassel.

Kazalište mijenja ime. Plakati se tiskaju dvojezično: Teatro di stato Spalato – Državno kazalište u Splitu. Posljednja je predstava prikazana 14. lipnja 1941. godine. Svi članovi Kazališta dobivaju otkaz i zabranjuje im se ulaz u kazališnu zgradu.

Time je sudbina HNK u Splitu za cijelo vrijeme talijanske okupacije bila zapečaćena. Članovi splitskog Kazališta i Uprava odlaze u Zagreb. Dio dramskog ansambla bivšega HNK Split premješten je u Dubrovnik. U Splitu ostaje nekolicina članova drame i veći dio orkestra i zbora porijeklom ili obiteljski vezanih uz Split.

Talijani dovode u Split i prikazuju na otvorenome prostoru dvije opere u izvedbi ansambla Carro di Tespi i to: Puccinijevu Turandot i Verdijev Rigoletto, kojeg prikazuju i u kazališnoj zgradi. Međutim, građani Splita bojkotiraju sve priredbe.

Nakon što su u rujnu 1943. grad napustili partizani, brigu nad kazališnom zgradom i inventarom, koji je talijanski okupator raznio po gradu, uz pomoć nekoliko tehničkih radnika bivšeg HNK preuzeli su glumci, braća Andro i Ivo Marjanović, koji je ilegalno radio za NOP, sve do konačnog oslobođenja Splita.

U siječnju 1944. godine nekoliko profesionalnih glumaca koji su se zatekli u Splitu iz bivšega HNK i članova predratnih kazališnih dobrovoljaca osnivaju po privatnoj liniji bez ičije materijalne ili organizacijske pomoći Dramski studio. U vremenu od 1. siječnja do 19. ožujka 1944. godine prikazali su sedam premijera: Držić-Fotezovog Dunda Maroja, dramatizaciju Botićeve Bijedne Mare, Između četiri zida Ive Brnčića, Ženidbu N.V. Gogolja, Crvene ruže Benedettija, Charlijevu tetku Brandona Thomasa i Spletku i ljubav Friedricha Schillera. Predstave su bile vrlo dobro posjećene, a izvodile su se u foyeru gdje je montirana pozornica, kao i u velikom gledalištu splitskog Kazališta. Dio prihoda s predstava Dramskog studija davan je kao pomoć obitelji jednog splitskog umjetnika koji se nalazio u partizanima.

Koncem srpnja 1944. godine na Visu se formira Kazalište narodnog oslobođenja Dalmacije (KNOD), koje prikazuje svoje priredbe po oslobođenim otocima.

Split je konačno oslobođen 26. listopada 1944. godine. Dva dana nakon oslobođenja u Split dolazi KNOD, kojemu pristupa i nekolicina glumaca Drame bivšeg HNK, veći broj zbornih pjevača, solista, glazbenika i balerina. Za intendanta je postavljen Ivo Tijardović, Ante Vesanović, dotadašnji rukovodilac KNOD-a, postavljen je za tajnika, Silvije Bombardelli vodi zbor, a Mira Banjanin-Bombardelli dramu, u čijem je sastavu bilo nekoliko iskusnih profesionalnih glumaca, pored talentiranih članova amatera iz grupe KNOD-a.

S velikim entuzijazmom svi ansambli prilaze pripremanju repertoara. Proba se izvodi u svim prostorijama Kazališta. Poslije nekoliko dana priređena je svečana akademija na kojoj sudjeluju zbor, orkestar i glumci recitatori.

Dramski ansambl KNOD-a prikazao je na splitskoj pozornici premijere: Sumnjivo lice B. Nušića, Ženidba N.V. Gogolja, Sličice naših dana I. Tijardovića i Najezda L.M. Leonova.

Plesni ansambl je, pored sudjelovanja u raznim programima i akademijama, spremio i prikazao dvije premijere: Baletni divertisman slavenske muzike i Partizansko kolo I. Tijardovića, balet u kojem sudjeluju i članovi Drame.

Orkestar je bio sastavljen od domaćih glazbenika iz grada, bivših članova orkestra Opere HNK i glazbenika mornaričke glazbe. U orkestru je djelovalo nekoliko poznatih solista i koncertnih umjetnika iz drugih sredina koji su došli iz jedinica NOV-a u Split. Orkestar je priredio nekoliko vrlo zapaženih samostalnih koncerata, sudjelovao na prigodnim akademijama, kao i u baletnim predstavama.

U travnju 1945. naslućivao se kraj rata. KNOD je u punom zamahu djelovanja. U Šibeniku u to vrijeme nalazi se Centralna kazališna družina pri ZAVNOH-u, koja mijenja ime u Kazalište narodnog oslobođenja Hrvatske i prelazi u Split. Premijera Najezde prikazana je 9. svibnja 1945., a odigrane su četiri predstave u Splitu. Rat je završen i KNOH odlazi u Zagreb, gdje prikazuje Najezdu.

U srpnju 1945. Ministarstvo prosvjete osniva stalno profesionalno Kazalište u Splitu, a KNOD prestaje s radom. Za intendanta i direktora Drame novoosnovanog kazališta imenovan je veliki kazališni stručnjak, glumac, režiser i pedagog Tomislav Tanhofer. Za direktora Opere postavljen je Silvije Bombardelli, a za glavnu tajnicu Mira Banjanin Bombardelli. Iz Zagreba Tomislav Tanhofer dovodi u Split nekoliko dramskih prvaka i kvalitetnih glumaca, te s glumcima bivšega KNOD-a u Splitu formira, kako se tada govorilo, najbolji dramski ansambl u Hrvatskoj.

Ivo Marjanović, Monografija: Hrvatsko narodno kazalište Split 1893. - 1993., Split, 1998., str. 60. - 63. i Bogdan Buljan, Repertoar hrvatskih kazališta 1840./1860./1980., Zagreb, 1990., str. 397.

SILVIJE BOMBARDELLI: AVANGARDNI SKLADATELJ URONJEN U REVOLUCIJU

Završivši studij, Silvije Bombardelli ostaje u Beogradu kao nastavnik u muzičkoj školi. Tada doživljava prvi jači udarac zbog svog naprednog opredjeljenja. Vlasti su zabranile izvođenje simfonijske poeme Plameni vjetar, s antimilitarističkom porukom, recitativni kor je bio po tekstu Miroslava Krleže. Ni simfonijska suita Na Kuku jezeru nije bolje prošla … Bombardelli odlazi u Novi Sad i tamo osniva Operu. Dolaskom mađarskog okupatora morao je u roku od 24 sata napustiti Novi Sad i vraća se u svoj rodni Split. Tu se povezuje s grupom u kojoj su bili Vjekoslav Cvrlje i Marin Franičević. Dospijeva u zatvor, pušten je i opet zatvoren. Kada se opet dokopao slobode, traži da ide u partizane i u jesen 1942. stupa u partizanske jedinice.

U partizanima se sav predao kulturno-prosvjetnom radu. Umjetnički je rukovodilac agitaciono-propagandne grupe PK KPH za Dalmaciju. Uvježbava zborove, vodi žrnovničku muziku, komponira i sa sobom vuče dvije vreće notnog materijala i violinu. Sve to može trebati, tko zna gdje … Uz to on stražari, patrolira, ide na prve linije fronta, nosi razne terete.

Kao izrazita umjetnička ličnost postaje članom Kazališta narodnog oslobođenja Jugoslavije pri Vrhovnom štabu NOVJ i POJ-a, a od sredine 1943. g. rukovodilac je Vojne muzike II. proleterske divizije. S partizanskom muzikom kročio je bespućima, izdržao sva iskušenja, trpljenja i patnje. Nada je ipak bila jača od svega. »Prijeći sve to pješice noseći instrumente i arhiv (treba zamisliti bas-trombon kroz zelengorske šume ili npr. klarinet i veliki bubanj na Durmitoru), pomažući intendanturama, dajući osiguranje i stražu jedinicama koje su to trebale, pomažući u teškim trenucima bolnicama pri nošenju ranjenika, a u najkritičnijim momentima izlazeći na položaj – sve to nije bio samo »muzički posao«, ali je bio put i dio zadatka ove muzičke formacije« – zapisao je Bombardelli svoja sjećanja u knjizi Ekstempore.

U toj knjizi čitamo i ove zabilješke: »Počinje peta ofenziva. U Boanu (Crna Gora) muzika svira posljednji put … Pamtite li, drugovi, kako je Sutjeska one noći zlokobno šumila. Kako smo kroz Zelengoru zelenu grizli bukovu koru … Napokon Kladanj! Odmor, čiste se instrumenti i poslije dužeg vremena muzika opet svira … U Kolašinu dajemo priredbu. Drugovi su uzbuđeni. To im je prvi put da izlaze na pozornicu … Preturili smo teške, krvave godine. Naše more danas je opet naše. Dalmacija je oslobođena u kasnu jesen četrdeset i četvrte…«

Oslobođenje zemlje je ispunjenje nade. Došao je kraj mukama, patnjama, ubijanju. Nada je postala stvarnost. Život dobiva ljepše obrise. Silvije je u Splitu. Opet u žarištu kulturnih zbivanja…

Ivica Mlivončić, Poruka borca, siječanj 1976.

Bombardelli (drugi iza velikog bubnja) u partizanima je uvježbavao zborove, vodio žrnovničku muziku, komponirao i sa sobom vukao dvije vreće notnog materijala i violinu

Maestro. Bombardelli (drugi iza velikog bubnja) u partizanima je uvježbavao zborove, vodio žrnovničku muziku, komponirao i sa sobom vukao dvije vreće notnog materijala i violinu

OPET U SPLITU

Silvije Bombardelli

Maestro. Silvije Bombardelli

»Po snažnom nevremenu ulazimo u staru splitsku luku. Razvedrilo se, ali grad je još mokar od kiše. Pristajemo ispred Lučke kapetanije. Prolazimo Rivom i Pjacom. Sve bi trebalo biti drukčije, a isto je. Samo je pečat tuge jači…

Kazalište. Hajdukovo igralište.

Što je za uglom?

Mira u svojim uspomenama piše: »Kuća u Maksima Gorkog 19 (danas Matoševa) stoji siva, mirna, netaknuta. Kao da se ništa nije dogodilo. Ipak, pored nje direktan pogodak!

Penjemo se na prvi kat. Ruka drhti pritiskujući zvonce. Čujemo kako se zvuk razliježe dugim hodnikom stana. Koraci. Vrata se otvaraju…«

To je 14. novembra 1944.

Oca nije bilo kod kuće. Već su počela njegova dežuranja u kavani Bellevue, koja vjerojatno ni ratom nisu bila ozbiljnije prekinuta.

A ja?

Živ sam! Hoću da živim!

Silvije Bombardelli, Prilozi izučavanju muzike u NOB-u, Mogućnosti, br. 8-10, 1981., str. 943.

ZLATNE STRANICE U POVIJESTI HAJDUKA

Snimak Hajduka NOVJ objavljen u Glasniku Ujedinjenih naroda kojeg su saveznički avioni bacali nad još neosloobođenim teritorijem Jugoslavije

Hajduk NOVJ. Snimak Hajduka NOVJ objavljen u Glasniku Ujedinjenih naroda kojeg su saveznički avioni bacali nad još neosloobođenim teritorijem Jugoslavije

Za vrijeme Prvog svjetskog rata Hajduk je demonstrativno obustavio djelatnost, slično kao što je to učinila generacija hajdukovaca 1941. godine…

… Hajduk nije mogao živjeti drukčije nego što je živio grad u kome je nikao i u kojem se razvijao. 1941. godine, po okupaciji, nije bilo teško provesti bojkot Hajduka prema talijanskim okupatorima. Naime, Talijani su odmah po okupaciji Splita počeli dobro planiranu akciju da privole Hajduk da pod novim imenom Spalato nastavi aktivnost. Talijani su obećali automatski ulazak u Prvu profesionalnu talijansku ligu … Uzalud je sve to bilo, Hajdukovo je igralište opustjelo. Brojni trofeji, dresovi i arhivi brižljivo su skriveni. Igralište je zjapilo prazno, a na njemu su jedino igrale, pred praznim gledalištem, diletantske momčadi talijanskog garnizona u Splitu…

… U Prvom splitskom partizanskom odredu nalaze se mnogi igrači RNK Split, a među njima i bivši juniori Hajduka: Zelić, Dujmić, Frua i Borozan, koje su nakon neravnopravne borbe ustaše zarobili i strijeljali u Sinju…

Uočivši pozitivne efekte sportskih nastupa još na Hvaru, nakon prebacivanja 26. dalmatinske divizije s Hvara na Vis, veliki zaljubljenik u Hajduka komandant Prve dalmatinske brigade 26. divizije Bogdan Stupar, naredbom je 6.ožujka1944. godine pri štabu brigade formirao je nogometnu grupu sastavljenu od 15 partizana, igrača Hajduka, Splita, ASK-a i šibenskoga Osvita. To su bili Jozo Matošić, Frane Matošić, Veljko Šubašić, Hrvoje Čulić, Zlatko Ferić, Vlade Kaliterna, Dušan Bjelanović, Vinko Jelaska, Ante Antonini, Marko Vušković, Bonaventura Parić, Ive Peršić, Dušan Bizjak, Mladen Berković i Bogomir Roje. Oni su prethodnica Hajduka i s pridošlicama iz Splita postali su sastavni dio HŠK Hajduk-NOVJ. U prvoj utakmici 9. ožujka 1944. pobijedili su na improviziranom igralištu u blizini gradilišta viškog aerodroma momčad britanskih artiljeraca rezultatom 12:2. Golove su postigli: Frane Matošić 6, Jozo Matošić 5 i Veljko Šubašić.

Uskoro odlaze i druge grupe hajdukovaca u NOV, tako da je do kraja 1943. bilo 18 igrača i članova Uprave u partizanima, a drugi su ilegalno djelovali u Splitu. U toku 1944. g. odlazi u partizane još 18 igrača i članova Uprave. Od tih 36 hajdukovaca 24-orica su rođeni u Splitu, a većina ostalih je rođena u okolici Splita, ali su svi oni bili sa stalnim boravkom u Splitu. 16-orica su bili radnici, 11-orica namještenici, a devetorica ostalih zanimanja…

U vremenu igranja kao HŠK Hajduk, hajdukovci su ispisali zlatnim slovima najslavnije stranice svoje bogate povijesti. Hajduk nije igrao samo nogomet, jer je svojim nastupima uvijek nastojao širiti istinu o NOB-u naroda Hrvatske i Jugoslavije. Ekipa i rukovodstvo, sa svojstvenim partizanskim elanom, bacili su se na rad. Hajduk je počeo igrati utakmice s raznim engleskim prvoklasnim timovima. Prva službena utakmica odigrana je 13. svibnja 1944. na Visu, kada su igrali u preuređenim vojničkim cokulama. Prvi put je poražen tek onda kada su Englezi, razljućeni stalnim porazima, dovukli iz metropole više odličnih profesionalaca reprezentativaca, 23. rujna u Bariju pred 50.000 savezničkih vojnika, naših ranjenika i partizana…

Poslije oslobođenja Hajduk se vratio u Split 5. studenoga i nastavio tradiciju koju je započeo od svog osnivanja.

Ratni Hajduk je od 7. svibnja 1944. do 23. listopada 1945. godine nastupao na tri kontinenta — Europa, Afrika i Azija, u sedam država - Jugoslavija, Italija, Malta, Egipat, Palestina, Libanon i Sirija, u 44 grada, a prevalio je oko 30.000 km. U tom razdoblju odigrao je 113 utakmica. Prva momčad je od odigranih 90 utakmica pobijedila 74 puta, igrala neriješeno devet, a izgubila sedam utakmica. »B« momčad odigrala je 23 utakmice: pobijedila 17, tri igrala neriješeno, tri izgubila. Sveukupna gol razlika bila je 522:145 za Hajduka. Od ovdje nabrojenih utakmica Hajduk je u dva navrata nastupao kao momčad Jugoslavenske narodnooslobodilačke armije (Yugoslav National Liberation Army). U Bariju protiv reprezentacije Britanske vojske 23. rujna 1944. nastupili su samo igrači Hajduka. Visokom porazu 2:7 najviše je kumovalo spavanje na livadi pod vedrim nebom noć uoči utakmice kada im se pri dolasku iz Napulja pokvarilo vozilo. Svi igrači, osim Ive Radovnikovića i Slavka Luštice, dobili su visoku temperaturu i tako bolesni odigrali utakmicu. Druga međudržavna utakmica između reprezentacije NOVJ-a i reprezentacije Britanske vojske odigrana je u Splitu 26.prosinca 1944. na Hajdukovom igralištu pred 8000 gledalaca. Naši su golom Frane Matošića u 2. minuti pobijedili s l :0.

Reprezentacija NOVJ-a (ustvari momčad HŠK Hajduk, »Hajduk–NOVJ«) nastupila je u ovom sastavu: Miljenko Krstulović, Jozo Matošić, Ljubomir Kokeza, Miljenko Batinić, Ervin Katnić, Slavko Luštica, Ivo Alujević, Frane Matošić, Vojko Andrijašević, Žarko Rosić i Ivo Radovniković. Žarko Rosić, avijatičarski oficir, inače predratni prvotimac nogometnog kluba Split, za tu priliku doveden je iz Divulja, kamo se vratio u svoju jedinicu odmah po završetku utakmice. Susret je sudio Leo Lemešić.

U ratnome razdoblju za Hajduka je najviše utakmica odigrao Ive Radovniković (85), potom slijede Frane Matošić (83) i Slavko Luštica (80).

Hajduk u potpunosti ispunio očekivanja zacrtana prigodom osnivanja. Kroz to vrijeme o Hajduku je pisalo 70 glasila, agencija i radio-postaja (54 u inozemstvu i 16 u Jugoslaviji). Zahtijevalo se da Hajduk bude klub centralnog doma Jugoslavenske armije sa sjedištem u Beogradu, ali su igrači, uprava i splitsko političko rukovodstvo to odbili, pa je zaključna skupština ratnog Hajduka održana 23. listopada 1945., a dan poslije osnivačka skupština FD Hajduk (FD- fiskulturno društvo) s deset sportskih sekcija. Za zasluge u NOB-i Hajduk je već u rujnu 1945. odlikovan Ordenom zasluga za narod sa srebrnim vijencem, a kasnije i Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem. Vrijedno je spomenuti i to da je Hajduk bio proglašen počasnom sportskom momčadi slobodne Francuske za što je dobio Plaketu i da je maršal Tito igračima i vodstvu Hajduka priredio čak šest primanja (1945., 1949., 1951., 1962., 1971. i 1978.), što je svojevrstan rekord da jedan državnik ugošćuje jednu sportsku organizaciju.

U NOB-u su poginuli sljedeći članovi kluba:

Dušan Bizjak, Miro Dešković, Zvonko Ivančić, Mladen Katalinić, Anđelko Kirigin, Zdenko Maglić, Frane Pilić-Žila i Nevenka Šurić.

Članovi Uprave i nogometaši Hajduka demobilizirani su koncem 1945. g.

Izvodi iz Slobodne Dalmacije 4. srpnja 1961. g.; Veseljko Huljić, Jedinica kolektiv Hajduk-NOVJ, Zbornik Split u NOB-; Andrija Križević-Drina, Sportaši Splita u NOB-u i revoluciji; Toni Petrić, Sport u Splitu, Slobodna Dalmacija 8. svibnja 2000.

protiv reprezentacija britanske vojske i avijacije

Hajduk u Bariju i Foggi protiv reprezentacija britanske vojske i avijacije

protiv reprezentacija britanske vojske i avijacije

Hajduk u Bariju i Foggi protiv reprezentacija britanske vojske i avijacije

EKSPLOZIJA SVJETLA

»Premda rat još nije bio posve završio, neviđeno rasipanje svjetala poput goleme baklje blistalo je nad čitavim gradom«

Baklja nad gradom. »Premda rat još nije bio posve završio, neviđeno rasipanje svjetala poput goleme baklje blistalo je nad čitavim gradom«

Sjećam se mjeseci bezbolnoga uvođenja komunističkog režima u Split. Tek je bila završila kratka noć ustaša i Nijemaca, prestalo bombardiranje, glad, pjegavi tifus, obješeni po ulicama s tablom na grudima, praznina koja je nastala smrću ili bijegom muškaraca u šumu. Rat se nastavljao na sjevernim rubovima Jugoslavije koja se ponovno uspostavljala. Trijumfalni dolazak Titovih armija u listopadu 1944. pokrenula je, ako se tako može reći, burnu eksploziju svjetla. Bio je to prasak elektriziranog vitaliteta. I brz obračun komunista s ustašama i četnicima u kojem su poginuli neki u biti nevini uglednici, prošao je u tim danima kolektivnog oduševljenja gotovo neprimijećen … Naša obitelj, premda je predstavljala stari trgovački patricijat grada, nije bila uznemiravana; štoviše bila je cijenjena zbog jasnog distanciranja od fašističkih postupaka za vrijeme talijanske okupacije i potom nacističke, za vrijeme hrvatsko-njemačke okupacije…

Mladi i još mlađi dalmatinski partizani koje sam godinama poznavao i koji su iskrsavali sada s crvenom zvijezdom na kapi, bučni i maštoviti preplavili su našu staru građansku kuću. Sobe iz devetnaestog stoljeća, prepune starih knjiga, klavira, portreta pređa, mramornih poprsja, uljenih slika vjerskog i profanog sadržaja, ispunile su se tih mitraljeskih dana djevojkama u vojničkim hlačama, Piccassovim reprodukcijama, stihovima Majakovskoga i Gorana Kovačića, tragičnog pjesnika jugoslavenskog otpora. Društvu bi se ponekad pridružio osamljeni, šutljivi i rafinirani vojnik, pjesnik Jure Kaštelan. Bio je već slavan, a u godinama koje su dolazile bit će to još više. Njegova poezija imala je tamni zvuk nadrealsimbolista, podsjećala je na Aleksandra Bloka i činilo se da je mistična i dramatična sklonija više pobijeđenima nego pobjednicima povijesti. Nije mu se sviđalo ono što je morao raditi i gledati za vrijeme borbi. Pričao mi je jednom da je nakon krvave opsade njegov odred zauzeo bosanski gradić koji su bili okupirali Nijemci. Provalio je još dimećeg mitraljeza među ruševine njemačke Komandature. Razvalivši udarcem vrata našao se pred tri njemačka oficira koji su počinili samoubojstvo, još su sjedili svaki s crvenom rupom na sljepoočnici pred gramofonom iz kojega su i dalje krčeći izlazili zvuci Pete Beethovenove.

(…)

Premda rat još nije bio posve završio, neviđeno rasipanje svjetala poput goleme baklje blistalo je nad čitavim gradom. Svuda je vladala bučna radost južnih Slavena. Vatrometi su bojili zeleno more i borove Marjana, rafali iz mitraljeza odjekivali su pod noćnim nebom, na aristokratskoj Pjaci partizani s Balkana, ne Dalmatinci, plesali su u zanosu kolo sve do zore … Nesputanom ponašanju pridružio se gotovo suučesnički stalni kulturni zanos. Izvođenje dodekafonske glazbe, javno govorenje poezije po ruskome uzoru, stalne grozničave izložbe avangardnih djela. Bilo je to stimulirajuće i revolucionarno lice koje je novi režim pokazao nama Splićanima prvih, premda nemirnih mjeseci vlasti.

Enzo Bettiza, Egzil, 2004., str.300.

Iz Ratne Kronologije–STUDENI 1944.: U BEOGRADU SPORAZUM NACIONALNOG KOMITETA OSLOBOĐENJA JUGOSLAVIJE (NKOJ) I KRALJEVSKE VLADE (1. STUDENOGA). KRALJEVSKU VLAST VRŠI NAMJESNIŠTVO, KRALJ DO NAREDNE ODLUKE NE DOLAZI U ZEMLJU - ROOSEVELT PO ČETVRTI PUT POSTAJE PREDSJEDNIKOM SAD – OSLOBOĐEN ŠIBENIK (3. STUDENOG)

PROSINAC

Započeo novi upis u škole: vjeronauk neobavezan predmet – Uspostavlja se poštanski promet – Na Pazaru: hrana za robu – Otvoren Omladinski dom – Izvanredno izdanje Slobodne Dalmacije donosi vijest o oslobođenju Knina i cijele Dalmacije – Pola zbjega iz Italije vratilo se kući – 1 kg pure i 1 dl ulja po članu obitelji, u mesarnicama 20 dkg mesa – Skladatelj Ivo Tijardović izabran za predsjednika Jedinstvene narodnooslobodilačke fronte Splita (JNOF) – Iz bolnice s posla otpuštene bolničarke sestre milosrdnice – Omladina čisti ruševine – Izložba umjetnika partizana – Više električne energije za potrebe grada – Opće veselo raspoloženje za Božić – 8000 gledalaca na utakmici reprezentacije NOVJ i vojne reprezentacije Velike Britanije – Pomoć u hrani

1. prosinca

  • I ovoga tjedna, kao i prošloga, dovoze parobrodi izbjeglice iz Italije, a jedan parobrod doveo je i 900 izbjeglica iz Afrike.
  • Počev od 4. ovoga mjeseca započinje upisivanje u srednje i osnovne škole, jer je poništen upis izvršen u rujnu ove godine. Vjeronauk je fakultativan i zbog toga učenike nižih razreda moraju upisati njihovi roditelji ili skrbnici i dati izjavu žele li da njihova djeca uče vjeronauk ili ne. Građanske se škole ukidaju, te se đaci tih škola mogu upisati u razrede srednjih škola. Otvara se prvi razred muške, odnosno ženske učiteljske škole.
  • Uspostavlja se, počev od 4. ovoga mjeseca, privatni poštanski promet. Pisma se mogu slati otvorena i do najveće težine od 20 grama. Dopisnice mogu biti napisane na komadu tvrđeg papira u obliku i veličini dopisnica bivših poštanskih izdanja. Ne plaća se, za sada, nikakva poštanska taksa. Pisma i dopisnice moraju biti napisane jednim od jezika jugoslavenskih naroda. Kisić

2. prosinca

  • Tržište, tj. Pazar u Splitu, zadnjih je dana preobilan. Ima svega i svačeg: bačvica vina, kvasine, rakije, masla, meda, kukuruza, pšenice itd. Seljaci uglavnom traže zamjenu za plahte, košulje, hlače, kapute i slično…
  • Obiteljima čiji su članovi u NOV-u i koji su primali pomoć za prošlih režima od NOO-a, daje se besplatno po osobi jedna kobasica. Kisić
Porušena tvornica salonita u Vranjicu brzo je osposobljena za proizvodnju

Salonit. Porušena tvornica salonita u Vranjicu brzo je osposobljena za proizvodnju

3. prosinca

  • Vrhovni štab izdao je naređenje da se u Splitu organizira sanitetski punkt za prihvat i smještaj izliječenih ranjenika i invalida koji se vraćaju iz Italije. Kronologija
  • Na igralištu Hajduka odigrana je nogometna utakmica između kombinirane momčadi Hajduka NOVJ i reprezentacije VIII. korpusa, koja je završila sa 7:2 za Hajduka. Bilo je 2000 gledalaca.
  • Ima već par dana da je otvoren Omladinski dom u zgradi bivšeg Sokola (danas Kazalište lutaka). U njemu će se održavati kulturna predavanja, osnovana je diletantska družina i uspostavljena biblioteka, kao i gimnastička dvorana. U Domu je već otvoren tečaj za učenje ruskog jezika i glasovira. Kisić
  • Jedinice NOV-e idu na Knin da bi oslobodili cijelu Dalmaciju

    Osloboditelji jašu kroz Marmontovu. Jedinice NOV-e idu na Knin da bi oslobodili cijelu Dalmaciju

  • KNIN JE OSLOBOĐEN. Slobodna Dalmacija 3. prosinca donosi velikim slovima gornju vijest o osvajanju Knina. »Opkoljene njemačke grupacije u Kninu pokušale su se u toku noći probiti prema Zrmanji, ali su bile zaustavljene u prostoru Pađana. Neprijatelj je u Kninu ostavio sve ranjenike i ogromne količine ratnog materijala koji se sada prebrojava. Pretrpio je od jedinica VIII. korpusa, koje su oslobodile Knin, tako težak poraz da nije imao vremena povući sa sobom ni ranjenike … Situacija njemačkih opkoljenih jedinica u Kninu bila je zadnjih dana očajna. Naše su jedinice uhvatile njihove depeše upućene njemačkim komandama, u kojima se javljalo da trpe velike gubitke i da im je situacija bezizlazna«. Izvanredno izdanje Slobodne Dalmacije
  • Oslobođen je Knin nakon borbi koje su trajale od 5. studenoga. U Kninu i oko njega neprijatelj je imao ukupno oko 20.000 vojnika i to: 14.000 Nijemaca, 4500 četnika i 1500 ustaša i domobrana. Kninska operacija bila je »bitka uništenja«. Samo Nijemci su imali 6555 mrtvih i ranjenih te 4285 zarobljenih. Potpuno je uništena 264. njemačka divizija (nakon Knina je brisana s popisa njemačkih divizija), a ostale dvije divizije su pretrpjele katastrofu. Osmi korpus je imao 677 poginulih boraca, 2439 ranjenih i 126 nestalih boraca. Zarobljena je velika količina ratnog materijala. Ovo je bila jedna od najvećih bitaka u toku NOR-a. Anić, 178.-194.
  • Sazvan je sastanak svih farmaceuta Splita. Sastankom su rukovodili mr. ph. Tartalja, zdravstveni referent Oblasnog NOO-a, i dr. Mihovil Čulić, zdravstveni referent Gradskog NOO-a. Raspravljano je o stanju u prometu lijekovima i o mogućnostima za redovito snabdijevanje sve dok ne završi ratno stanje. Tartalja, Zbornik br. 5, 902.

5. prosinca

  • U Splitu je počela s radom Sanitetska podoficirska škola Osmog korpusa. Prvi tečaj je pohađalo 28 ljudi.
  • Odlukom Predsjedništva AVNOJ-a, posmrtno je proglašen za narodnog heroja član Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju Ivan Lučić Lavčević, kojega su talijanski fašisti 23. prosinca 1942. godine strijeljali u Splitu. Kisić, Kronologija
  • U pratnji savezničke ratne mornarice, redovito svakih nekoliko dana stiže po koji transport s povratnicima. Do sada je stiglo pola čitavog zbjega iz Italije, a u idućih nekoliko dana stići će i ostali. Zbjeg su uglavnom sačinjavali stanovnici naših otoka, obale i unutrašnjosti Dalmacije. Brigu oko prehrane, smještaja i svega ostalog vodi socijalni odsjek Gradskog NOO-a uz pomoć Oblasnog NOO-a. Vlasti vode naročitu brigu kako bi ove povratnike uputile njihovim kućama. Među njima se nalazi i hiljadu djece, siročadi bez roditelja. Djeca će biti poslana u unutrašnjost, raznim kotarskim NOO-ima, tako da svaki kotar preuzme brigu za jedan dio djece. Bolesna djeca bit će predana bolnicama na liječenje…
  • Borci 3. dalmatinske brigade darovali su građanima Splita 2500 kg mesa. U popratnom pismu su kazali: » … Vi ste mnogo puta ostali gladni da biste nas nahranili … Ovaj dar neće riješiti problem prehrane građana Splita, ali želimo na ovaj način izraziti svoju ljubav prema vama…«. Kisić
  • Obnavlja se Brodogradilište. Iz svega što je bilo nalik groblju kostiju trebalo je podići brodogradilište. Rad je počeo 30. listopada, a danas, nakon mjesec dana, groblje je od udarničke desnice poprimilo novi izgled. Iz ruševina su se podigle tri zgrade. U njima se već popravljaju strojevi. Zatrpane su rupe od bombi i postavljeni kolosijeci. Uređene su saone i navoz za izvlačenje brodova. Podignuta je iz mora peniša za transport nafte. Otvorena je radnička menza … Slobodna Dalmacija
Omladinska radna brigada »Dobri« pred ulazom u brodogradilište gdje je raščišćavala ruševine

Omladina. Omladinska radna brigada »Dobri« pred ulazom u brodogradilište gdje je raščišćavala ruševine

6. prosinca

  • Štamparsko poduzeće Novo doba izdalo je knjigu Praktična kuharica, koju je napisala Dika Marjanović-Radica, stručna učiteljica Domaćinske škole. Ovo je prva knjiga tiskana u ovom poduzeću nakon sloma Jugoslavije. Ima 284 recepta za pripravljanje ekonomskih ratnih jela. Među raznim jelima su: bakalar bez bakalara, tripice bez tripe, pašticada bez mesa, zec bez zeca, njoki od krumpira bez krumpira. Ima i 14 načina pravljenja sapuna.
  • Večeras u 18 sati u kinu Eden održao je Marin Franičević predavanje o jugoslavenskim izbjeglicama u Egiptu. Kisić

8. prosinca

  • U zgradi Vojnog suda u Splitu počela je s radom dvodnevna konferencija Vijeća vojnih sudova i sudskih organa 8. korpusa NOVJ. Govoreno je o značaju i ulozi vojnog sudstva i istaknuto da nijedan zločinac ne smije ostati nekažnjen. Kisić, Kronologija

9. prosinca

  • Jutros je održana konferencija splitskih pravnika. Bilo je oko 150 odvjetnika i sudaca, kao i nekoliko državnih činovnika. Konferenciju je otvorio dr. Rikard Bay, a vodio ju je dr. Vjeceslav Celigoj. Dr. Ivan Bulić ističe sukob između pozitivnog i narodnog prava, jer je pozitivno pravo zasnovano na rimskome, srednjovjekovnom i germanskom, i zbog toga treba upoznavati narodni pravni život. Aleksandar Franić ističe reakcionarnost i protunarodnost dosadašnjih zakona. Pozitivno pravo stvaralo se odozgo, a narod u tome nije imao nikakva udjela. Narodnooslobodilačka borba preobrazila je to stanje i omogućila da jedino narod ima utjecaja na stvaranje prava. Pri svršetku konferencije biran je izvršni odbor JNOF-a pravnika. Za predsjednika je izabran dr. Rikard Bay. Kisić
  • Oživljavanje trgovine jedan je od uvjeta za rješenje prehrambenog pitanja naroda. U Dalmaciji je osnovano Oblasno nabavno-prodajno poduzeće – OBNAPROD, koje već djeluje. Početni kapital od 50 milijuna kuna dobilo je kao kredit od Oblasnog NOO-a, i uz to izvjesne količine soli, sapuna i drugoga materijala u svrhu razmjene. OBNAPROD je do sada nabavio iz Livna, Sinja i Knina 151.526 kg hrane, od čega je Gradskome NOO-u Split, OKNAPROD-u srednjodalmatinskog otočja i KONPROD-u Šibenik dano 77.847 kg. Razmjena soli za hranu vrši se preko ispostava u Sinju i Livnu…
  • POMOĆ CRVENOG KRIŽA NAŠOJ DJECI. Ovih dana je Oblasni narodnooslobodilački odbor Dalmacije dobio od Međunarodnog Crvenog križa izvjesnu količinu mlijeka i šećera kao pomoć našoj djeci. Istodobno je s tom hranom stigla i stanovita količina lijekova, kao i koncentriranog ribljeg ulja. Hrana se dijeli djeci koja su rođena u ovom ratu.

Oblasni NOO doznačio je gradskom NOO-u kao pomoć djeci rođenoj 1942., 1943. i 1944. g. (500 djece) 350 kutija kondenziranog mlijeka, 15 kutija mlijeka u prahu, 1000 kg brašna, 25 kg čaja, 50 kg šećera, 75 kg graška, 50 kg margarina, te 75 kg kafe. Za djecu u domovima doznačeno je 1050 kg pšenice, 225 kg kukuruza, 45 kg soli i četiri sanduka praška za juhu. Slobodna Dalmacija

10. prosinca

  • Pred Uredom za informacije cijeli je dan puno svijeta koji gleda fotografije u izlogu. Na novim fotografijama prikazane su ruševine u Zadru te borbe oko Knina. U uredu je izvješena velika zemljopisna karta Jugoslavije, tj. Balkana, kao i Evrope i Amerike, te iglicama označeno napredovanje NOVJ i sovjetskih te savezničkih trupa. Kisić

12. prosinca

  • Od danas se dijeli svakom članu obitelji kilogram pure te decilitar ulja. Od ovoga su isključeni oni koji su primili ili primaju za sebe ili članove obitelji kuhanu ili sirovu hranu od bilo koje vojne ili civilne ustanove, kao i oni koji primaju hranu u Pučkoj kuhinji. U oglasu je stajalo da plaća onaj tko može, i ogromna većina primila je namirnice besplatno. Kisić
  • Gradskoj konferenciji JNOF-a, koja je održana 12. prosinca u Splitskom narodnom kazalištu, prisustvovalo je 1300 delegata. Nju je otvorio Paško Ninčević, a Dinko Bilač je podnio izvještaj o radu organizacija u gradu. Za predsjednika Gradskog odbora JNOF-a izabran je kompozitor Ivo Tijardović, za potpredsjednika Marin Bubalo, za tajnika Ivo Senjanović, a za blagajnika Dalibor Soldatić.

Među izabranima u plenumu nalaze se i dr. Ivo Tartaglia, dr. Ivo Stalio, te svećenik dr. Miroslav Matijaca. Gizdić, 1944./1945., 827., 828.

u čišćenju grada od ruševina se nastavljaju
u čišćenju grada od ruševina se nastavljaju

Udarnički radovi u čišćenju grada od ruševina se nastavljaju

u čišćenju grada od ruševina se nastavljaju
u čišćenju grada od ruševina se nastavljaju

Udarnički radovi u čišćenju grada od ruševina se nastavljaju

13. prosinca

  • Sovjetske su trupe stigle na teritorij Hrvatske. U proslavu toga događaja zapaljene su vatre na Kozjaku, vojnička je glazba održala koncert na Narodnom trgu, a u Gradskom kazalištu bila je svečana akademija. Kisić
  • Vojne i civilne ustanove stalno su tražile brodove za prijevoz tereta i ljudstva. Uz pomoć Štaba Mornarice uspostavljeno je 46 redovnih pruga motornim jedrenjacima. Pored toga, za održavanje pruga angažirano je osam parobroda … Radi lakšeg organiziranja prometa putnika i tereta, u Splitu je uspostavljen Prometni ured. Pribilović, 298., 397.

14. prosinca

  • Popodne oko 15 sati došla je XI. brigada XXVI. divizije, koja je sudjelovala u bici za Knin. Usprkos kiši i priličnoj hladnoći, Obala je bila puna svijeta. Netom se čete iskrcaše iz lađa, predvođene glazbom prošle su Obalom do svojih nastamba uz gusti špalir građanstva, koje ih je oduševljeno pozdravljalo pljeskanjem i poklicima. Kisić
  • Članak J. Kirigina Čuvajmo našu imovinu govori o raznim pojavama, kako se ne pazi i ležerno postupa s robom. Riječ je o ljudima koji nimalo ne paze na državnu imovinu koja im je povjerena na čuvanje i rukovanje. Riječ je o ljudima koji vrebaju svaku priliku kako da izvuku od države što više mogu … Bilo je slučajeva da su se pojedinci prilikom protjerivanja neprijatelja prilično okoristili stvarima iz njemačkih i ustaških magazina, ne smatrajući ih ratnim plijenom, svojinom čitavog naroda. A ima i onih koji imaju u kući hrane i kojima ne prijeti opasnost gladi, a gramze se za ono malo pomoći što se teškom mukom daje izgladnjelima … Ima ljudi koji iz koristoljublja u trenucima teških prehrambenih prilika iskorištavaju po dva, tri puta sljedovanje … Dva puta objedovati, dvostruko sljedovati hranu, nepotrebno pribaviti dva para cipela i pet pari rublja, ugrabiti što veći komad – sve su to pojave koje ukazuju da kod tih pojedinaca nema dovoljno svijesti prema krvavo stečenim dobrima…
  • Splitska omladina organizirala je akciju za prikupljanje pomoći vojnoj bolnici 8. korpusa, te su istoj darovali: 314.000 kuna, 65 jastuka, 35 plahta, tri kreveta, 1296 sanitetskih predmeta, 1230 komada posuđa, 420 komada razne robe i 150 drugih darova. Slobodna Dalmacija

15. prosinca

  • Naprijed, organ Komunističke partije Hrvatske u broju od 12. ovoga mjeseca donosi uvodni članak:

»Pomoć Dalmaciji naša je najpreča dužnost … Po ocjeni Oblasnog NOO-a za Dalmaciju, 200.000 stanovnika od 738.000 treba hitnu pomoć, što je najminimalniji broj. To se vidi iz sljedećeg stanja: u gradovima Splitu, Šibeniku, Omišu 80% stanovništva treba pomoć, u Makarskoj 70%, Korčuli 90%, Hvaru 80%, Trogiru 40%, Sinju, Drnišu, Kninu, Metkoviću i Imotskome 40-50%. K tome pridolaze još sela, naročito na otocima, gdje su već učestali smrtni slučajevi od gladi…«

  • Večeras je u Pučkom sveučilištu u dvorani kina Eden predavao prof. Petar Lasta o Vladimiru Nazoru koji je pjevao pjesme, pisao legende, noseći u sebi patnje i stradavanje svoga naroda. Kisić

16. prosinca

  • Danas je Vojni sud VIII. korpusa osudio na kaznu smrti strijeljanjem, gubitak časnih prava i konfiskaciju imovine dr. Aleksandra Đorđevića, rodom iz Beograda, koji je svojevoljno napustio svoju jedinicu NOV-a, i po Splitu i okolici, predstavljajući se kao major NOV-a, materijalno se okoristio varajući, šikanirajući, ucjenjujući itd. razne osobe te civilnu i vojnu vlast. Kisić
  • Tvornica Salonit prebacila je predratnu proizvodnju. Dnevno proizvodi 1400-1700 m² azbestnih ploča. Slobodna Dalmacija

17. prosinca

  • Borba u broju od 12. ovoga mjeseca donosi: »Neprocjenjive štete počinili su talijanski okupatori u Hrvatskoj«. Između ostalog piše:

»Slika talijanske pljačke u Dalmaciji ne bi bila potpuna kad se ne bi spomenula i pljačka neprocjenjivih umjetničkih vrijednosti iz splitskog Etnografskog muzeja i Banovinske galerije slika, koju je izvršio prefekt Paolo Zerbino za ukras svoga stana i stanova fašističkih funkcionara. Ovi primjeri talijanskih zločina i pljačke, iako danas još nepotpuni, bit će s vremenom skupljeni do kraja. Onda će se tek vidjeti koliko su zla našim narodima nanijeli talijanski fašistički okupatori…« Kisić

  • U dvorani Kazališta održana je konferencija Gradskog odbora NOF-a. Izabran je Izvršni odbor od 15 osoba, te plenum od 70, među kojima je 15 žena. Za predsjednika je izabran Ivo Tijardović, kompozitor. Kronologija
Gradski NOO-a (zadnji sastav iz doba ilegalnog rada) podnosi izvještaj o svom radu Gradskoj konferenciji JNOF-a u Narodnom kazalištu. Na slici su: Dinko Bilač (za govornicom), Paško Ninčević, Humberto Fabris, Anica Roje, inž. Vinko Dvornik, Diego Kragić, Frane Segvić i Ante Radovčić

Podnošenje računa pred građanima. Gradski NOO-a (zadnji sastav iz doba ilegalnog rada) podnosi izvještaj o svom radu Gradskoj konferenciji JNOF-a u Narodnom kazalištu. Na slici su: Dinko Bilač (za govornicom), Paško Ninčević, Humberto Fabris, Anica Roje, inž. Vinko Dvornik, Diego Kragić, Frane Segvić i Ante Radovčić

18. prosinca

  • Održana je sjednica Gradskog NO odbora na kojem se raspravljalo da je nužno potrebno za naš privredni život pokretanje i oživljavanje trgovačkog staleža. U vezi toga otvorit će se udruženje trgovaca.

Obrt je stao. Potrebna je demobilizacija obrtničkih radnja i stvaranje udruženja obrtnika.

Organizirana je radiona koja od stare robe pravi odjeću za djecu, a također se predlaže da bi se mogla praviti i odjeća za prodaju.

Konfiskacije spadaju pod Gradski NOO. Konfiskacija će se vršiti na sljedeći način: sud će donijeti odluku, upravni odjel će vršiti konfiskaciju, a konfiskiranu robu će uzeti odjel za obrt, trgovinu i industriju.

Nadalje je zaključeno da treba održati sastanak između vojske i narodne vlasti da se upoznaju s međusobnim potrebama.

Opskrbljivanje grada drvima je problem pa je odlučeno da se pokrene kampanja po kotarima za pomoć Splitu u drvima.

Stvara se ribarska zadruga i izdane su dozvole za ribarenje.

Održan je sastanak s članovima bivših lovačkih udruženja, i zaključeno je da će se izdati lovne karte. Lovci će jedan dio lovine davati bolnicama i također pomagati lugarima u polju.

Treba napraviti jednu prostoriju gdje će se pregledavati meso i mlijeko.

Za stočnu hranu zaključeno je da se nabavi stroj za mljevenje raznih koščica i vinove loze i od toga će se praviti hrana stoki.

Zaključeno je da se pronađu izvori prihoda i u tu svrhu izradi prijedlog za uvođenje poreza, nameta i trošarine. Izvod iz zapisnika, HR-DAST br. 35, Gradski narodni odbor Splita 1945./1962., knjiga 1.

19. prosinca

  • U poduljem razgovoru s intendantom Gradskog kazališta Ivom Tijardovićem, ovaj je izjavio da pjevački zbor broji 60 glasova, i da će davati reprezentativne koncerte naše vokalne muzike. Drama, koja je na Visu tek bila u zametku, povećala se dolaskom profesionalnih glumaca iz Dubrovnika, te se već do sada dala Gogoljeva Ženidba i Nušićevo Sumnjivo lice, a drugi su komadi u pripremi. Glede treće grane kazališne umjetnosti, naime glazbe, osnovan je simfonijski orkestar. Udareni su temelji i četvrtoj grani: baletu, koji se vježba po ruskoj školi čuvenoga Legata. Kao peta grana uvedena je koncertna muzika, te je već izveden jedan koncert. Završio je svoj razgovor intendant Tijardović: »U nevjerojatno teškim okolnostima Kazalište je od 7. studenoga do danas dalo oko 18 raznih priredaba«. Slobodna Dalmacija
S 1. konferencije USAOH-a grada Splita

Konferencija omladine. S 1. konferencije USAOH-a grada Splita

20. prosinca

  • Održana je Prva konferencija Antifašističke omladine Splita. Kronologija
  • U Oblasnoj vojnoj bolnici Osmog korpusa u Splitu bilo je 1077 ranjenika (29. studenoga bilo ih je 517, što je rezultat velikog broja ranjenih u kninskoj operaciji), 14 liječnika i 11 medicinara. Kisić, Kronologija
  • Ovih dana iz gradske bolnice otpuštene su bolničarke, milosrdne sestre, a njihova mjesta preuzela su bolničarke NOV-a.
  • Na Pučkom sveučilištu održao je prof. Slavko Mijić predavanje o Musorgskom i njegovim prethodnicima. Dao je pregled povijesti ruske glazbe od njezinih najstarijih vremena do danas. Kisić

21. prosinca

  • Održana je Prva konferencija okružnih dopisnika Dalmacije i članova redakcije Slobodne Dalmacije. Govorilo se o organizaciji i unaprjeđenju dopisničke službe. Kronologija

23. prosinca

  • Danas je u brodogradilištu bilo javno suđenje sa strane Vojnog suda VIII. Korpusa i osuđeni su na smrt strijeljanjem, gubitak časnih prava i konfiskacija imovine:

Bujević Zvonko, nazvan Kike, kao talijanski špijun, batinaš, član terorističke organizacije u službi okupatora i pljačkaš;

Jurišić Božo, dobrovoljac antikomunističke trupe, pljačkaš i silovatelj žena u Vodicama;

Pilić Slavka, priležnica fašista i špijunka te denuncijantkinja radnika brodogradilišta.

Na 10 godina prisilnog rada M. P., bivši jugoslavenski žandar, a kasnije postao karabinjer, radi sudjelovanja sa okupatorom u hapšenju i batinanju radnika.

Po istom sudu jučer i danas osuđeni su na kaznu smrti strijeljanjem, gubitak časnih prava i konfiskaciju imovine:

Kunčur-Ramov Ante, rođen u Žmanu (Dugi otok) domobranski satnik radi organiziranja špijunaže u korist okupatora, organiziranja i učestvovanja u akcijama protiv NOV-e, pomaganje Nijemaca pri masovnom klanju naroda na Kamenici početkom 1944.

Janković Ivan, nazvan Sudela pok. Bože, rođen u Biskom, radi sudjelovanja u ustaškoj miliciji, davanja informacija okupatoru, paljenja i pljačke narodne imovine u selima Košute, Turjaci i Gardun.

Na prisilan rad:

40 mjeseci: J. D., rođen u Beču, privatni činovnik u Splitu, radi suradnje sa okupatorom.

3 godine: R. P. iz Dicma, radi sudjelovanja u ustaškoj miliciji, pljačkanju stoke u Neoriću;

P. F., iz Podstrane, radi denunciranja i davanja informacija neprijatelju te špijunaže i suradnje sa ustaškom žandarmerijom;

V. S., iz Tugara, radi suradnje i davanja podataka ustašama te neprijateljske propagande i sudioništvu u ranjavanju Marina Generalića-Bilova.

2 godine: S. J., iz Trogira, radi organiziranja ustaških stanova, trgovanja opljačkanom narodnom imovinom i suradnje s okupatorom;

20 mjeseci: P. U., iz Podstrane , radi denunciranja , špijunaže i suradnje sa ustaškom žandarmerijom.

P. J, iz Dračevice (Brač), radi zaštićivanja interesa okupatora na brodogradilištu u Splitu.

1.godinu: P. D., iz Postrane, radi denunciranja , špijunaže i suradnje sa ustaškom žandarmerijom.

P. M., iz Zmijavaca, policijski agent, radi sudjelovanja s okupatorom.

6 mjeseci: B. P., iz Dubrave, radi suradnje s okupatorom, učestvovanjem u miliciji i izbjegavanju vojne dužnosti.

Z. S. i R. A., iz Dicma, radi sudjelovanja u ustaškoj miliciji i pljačkanju stoke u Neoriću te sudjelovanja u borbama protiv NOV-e.

D. N., iz Ogorja G., radi suradnje sa okupatorom i prokazivanja boraca NOV-e.

N. F., iz Starigrada, radi denunciranja rodoljuba talijanskoj policiji.

Na 500.000 Kuna novčane kazne: T. M., iz Kaštel Staroga, radi utaje državne imovine.

Na tajnoj sjednici danas su od istog suda osuđeni na kaznu smrti strijeljanjem, gubitak časnih prava i konfiskaciju imovine radi špijunaže u korist neprijatelja:

Dr. Josip Rittman, rođen u Bramterbergu (Bavarska), zubar u Splitu,

Dimitrije Borocinski, špediter u Splitu,

Gedorgije Malicky, rođen u Trnožki (Rusija) bivši oficir, nastanjen u Splitu

Kisić

  • OMLADINSKA ISKRA, novina USAOH-a za Dalmaciju:

» … Ulicama prolaze radne čete omladinaca i omladinki. Mnogo toga treba napraviti, željeznička stanica je gomila ruševina. Treba je očistiti. Isto tako i Brodogradilište. Ima mnogo zapuštenog zemljišta koje treba iskoristiti. Kiša je padala, a na željezničkoj stanici je radilo 100 omladinki. Ništa njima nije teško. Uz smijeh i pjesmu čiste ruševine. Omladina Splitu je u šest dana izradila 7900 radnih sati…«

Drugo pismo Jožici Kerempuhu (podlistak): » … Evo, tako je u Splitu otvoren Omladinski dom. U njemu se omladina okuplja, uči i zabavlja. Pleše se tri puta nedjeljno po programu, inače svake večeri samoinicijativno. Plešu se svi moderni plesovi, a da bi se povećala sposobnost plesača i osposobile nove snage, otvoreni su novi tečajevi plesa. Iako ti nisi nikad bio u Splitu, ipak sigurno znaš za Pjacu. To je ono mjesto gdje rodoljubno građanstvo dnevno proboravi dva-tri sata šetajući. Okupatori, talijanski i njemački, htjeli su uništiti tu narodnu znamenitost, ali u tome nisu uspjeli. Okupator je otišao, a šetnja je na Pjaci ostala. Danas su na njoj zastupani svi slojevi: od onih koji ljubav izjavljuju zaplitanjem nogu pa do onih koji ozbiljnim naklonima iskazuju svoje »ozbiljne namjere«. Veliki broj starih i redovitih šetača kroz ove tri i po godine otišao je sad na teže šetnje.«

  • U 18 sati otvorena je u prostorijama bivšeg Gabinetto di lettura, poviše kina Eden, izložba umjetnika partizana u organizaciji Kluba kulturnih radnika Hrvatske za Dalmaciju, pod pokroviteljstvom predsjednika Antifašističkog vijeća Hrvatske i počasnog predsjednika Kluba Vladimira Nazora. Pri otvaranju, kojemu su prisustvovali, uz predstavnike civilnih i vojnih vlasti i građanstva i engleski, amerikanski te ruski oficiri i vojnici, održao je prigodni govor Jure Franičević-Pločar. U posebnom su odjelu radovi kipara Ivana Lozice iz Korčule (strijeljan od Talijana u Lumbardi dana 27. ožujka 1943.) – deset djela i 28 crteža, a izloženo je 106 radova s tematikom NOB-a od 28 umjetnika - partizana. Kisić
Dio eksponata na prvoj poslijeratnoj izložbi likovnih umjetnika

Prva likovna izložba. Dio eksponata na prvoj poslijeratnoj izložbi likovnih umjetnika

24. prosinca

  • Oglasom Gradskog NOO-a je javljeno da je dozvoljeno kretanje po gradu cijelu noć od 24. do 25. ovoga mjeseca, te 31. ovoga mjeseca do siječnja 1945.
  • Penzionerima državnih poduzeća i penzionerskim udovicama daje se od Oblasnog NOO-a božićna pripomoć preko Poreznog ureda po 3500 kuna.
  • Gradski NOO oglasom jučerašnjeg datuma zabranio je na tržištu svako preprodavanje bilo koje vrste robe od prekupaca. » … Pored kontrole narodne vlasti, dužnost je građana da i oni sa svoje strane nadziru prekupce, koji su u većini slučajeva bez ikakva osjećaja za narod, te i ovoga časa hoće izrabiti narod u svoju ličnu korist«.
  • Večeras je na Narodnom trgu proslavljeno puštanje u pogon električnog voda Centrale Tito Kraljevac - Split. Govorili su radnik električnih poduzeća Duško Matošić i član Gradskog NOO-a Ivo Senjanović. Uspostavom ovog voda Split sada ima na raspolaganju 3200 KW električne energije umjesto dosadašnjih 1200 KW, s Majdana i Sućurca. Svaka će kuća od sada imati svjetlo uvečer pa do sutradan ujutro. Za petnaestak dana Split će imati na raspolaganju 5000 KW, a za dva-tri mjeseca, upotrebom transformatora iz tvornice La Dalmatienne u Dugom Ratu 10.000 KW.
  • Daje se po osobi pola kg suhih smokava i sapun za pranje rublja. Kisić
  • Gradski NOO, tajništvo, obavještava o radnom vremenu sve odjele za Božić i to:

Badnji dan, do 13 sati

Božić, ne radi se

Stjepandan, do 12 sati, uz obavezu određivanja dežurstva za blagdanske dane.

HR-DAST. Br., Gradski NOO Splita 1942. - 1945., Kut. 4., broj 46/440.

  • Dana 24. prosinca u Splitu su radila sljedeća brodogradilišta i radionice koji su bili u sastavu tehničke službe Mornarice NOVJ:
  • Brodogradilište Bulimbašić sa 115 radnika i 23 naučnika;
  • Mehanička radionica Ferić sa 63 radnika i 14 naučnika;
  • Mehanička radionica Deželić s 30 radnika i 12 naučnika;
  • Centralna mehanička radionica s 40 radnika i 18 naučnika;
  • Ljevaonica Deželić s tri radnika i dva naučnika;
  • Drvodjeljska radionica B. Alujević s 22 radnika i dva naučnika;
  • Limarska radionica s pet radnika;
  • Tehnička radionica Mandić s tri radnika i jednim naučnikom;
  • Elektroradionica s 40 radnika.

Sve radionice i brodogradilište dali su 64.000 radnih sati od 25. studenog do 25. prosinca 1944., i to ne samo za potrebe Mornarice NOVJ, nego i za ostale jedinice NOVJ i narodnu vlast. Istovremeno je na montaži električne centrale u Sinju dano 213 radnih sati. Do 25. prosinca dignuta su na navoz radi popravki i spuštena u more 32 broda. Pribilović, Zbornik 1981.

25. prosinca

  • Božić. Vlada veselo raspoloženje među narodom. Kisić

26. prosinca

  • Oblasni NOO preuzeo je ustanove monopola: duhan, sol, šibice, cigaretni papir. U Dalmaciji ima sedam duhanskih stanica i dvije fabrike u pogonu u Zadru, čiji je sadašnji kapacitet 500.000 cigareta dnevno. Dosadašnja proizvodnja duhana u Zadru raspoređena je ovako: 2,000.000 cigareta za Split, za okruge južno od Splita i za srednjodalmatinsko otočje; 800.000 za okrug Zadar i kotar Sinj i 300.000 cigareta za okrug Knin.
  • Odigrana je utakmica vojne reprezentacije NOVJ i vojne reprezentacije Britanije. Rezultat je 1:0, a gol je dao Frane Matošić. Sudio je Leo Lemešić pred više od 8000 gledalaca. Reprezentacija NOVJ je igrala u sastavu: Krstulović, Jozo Matošić, Kokeza, Batinić, Katnić, Luštica, Alujević, Frane Matošić, Andrijašević, Rosić i Radovniković. Slobodna Dalmacija
Više od 8000 gledalaca došlo je na utakmicu Hajduka s engleskom reprezentacijom
Nogometne reprezentacije Engleske i »Hajduk-NOVJ-a, na čelu s Jozom Matošićem i Andyjem Beattvemom izlaze na igralište Hajduka

Hajduk NOVJ – Engleska 1:0. Više od 8000 gledalaca došlo je na utakmicu Hajduka s engleskom reprezentacijom; Nogometne reprezentacije Engleske i »Hajduk-NOVJ-a, na čelu s Jozom Matošićem i Andyjem Beattvemom izlaze na igralište Hajduka

28. prosinca

  • Iako IV. POS nije raspolagao izuzetnom i specijaliziranom tehnikom, izvedeni su neki radovi na razini podviga. Tako je, na primjer, iz Dugog Rata u Split prebačen transformator težine 30 tona, u Gružu je na m/j Deva ukrcana lokomotiva s tenderom težine 37 tona, koja je 28. prosinca prebačena u Split za potrebe uskotračne pruge Split - Sinj, te je zbog porušenog mosta preko Jadra iz Splita u Solin prebačena brodom lokomotiva s tenderom težine 62 tone za promet na pruzi Split - Knin. Pribilović, Zbornik 1981 .

29. prosinca

  • U Splitu su u kampanji protiv tifusa podučene i počele su s radom dvije depedikulacijske stanice: jedna na Firulama a druga na Berzi rada, koje su postigle sljedeće rezultate: okupalo se 6346 boraca i civila, ošišala se 4333 borca, oprala odijela 6834 borca, opralo se 1758 prekrivača, 248 plahti, 5774 komada ostale robe itd. Kronologija
  • Jučer i danas održano je u Omladinskom domu III. zasjedanje Oblasne skupštine, prvo zasjedanje u Splitu. Raspisani su izbori za seoske, mjesne i gradske NOO-e koji se trebaju provesti od 1. veljače do 15. ožujka na teritoriju čitave Dalmacije. Izbori će biti neposredni, a glasovanje tajno.

U izvještaju se navodi: Još uvijek moramo pitanje ishrane sami rješavati, uglavnom unutar Dalmacije, a to je svakim danom sve teže. Za ishranu naših boraca trebamo mjesečno 150 do 200 vagona razne hrane, jer ono što dobivaju od Saveznika podmiruje do 50% njihovih minimalnih potreba. Već bi danas trebalo pomoći velikom postotku naroda (najmanje 75%), a za par mjeseci taj broj će se prilično podići. Broj umrlih od gladi u zadnje vrijeme raste, a samo od 1. listopada do polovice studenoga umrlo je 611 osoba, dok se broj oboljelih zbog slabe ishrane u zadnje vrijeme penje i do 55.000…

Jučer je Oblasni NOO Dalmacije primio od maršala Alexandera, glavnog zapovjednika savezničkih snaga na Mediteranu, 50 vagona hrane i raznog materijala kao pomoć pučanstvu Dalmacije. Odlučeno je da od te pomoći zagorski krajevi dobiju pretežno više odijela, a primorski brašna, s obzirom na to da Zagorje strašno oskudijeva na odjeći, a Primorje nema žita ni u doba kada ne vlada oskudica.

  • Banija je stavila na raspolaganje Dalmaciji 240 vagona hrane, a Zemaljsko antifašističko vijeće Bosne i Hercegovine dalo je iz Livanjskog polja pet vagona kukuruza.
  • Oglasom (bez datuma) pozvani su svi vojni obveznici rođeni od 1899. do 1908. da se prijave regrutnoj komisiji dana 2., 3. i 4. siječnja 1945. Ovaj se poziv ne odnosi na one koji su stupili u NOVJ prije oslobođenja Splita. Oglas je izdan od Gradskog NOO-a i Komande područja srednje Dalmacije.
  • Beogradska Politika od 23. ovoga mjeseca iznosi: Prema do sada sakupljenim podacima, za vrijeme okupacije na Braču je umrlo 755 osoba od gladi, a to predstavlja dvadeseti dio stanovništva. Od toga je 107 djece u dobi do sedam godina, 177 osoba u dobi do 60 godina i 470 staraca preko 60 godina. Osim ovih, na otoku su potpuno izgladnjele 3063 osobe, od čega 1163 djece. Kisić
Prizori iz dječje kolonije u bivšem »Šileru« na Mejama gdje je bila zbrinuta ratna siročad iz Hrvatske
Prizori iz dječje kolonije u bivšem »Šileru« na Mejama gdje je bila zbrinuta ratna siročad iz Hrvatske
Prizori iz dječje kolonije u bivšem »Šileru« na Mejama gdje je bila zbrinuta ratna siročad iz Hrvatske

Ratna siročad u pansionu Šiler. Prizori iz dječje kolonije u bivšem »Šileru« na Mejama gdje je bila zbrinuta ratna siročad iz Hrvatske

Prizori iz dječje kolonije u bivšem »Šileru« na Mejama gdje je bila zbrinuta ratna siročad iz Hrvatske

Ratna siročad u pansionu Šiler. Prizori iz dječje kolonije u bivšem »Šileru« na Mejama gdje je bila zbrinuta ratna siročad iz Hrvatske

30. prosinca

  • Slobodna Dalmacija br. 92. donosi pjesmu Splitu seljačkog pjesnika Stanka Škare, iz koje donosimo odlomak:

Kroz stoljeća teška, duga
Junački si prkosio
Ti najveći heroj-borče
Svjetionik naš si bio.

Knezović, Zbornik br. 5, 1103.

31. prosinca

  • Aktivnost Kotarskog NO odbora Solin ogleda se u sljedećem: Socijalni odjel je otvorio Dječji dom u Kaštel Lukšiću, u koji je smješteno 120 djece poginulih partizana i najsiromašnijih roditelja. Prehrambeni odjel je razdijelio 14.583 kg hrane, a za kampanju pobjede sakupio 6551 kg žita, 10.516 kg kukuruza, 37.559 l vina, 611 l rakije i 7173 kg mesa. Kulturno-prosvjetni odjel je otvorio petnaest škola, koje je pohađalo 1067 učenika. Kronologija
  • Počev od danas, Odjel za prehranu Gradskog NOO-a dijeli brašno, šećer i prešano suho meso (corned beef) za penzionere u većoj količini nego li ostalom građanstvu, i to prema broju članova obitelji. Dva člana obitelji penzionera primaju 3,32 kg brašna, 18 dkg šećera, jedan kg mesa, a obitelj sa šest osoba 4,80 kg brašna, 26 dkg šećera i 1,43 kg mesa. Ostalo građanstvo: obitelj od dvije osobe: 1,85 kg brašna, 18 dkg šećera i 55 dkg mesa. Hrana se dijeli besplatno, a mole se obitelji koje su u mogućnosti da dobrovoljno pridonesu prilog za socijalne svrhe.

Također se daje po obitelji 50 kg kamenog uglja uz cijenu, i to onima koji dobiju bon od dotičnog rajonskog odsjeka NOO-a. Bonovi se izdaju samo siromašnijim obiteljima i onima koje imaju među svojim članovima NOV boraca. Ugljen se podiže na željezničkoj stanici u skladištu Gradskog NOO-a.

  • Odjeljenje za pomorski saobraćaj Štaba Mornarice NOVJ oglašava da će od 8. siječnja 1945. biti uvedeno obavezno izdavanje putnih karata za putovanje na parobrodima redovitih pruga: Split - Korčula, Korčula - Gruž, Split - Vis, Split - Zadar. Sada se putuje besplatno, s propusnicom za putovanje. Kisić

VIŠE OD 550 RADNIKA I STRUČNJAKA PRIKUPLJENO ZA RAD U BRODOGRADILIŠTU

Najvažniji je zadatak bio da se što prije osposobi Brodogradilište u Splitu. Uz velike napore, do kraja prosinca 1944. prikupljeno je 569 radnika i rukovodilaca. Uz obnovu samog Brodogradilišta odmah se prišlo i popravcima brodova. Druga brodogradilišta i radionice u Splitu i Trogiru uglavnom su normalno radili, iako je nedostajao 101 kvalificirani radnik, 50 nekvalificiranih i deset mornara. Posebno su nedostajali rezervni dijelovi i sve vrste brodograđevnog materijala. I pored svega toga, od 15. prosinca do 15. veljače popravljena su 103 broda. Veliki je bio uspjeh popravak p/b Knin koji je, popravljen u rekordnom roku, odmah preuzeo parobrodarsku prugu. Pribilović, 410.

BESPLATNI LIJEKOVI

Za veliki dio stanovništva izdavali su se posebni recepti besplatno, koji su se slali na naplatu narodnooslobodilačkim odborima. Za lijekove koje je isplaćivao Gradski NOO u Splitu bilo je potrebno da blanketu potpiše liječnik i da na nju stavi posebni žig. Takve lijekove stranke su mogle uzimati u prvom redu u svojoj rajonskoj ljekarni, a ako je nije bilo, u nekoj drugoj. Lijekove izdane na teret Okružnog NOO-a stranke su uzimale u državnoj ljekarni (bivšoj ljekarni na ph. Fausta (Fissera) Volpija, u prolazu Ispod ure). Takvi lijekovi za stanovnike iz okolice (Klis, Solin) slani su iz ljekarne mr. ph. Menegella. Tartalja, Zbornik br. 5, 904.

NA GRANICI GLADI

U gradu je situacija s prehranom i opskrbom općenito postala lošija nego ikada prije. Mnogi građani su gladovali, ili su pak bili na granici gladi. I u mojoj obitelji prehrana je pala na najniže grane. Do pure i do crnoga, neprosijanog brašna i dalje se dolazilo robnom razmjenom. Svi smo u klapi postali pravi mršavci. Mosettig, 154., 155.

VIŠE MJESECI BEZ PLAĆE

Prvih mjeseci po oslobođenju radnicima i službenicima nisu davane plaće, niti su penzionerima isplaćivane mirovine, već je onima koji nisu imali vlastitih izvora za život davana pomoć u hrani, a nešto kasnije i novčana pomoć. Postepeno se prešlo na redovito isplaćivanje plaća i penzija.

Radnici i službenici, dok nisu počeli primati plaće, a to je bilo prvih mjeseci po oslobođenju, dobivali su svaki dan pomoć po kategorijama. Oni u prvoj kategoriji primali su 0,30 kg brašna na dan, u drugoj kategoriji 0,80, a u trećoj 1,10 kg.

Gizdić, 1944/1945., 800.

OSLOBOĐENA JE CIJELA DALMACIJA…

Knin je oslobođen – oslobođena je cijela Dalmacija

Slobodna Dalmacija. Knin je oslobođen – oslobođena je cijela Dalmacija

Poslije tri mjeseca neprekidnih borbi od 12. rujna do 9. prosinca, jedinice 8. korpusa oslobodile su cijelu Dalmaciju, osim Dubrovnika koji su oslobodile 29. hercegovačka divizija i 2. dalmatinska brigada. Oslobođen je Zadar, koji je definitivno priključen Hrvatskoj nakon talijanske i njemačke okupacije sve od 1918. g.

Na početku ofenzive za oslobođenje Dalmacije na neprijateljskoj strani bilo je: 45.000 Nijemaca, 12.000 pripadnika oružanih snaga NDH i 5000 četnika, ukupno 62.000 vojnika, a 8. korpus je tada imao 25.000 boraca. U toku ofenzive jedinicama NOV-a pristupilo je novih 12.000 boraca, najviše dragovoljno, tako da je 8. korpus na dan 30. studenoga, tj. pred kraj ofenzive, imao 34.458 boraca.

Ukupni gubici neprijateljskih snaga su oko 22.000 vojnika i časnika, 12.000 mrtvih i 10.000 zarobljenih. Zaplijenjeno je 240 topova, 13.000 pušaka, vozni park i sredstva veze 264. i 369. njemačke divizije. Žrtve 8. korpusa su bile velike: poginulo je 1884 boraca i rukovodilaca, od čega 1445 Dalmatinaca, a među njima 158 Splićana.

Za svoju slobodu narod Dalmacije dao je 33.000 ljudskih života – u jedinicama NOVH i NOVJ poginulo je 18.000 boraca, a 15.000 su žrtve fašističkog terora.

Anić, 195.-201.

U »bici uništenja« za Knin, jednoj od najvećih u tijeku NOR-a, Nijemci su imali 6555 mrtvih i ranjenih te 4285 zarobljenih

Zarobljeni oficiri Wermachta. U »bici uništenja« za Knin, jednoj od najvećih u tijeku NOR-a, Nijemci su imali 6555 mrtvih i ranjenih te 4285 zarobljenih

PRVI BOŽIĆ U SLOBODI

… Tri su čemerna Božića prošla bez veselja i božićnih radosti, žalosna i tužna. Sitne crkvice na brežuljcima bile su pretvorene u neprijateljske barutane i osmatračnice. Sa zvonika su neprijateljski mitraljezi sijali smrt. Zamukla je zvonjava, zamukle su orgulje, zamukle su tradicionalne božićne pjesme. Od pljačke, paleža i uništavanja okupatori i domaći izdajice nisu poštedili ni mnoge naše dalmatinske crkve s njihovim umjetničkim spomenicima. Samozvani branitelji kulture i vjere pokazali su se gorima od najgorih drumskih razbojnika.

Tri Božića naši herojski borci za slobodu, potpomognuti od ogromne većine naroda, u olujnim vihorima i snježnim mećavama, goli i bosi, branili su čast i donosili slobodu našoj domovini. Njihova je krv oprala s lica naših naroda pred cijelim slobodoljubivim svijetom ljagu izdajstva, kojom su ih uprljali izdajice svih boja i nijansa…

Slobodna Dalmacija

U 1944.: 674 UZBUNE., 17 ZRAČNIH NAPADA, 288 POGINULIH

Od 1. siječnja do 26. listopada, naime do Dana oslobođenja, Split je doživio:

– u 213 dana 674 uzbune. Zadnja uzbuna bila je dana 25. listopada od 18.23 do 18.30;

– šest veleuzbuna, od kojih je ona započeta 11. svibnja trajala 28 sati i 10 minuta;

– sedamnaest napada iz zraka;

– u gradu je od napada iz zraka poginulo 288 civilnih osoba prema službenim podacima Gradske bolnice. Novo doba od 19. srpnja donosi, da prema podacima kojima raspolaže Središnjica opreza proizlazi »da je kroz teško razdoblje zračnih napadaja u Splitu poginulo od 450 do 500 osoba.«;

– stotinjak zgrada srušeno je ili teško oštećeno, da se ne može upotrijebiti za stanovanje;

– 86 dana nije bilo uzbune.

Kisić

DOSTA POSLA ZA GRADSKI NOO

Održana je sjednica Gradskog odbora. Iz zapisnika se vidi da se raspravljalo, između ostalog, i o sljedećim problemima:

Gospodarski odjel: Formiranje mljekarske zadruge nije uspjelo, jer se davao utisak da se nameće odozgo. Predlaže se da se biraju zadruge koje će zahvatiti sve sekcije pojedinih struka rada s jednom centralnom upravom.

Za oživjeti trgovinu najvažnije je popisati zalihe i otvoriti dućane u gradu.

Nabavio se jedan vagon sijena koje će se razdijeliti težacima. Oskudica je u sjemenju, osobito fali krumpira za sađenje, i bilo bi potrebno da ga se što skorije nabavi u Italiji.

Ogrjev je teško pitanje. Došao je jedan vagon ugljena koji se podijelio pučanstvu.

Proradilo se i na nabavi hrane iz Livna.

Odjel prehrane: Ishrana pučanstva je teško pitanje. Ima nešto pure, ali to nije dovoljno, već treba nabaviti još jedan vagon i tek će se onda moći dijeliti pučanstvu.

Odjel financija: Novac raznih ustanova ulaže se u Štedionicu i odatle će se izdavati prema potrebama. U pogledu takse na struju odlučeno je da dolaskom struje iz Gubavice ostane stara cijena. Potrebno je popisati zemljišta bivše općine.

Upravni odjel: Prostitutke su smještene kod Segeta, sređuje se prostor za malodobne kriminalce u Maslinici, a stariji će u zarobljenički logor Gripe na rad … Milicija broji oko 140 ljudi, a kako se danomice javljaju nove dužnosti, potrebno je taj broj povećati, a također i postaviti rukovodstvo.

Prosvjetni odjel: Postoje poteškoće kod otvaranja škola, jer u njima spava vojska … Zaključeno je da se učenici upisuju u onaj razred u koji su se trebali upisati školske godine 1941./1942. Uspostavlja se Etnografski muzej.

Socijalni odjel: Pitanje zbjega i smještaja 4500 ljudi na oslobođenom teritoriju. Gradska kuhinja izdaje oko 1900 ručaka siromašnom pučanstvu, gradi se još jedan kotao. Potrošio se milijun kuna za sprovode siromašnih boraca. Od taksa za sprovode sakupljeno je 150.000 kuna koje će se položiti u Štedionicu. Djeca rođena u godinama 1942., 43., 44. dobila su jedan važ mlijeka, osim imućnih.

Tehnički odjel: Izvođenje radova bez dozvole zabranjeno je. U Dujmovači će se graditi transformator. Javlja se problem materijala, plaćanja i ljudstva.

Odjel obnove: Rad je sveden samo na zalihe u gradu. Pitanje popisa ratne štete. Šljunak. Centralni kamenolom kod Mravinaca.

Prometni odjel: Kola težaka sada su potrebna za oranje, a ako se ukaže potreba, radit će u gradu. Auto Marić je na raspolaganju. Zaključeno je da se rekviriraju vozila onima koji ih ne prijave, a posjeduju ih.

Propagandni odjel: Fotosekcija je snimila nekoliko događaja, kao što su dolazak vlaka u Split, svečana akademija itd. Tehnika radi, bilten izlazi u 80 primjeraka. Umnožila se Knežopoljka, recitacija o Titu itd. Kazališne karte, ispisivanje i izdavanje, odnosi mnogo vremena i predlaže se osnivanje biljetarnice i plaćanje ulaznica.

Sudski odjel: Odjel je u raspuštanju, a njegovi poslovi prijeći će pod Narodni sud. Na sjednicama suda potrebno je da prisustvuje jedan član Odbora. Birat će se suci koji će biti prisutni na raspravama, a to će birati JNOF. Bit će zastupljen čitav narod. O tome treba povesti računa i na sjednici fronte.

HR-DAST br. 35: Gradski narodni odbor Splita 1945./1962., knjiga 1.

TISUĆE IZBJEGLICA, DJECE, RANJENIKA

U Splitu je formirana dječja kolonija za oko 1000 djece iz Like, Korduna i Banije. Na brizi NOO-a bilo je i oko 3000 izbjeglica izvan Dalmacije. Broj ranjenika i rekonvalescenata, koji su mahom povučeni iz Italije nakon oslobođenja Dalmacije, kretao se oko 8000.

Gizdić, 1944/1945., 813.

SVESTRANA AKTIVNOST SPLITSKIH ŽENA

U kolportaži je osmi broj mjesečnika Dalmatinka u borbi, organ Antifašističkog fronta žena za Dalmaciju.

Iz članka: Udarničkim takmičenjem kroz borbu i rad … U izvođenju raznih akcija: kidanju ustaških plakata, lijepljenju naših, kidanju žica, pisanju parola, bacanju letaka, podmetanju bombi pod kamione, sudjelovalo je 1499 žena. U NOV su privukle 256 domobrana, Talijana i ostalih. U tome se istakla Jelica Dokić, koja ih je sama privukla 90, Branka Podboj 19, a Palmina Piplović je pri tom poslu uhvaćena i obješena u Solinu…

O kretanju i radu neprijatelja žene su dale 605 obavještenja. U Gradskom i rajonskim NOO-ima i njihovim sekcijama radilo je 338 žena. Najvažniji zadatak bio je aktivirati u Narodnooslobodilački front one žene koje su još bile po strani. Činilo se to na razne načine. Čitanjem literature iz NOB-a okupljeno je novih 665 žena, a usmenim političkim djelovanjem 864. Priloge u novcu dalo je u rujnu - mjesecu takmičenja – 551 žena više nego u kolovozu, priloge u hrani 80 žena više, a odjeći 34. Davanjem stanova za sastanke aktivirana je još 81 žena, skrivanjem ilegalaca 17, umnožavanjem literature 18. Na sastanke gdje se proučavala literatura i postavljali se zadaci, dolazilo je tog mjeseca 345 žena više nego prošlog. Gradski NOO organizirao je, pod ilegalnim uvjetima, tečajeve za bolničarke, koje će pomagati narodu prilikom bombardiranja i odlaziti u vojne jedinice, osim toga bilo je i analfabetskih tečajeva. Na tom poslu opismenjena je 71 žena, a od njih su 42 otišle u NOV. Po svim gore spomenutim pitanjima antifašistkinje Splita privukle su u svoje redove u rujnu 1768 novih žena.

Kisić

SKOJEVCI IZ JERINE ULICE

Jerina ulica počinje od sredine Šperuna a završava historijskom crkvicom sv. Nikole. To je mala i uska ulica … Formiranjem udarnih grupa i ovaj dio Varoša u srpnju 1941. dobiva takvu grupu. Rukovodilac grupe je Veljko Maskareli-Baul, a njegov zamjenik Ivo Kovačić, slastičar iz Jerine ulice. U grupu je ušlo sedam omladinaca iz Jerine ulice, svi članovi SKOJ-a.

Nakon brojnih akcija, u prosincu 1941. g. dolazi do provale ove udarne grupe kada je od 15 članova uhapšeno njih 13. U dva navrata izvedeni su pred fašistički Tribunale speciale. Prvoj grupi suđenje je održano 22. svibnja 1942. g. u Šibeniku i na smrt strijeljanjem osuđeni su iz udarne grupe: Ivo Kovačić, Duško Kažimir, Boško Puljas i Stjepan Polić, koji su taj dan i strijeljani. Na doživotnu robiju osuđen je Branko Aljinović.

Drugom dijelu grupe presude su izrečene u Splitu, pa su osuđeni na po 23 godine robije Zvonko Kovačić i Ante-Tonči Jelačić, a na zatvor »preodgajanja« Stanko Kovačić i Dušan Zmijalac.

Živote za slobodu iz Jerine ulice dali su ovi drugovi:

Ivo Kovačić, Marinov, 1921., slastičar, strijeljan 22. svibnja u Šibeniku;

Branko Aljinović, pok. Paške, 1923., zidar, napola živ spaljen u krematoriju logora u Dachau;

Ante-Tonči Jelačić, Fabjanov, 1923., kotlar, umoren i spaljen u krematoriju logora u Dachau;

Zvonko Kovačić, Filipov, 1921., obalac, poginuo u srpnju 1944. kod Vrlike;

Dušan Kovačić, Filipov, 1925., herikter, poginuo u lipnju 1943. na Sutjesci;

Ante-Tonči Boden, pok. Ivana, 1919., kondukter, poginuo 1944. u Livanjskom polju;

Jozo Kovačić, pok. Duje, 1907., bačvar, zarobljen kod Sinja i nakon mučenja ubijen u prosincu 1943.;

Vinko Jera Aljinović, Antin, 1911., brijač, nakon zvjerskog mučenja umoren glađu u logoru Stara Gradiška 1942. g. Uhapšen je 1940. g.

K.L., Poruka borca, prosinac 1982.

»VRATITE SE U DALMACIJU«:
Splitski likovni umjetnici u NOB-u

U trenucima kada je Jugoslavija politički nestala, profesori na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu rekli su dalmatinskim studentima:

»Vratite se u Dalmaciju«.

Tada su na more sišli apsolventi akademije: Raul Goldoni, Mirko Ostoja, Dalibor Parač, Ivo Lovrenčić, Nikola Ignjatović i Ante Šitić. U Splitu su se, u okviru Akcionog odbora intelektualaca, likovni umjetnici Ante Zupa, Vjekoslav Parač, Ljubo Nakić, Rudolf Sabljić i Nikola Ignjatović, zajedno s još petnaestak umjetnika, uključili u konspirativan rad. Mirko Ostoja je početkom 1942. godine dospio u zatvor, a nakom izlaska iz zatvora, sljedeće godine, odlazi u partizane.

Godine 1942. fašisti su uhapsili vođu likovne grupe Vjekoslava Cvrlju, koji je nedugo zatim zamijenjen u Podgori za 12 talijanskih vojnika. No tempo rada nije se smanjivao. Radile su se šablone za parole: »Okupatoru ni zrno pšenice«, povodom kampanje žetve u zagorskoj Dalmaciji, zatim one uobičajene: »Smrt fašizmu – sloboda narodu«, kao i šablone i plakati na kojima su bili zagrljeni radnik, seljak i intelektualac … Po parole je redovito dolazio jedan Židov, kome su roditelji imali dućan u Zadarskoj ulici…

Svakako najznačajnija akcija splitskih likovnih umjetnika bila je ilegalna izložba slika i kipova u stanu Marina Studina, u Tartaljinoj ulici, gdje je u tri poveće sobe izloženo oko 80 radova Iva Lozice, Marina Studina, Ante Zupe, Vjekoslava Parača, Nikole Ignjatovića, Ljube Nakića, Rudolfa Sabljića, Ive Tijardovića…

Po kapitulaciji Italije su se mahom svi splitski likovnjaci našli na oslobođenom teritoriju, na Hvaru. Tu su se našli: Marin Studin, Ljubomir Nakić, Dalibor Parač, Branko Kovačević, Vjekoslav Parač, Nikola Ignjatović, Milan Tolić, Mirko Ostoja, Ante Kostović, Živko Kljaković, Ante Šitić i Bartol Petrić. Na Hvaru umjetnici nisu dugo ostali. Prebacili su se u tri pravca. Jedna grupa krenula je na Vis i tu je ostala do kraja rata, neki su otišli u zbjeg u Italiju (Oton Postružnik, Marijan Detoni, Đuro Tiljak, Oskar Herman, Žika Vlajnić i supruga mu Adelina Bakotić i Marin Studin), a treći u El Shatt (Bunk, Kljaković, Nakić, Ružić, Radmilović, Šišić i Kostović). Višku grupu sačinjavali su Ostoja, Job, Ignjatović, Tolić, Stanojević, Kovačević, Šegvić, Petrić, Ivančić, Vjekoslav i Dalibor Parač. Ostoja je radio kao grafičar u Slobodnoj Dalmaciji, Ignjatović u listu Otoci u Dalmaciji, a ostali na raznim drugim dužnostima…

Po oslobođenju Splita, 29. studenoga, održana je Konferencija delegata umjetnika iz NOB-a i grupe koja je radila pod okupacijom do oslobođenja Splita, koju je predstavljao Ante Zupa. Na ovoj sjednici je donesena odluka da se priredi izložba radova umjetnika-partizana, koja je otvorena 23. prosinca. Ova izložba je zatim prenesena u Dubrovnik, Zadar, Šibenik, a nakon oslobođenja zemlje i u Zagreb. Na splitskoj izložbi, u prostorijama na Prokurativama, nisu bili izloženi radovi umjetnika Lj. Nakića, Ž. Kljakovića, M. Radmilovića, R. Bunka i A. Kostovića, koji su još bili u zbjegu u El Shattu.

Ivo Boko, Slobodna Dalmacija, 4. srpnja 1961.; Nevenka Bezić-Božanić, Zbornik br. 5, 1138-1142.

»PROMIDŽBA« OKO POSLJEDNJE VEČERE

Jubilarni 100. broj Slobodne Dalmacije ima 12 stranica i zapada 40 kuna…«Stradanja kulturno-historijskih spomenika u Dalmaciji« … O velikoj Rossellijevoj slici Posljednja večera, o kojoj su ustaše u podebljim plakatima pisali da su je naši Saveznici našim nemarom i nerazumijevanjem odnijeli, i tako vršili najordinarniju »promidžbu«, turajući svijetu laži, kako su to uvijek radili, može se reći da je istina ova: kad se naša vojska morala povući s Hvara, naši su odgovorni drugovi naredili da se slika demontira i prenese na sigurno mjesto, da je neprijatelj ne bi odnio ili oštetio. Slika je bila prenesena u Cozzano u Italiji, gdje su je pazili naši slikari, a čuvala straža. Kad je Hvar bio oslobođen, Oblasni NOO za Dalmaciju poslao je Vjekoslava Parača da sliku preuzme, stručno pakuje i prenese u domovinu. Tako je Rossellijeva slika došla u domovinu, a u najkraćem vremenu će biti postavljena na svoje staro mjesto u franjevačkom samostanu u Hvaru.

Na teritoriju Gradskoga NOO-a Split, dakle u samom Splitu, nije bilo većih šteta, izuzevši što je u starokršćanskom lapidariju Arheološkog muzeja bomba oštetila zid i uništila nekoliko predmeta.

Zoološki muzej će se vratiti na svoje staro mjesto na Marjanu. Propalo je dosta prepariranih životinja.

Gradska biblioteka, koja je godinama bila u onim tijesnim prostorijama, prešla je u bivše prostorije talijanskog društva Gabinetto di lettura … Ova je biblioteka povećana raznim knjižnicama narodnih neprijatelja i bibliotekom njemačke akademije u Splitu. Premještanjem Gradske biblioteke udario se temelj novoj ustanovi, Gradskom muzeju Splita, koji ovaj grad nije imao. Svi predmeti koji ne pripadaju Gradskoj biblioteci bit će izdvojeni i ostavljeni u prostorijama gdje je do sada bila Gradska biblioteka, što će poslužiti kao zametak budućeg Gradskog muzeja, iz ostalih muzeja bit će odijeljeni svi oni predmeti koji njima ne pripadaju i pridruženi Gradskome muzeju Splita. U njemu će se sabrati postepeno sve ono što je danas rastureno…

Slobodna Dalmacija

Iz Ratne Kronologije–PROSINAC 1944.: POSLJEDNJA NJEMAČKA OFENZIVA U ARDENIMA (16. PROSINCA) – POBJEDONOSNO ZAVRŠENA OPERACIJA OSLOBOĐENJA KNINA (ZAPOČETA 16. STUDENOG). KNIN JE DRŽALA NJEMAČKA 264. DIVIZIJA , OKO 14.000 VOJNIKA KOJA JE DOŽIVJELA TOTALNI PORAZ OD ČETIRI DALMATINSKE DIVIZIJE OSMOG KORPUSA NOVJ, ARTILJERIJSKE GRUPE I 1. TENKOVSKE BRIGADE, UZ ZRAČNU ZAŠTITU 1. ESKADRILE NOVJ IZ VISA (UKUPNO 55.000 BORACA, 25 TENKOVA, 11 OKLOPNIH AUTOMOBILA, 531 ATLJERIJSKO ORUĐE). KNIN JE OSLOBOĐEN (3. PROSINCA) ČIME JE OSLOBOĐENA CIJELA DALMACIJA